Kada zamolim učenike da razrade ono do tog trenutka rečeno, u pravilu dobijem duge i „razvučene“ pojedinosti o tome što su radili toga dana. Znate ono što nazivamo pripovijedanjem „od jutra do sutra“. A to zasigurno nije nešto što imam na umu kada zahtijevam razradu.

Želim da učenici razrade detalje jedne konkretne ideje. Želim da mi daju odgovore na pitanja – Tko? Što? Kada? Gdje? Kako? i Zašto? – vezana uz jednu misao.

Poučavati razradu u pisanju katkad je gotovo nemoguće jer djeca pogrešno shvate što znači kad kažem da je potrebno opisati i najmanji detalj.

Međutim, zabavna aktivnost s papirnatim karikama pomaže djeci razumjeti što znači prava razrada.

Dakle, kako bih zadatak učinila izazovnijim i zabavnijim, podijelila sam učenicima papirnate vrpce u boji i zadala jednu jednostavnu rečenicu: „Pas je lajao.“ Svaka riječ zapisana je na jednu vrpcu i oni su dobili zadatak spojiti ih u lanac. Bio je to prilično kratak lanac.

Željela sam da primijene razradu pa sam ih upitala što bi se još moglo kazati o toj temi. Oni su zastali na trenutak kako bi razmislili, a ja sam ih potaknula pitanjem: „O kakvu se psu  radi?“ Time ih želim podsjetiti da upotrijebe istoznačnice o kojima smo govorili. Dodali smo još jednu vrpcu u boji i na nju smo zapisali pridjev kojim opisujemo psa, „čupavi pas“, a zatim smo novu kariku uvezali u lanac.

Međutim, naša je rečenica i dalje bila prekratka. Bih li se ja zaista zadovoljila tim brojem karika?

Oni su znali odgovor: „Ne biste, naravno.“

„Idemo dalje. Što mi još možete reći?“ nastavila sam ispitivati. „Kako je čupavi pas lajao?“

Bila je to sjajna prigoda za raspravu o prilozima te smo dodali novu vrpcu i novu kariku. Kako smo napredovali s vježbom razrade, dodavali smo sve više i više riječi čineći rečenicu sve duljom i duljom te vodeći pritom računa da ne izgubi smisao.

Raspravljali smo o tome kako ne moramo nužno isto to napraviti sa svakom rečenicom, ali rečenica je mnogo zanimljivija s razradom, nego kad ju čine isključivo imenica i glagol. Razrada, također, pomaže čitatelju bolje vizualizirati ono što je izrečeno.

Kada smo završili, objesili smo svoje lance kao vizualni podsjetnik da moramo uvijek pokušati razraditi sve što možemo; ali – razraditi rečenice, a ne opseg priče.

■ NAPOMENA ■ SAD: The Owl Teacher – blog namijenjen učiteljima razredne nastave■ izvornik: theowlteacher.com ■