Iz školskog svijeta
OŠ PREČKO, ZAGREB
‘Željkine priče’ ulaze u virtualnu učionicu 3.c razreda
objavljeno: 20. travnja 2020.

„Željkine priče za mali odmor“ novost su na Školskome portalu, a sudeći po reakcijama učitelja, učenika i roditelja poticajne su im i dragocjene. Njihova autorica ŽELJKA HORVAT-VUKELJA, profesorica francuskoga jezika, suautorica desetak udžbenika i priručnika na francuskome jeziku, dugogodišnja je urednica časopisa Modra lasta, a njezine slikovnice i knjige za djecu Hrabrica i Slikopriče obvezna su lektira za prvi razred.   

Izražajan i sugestivan način na koji Željka priča svoje priče te njihova pedagoška poruka utkana u obrazovni sadržaj potaknuli su me da i sama svojim učenicima ponudim jednu za koju sam procijenila da bi im se mogla svidjeti i da bi iz nje mogli nešto naučiti. Riječ je o video priči KAD JE MJESEC HTIO POPITI MORE.

Trenutačno u nastavi Prirode i društva u 3. razredu obrađujemo nastavnu temu Vode u zavičaju: vode tekućice,vode stajaćice, Jadransko more i živi svijet u njima.  

Željkina priča započinje razgovorom Mjeseca  i mora, u kojoj Mjesec želi popiti more, a ono pronalazi razne načine kako bi ga odgovorilo od toga.                                                                                                        

Tijekom razgovora pojavljuju se i ostali likovi – najljepša morska zvijezda, školjka s vrijednim biserom, zlatna ribica koja ispunjava želje, stabla uz obalu i kuća – koji su  zabrinuti za približavanje vode. Na kraju priče pojavljuje se zrcalo koje pomaže Mjesecu uvidjeti koliko je lijep, a  more mu pokazuje da je i dobar jer ga nije popio. Polako spuštajući površinu mora kao oseku, potom ga dižući  kao plimu – i tako naizmjence – pokazalo se kako je more odgovorno jer razumije potrebe drugoga i pomaže Mjesecu.

Učenici su dobili zadatak  pozorno slušati Željkinu priču i zapisivati ključne pojmove koji će im kasnije pomoći u ostvarivanju raznih zadataka kao što su prepričavanje priče ili sastavljanje pitanja o njoj.

Nakon kratke emocionalne stanke učenici su  počeli  čitati svoje ključne pojmove, tzv. riječi pomagače. Bilo jedovoljno zapisati samo jednu koja bi ih podsjetila na cijeli događaj u priči (more, Mjesec, noć…) ili dvije riječi koje bi ih podsjetile na odnos između likova  (primjerice more – školjka) koji objašnjava događaj u kojemu  je more ponudilo Mjesecu školjku s vrijednim biserom kako ga ne bi popilo.

Nakon nekoliko pročitanih uradaka, sljedeći zadatak  bio je  prepričati priču kako bi učenici produbili svoj odnos sa sadržajem i tako još bolje uočili povezanost likova. Nekoliko je učenika rado prepričalo priču.  

Potom su učenici  trebali osmisliti pitanja povezana s pričom. Bili su vrlo kreativni i smislili desetak pitanja koja su usporedno zapisivali u svoje bilježnice (ne obazirući se na broj) jer je bilo važno napraviti analizu sadržaja postavljanjem što većega broja pitanja.

Nakon zapisa svih pitanja, zajednički smo izabrali šest najuspješnijih odgovora koji upućuju na razumijevanje radnje i dubljega poznavanja odnosa među likovima.

Ovakvim načinom rada u kojemu su učenici najprije trebali smisliti pitanja, ne odgovarajući odmah na njih, naučili su odvajati bitne od nebitnih dijelova i dobiti uvid u nov način poučavanja koji im se jako svidio, a vrijeme provedeno u takvome radnom ozračju prošlo je jako brzo.

■  piše: Suzana MIKULEC, učiteljica mentorica, OŠ Prečko, Zagreb ■ trenerica rukometa, koordinatorica Školskoga volonterskog kluba, organizatorica raznih humanitarnih akcija za potrebite  (Dječji dom Zagreb, Udruga Puž, Caritas župe Prečko), voditeljica pisanja projekata EU,  koordinatorica projekta Međugranične suradnje sa Slovenijom, Međunarodni studij hagioterapije, voditeljica Zajednice učitelja koja uči, članica stručnih udruga povezanih uz ekologiju – Udruge Slap, Hrvatske stručne udruge za sunčevu energiju, DOORA-a, organizatorica međunarodnih video konferencija, voditeljica projekata Male škole roditeljstva  i školskih sastanaka za bake i djedove ■