Hoćemo li taj spektar vještina nazvati prilagodljivošću ili otpornošću, možda i nije presudno. Ono što bi nam nakon svega trebalo biti ključno, jest osvijestiti vrijednost tih vještina.

Tekst The Adaptablity of Educators and Why It Matters objavljen je na mrežnim stranicama učitelja Trevora Muira.

Pisanjem ovoga članka želim naglasiti da usprkos svemu što se dogodilo u proteklih godinu i pol, još uvijek ste ovdje.

Izdržali ste i više negoli ste ikada mogli zamisliti da će biti potrebno

Ako dijelite iskustvo s većinom učitelja i pedagoških radnika zaposlenih u obrazovnim ustanovama, zasigurno niste mogli pretpostaviti da će se takvo što dogoditi. Možda se katkad pitate možete li izdržati još jedan sat na Zoomu.

Ili još jedno poučavanje učenikâ s druge strane ekrana čije su kamere isključene, kao i mikrofoni.

Ili primanje još jedne e-poruke ogorčenoga roditelja.

Ili planiranje još jednoga sata na kojem ćete istodobno poučavati učenike u učionici kao i one koji su zbog samoizolacije ili pobolijevanja ostali u svojim domovima.

Ili zabrinutost zbog još jednoga učenika koji već tjednima ne dolazi u školu.

Ili čitanje još jedne objave na društvnim mrežama koja pršti nepoštivanjem pa i vrijeđanjem učiteljske profesije.

Ili još jednu noć koja prolazi u vašem „pretakanju“ lekcije namijenjene nastavi u stvarnoj učionici u onu prikladnu za virtualnu nastavu.

Ili još jedan dan u kojem ćete se hrabro suočavati ne samo sa svojom tjeskobom i potištenošću, nego i s onom vaših učenika.

A vidite, jeste! Sve ste to izdržali.

I dalje ste ovdje.

Izazovi nas osnažuju

Postoji svjetlo na kraju dugoga tunela kojim putujemo. Tijekom protekle godine i pol poučavanja u uvjetima pandemije, bili ste primorani prilagoditi se i pronalaziti putove za koje niste nikad očekivali da ćete se na njima zateći. I, kao što vidite, jeste, uspjeli ste u tome, pokazujući da ste kao osoba koja radi u obrazovanju itekako opremljeni vještinama prilagodbe.

Nikad se prije niste morali usklađivati s okolnostima koje nosi pandemija, ali i prije ste doživjeli nestanak internetskoga signala. I prije vam je poneki nastavni sat otišao u pogrešnome smjeru ili ste ga doživjeli neuspješnim te ste tražili načine kako da vam se to više ne dogodi. I prije su se palili znakovi uzbunjivanja uslijed vaše nastave ili bi cijeli razred zaboravio donijeti udžbenike potrebne za rad toga dana.

Već ste se susreli s različitim ometanjima nastave, s upoznavanjem blistave, svjetlucajuće najnovije edukacijske tehnologije svake tri godine, s birokratskim zahtjevima i novìnama, s najnovijim metodičkim pristupima i strategijama, s promjenama učioničnoga namještaja, i mnogim drugim razvojnim promjenama koje su se događale tijekom vašega rada u obrazovanju.

I sve su one jačale vaše umijeće prilagodbe. Vježbale su taj dio vaše profesionalne muskulature omogućujući vam da se usavršavate suočavanjem s novim situacijama te napredujete bez obzira na sve poteškoće na putu, a sve je to dio odgovora zašto ste se tako uspješno mogli nositi s izazovima koje je donijela pandemija te nakon svega stići na točku na kojoj se upravo nalazite.

Izazovi nas osnažuju.

Malo je potrebno da se u obrazovanju počnu događati veličanstvene stvari

Izazovnost protekloga razdoblja donijela vam je novu snagu. To ne znači da treba umanjivati napor uložene borbe ili tražiti opravdanja za njezine nepravedne aspekte. Mnogo se toga tijekom protekle godine i pol događalo što se nije činilo ispravnim ni za učitelje, ni za učenike, i što je dodatno uvećalo ionako već znatne izazove.

No, ovdje samo želim naglasiti ono što ste neprijeporno dokazali da ste u stanju ostvariti kako biste ujedno prihvatili činjenicu da ste visokokvalifirana stručna osoba upućena u mnogo više toga negoli ste to isprva možda mogli i znati.

A prolazeći kroz brojne izazove u razdoblju za vama, vaša je upućenost sada još i veća.

Držim da naš obrazovni sustav, tvorci obrazovnih politika te svi oni koji pronalaze svoje mjesto na upravnim pozicijama unutar toga sustava, mogu imati povjerenja u sve upravo izneseno – mogu vjerovati te bez oklijevanja poduprijeti obrazovane, upućene pojedince koji čine samu srž obrazovnoga sustava, a to bi značilo da se otvara prostor da se u školama mogu dogoditi mnoge veličanstvene stvari dok svi zajedno napredujemo dalje.

A to nam daje uporište za nadu.

Nemojte zanemariti moćnu upućenost koju vam nitko ne može oduzeti

Stoga, voditelji, upravitelji, kreatori i obnašatelji obrazovnih politika, kako možete potvrditi svoje povjerenje te iskazati svoju potporu učiteljima i drugim zaposlenima u obrazovanju? Kako im možete pružati najbolje uvjete prateći njihove potrebe, kao i maknuti im se s puta kada je to potrebno da se mogu slobodno i nesputano razvijati i napredovati?

A učitelji i drugi obrazovni stručnjaci, kako možete iskoristiti svoju moćnu upućenost kako biste nastavili ulagati u živote svojih učenika da bi i oni mogli snažno napredovati i doživjeti najbolje od sebe?

Roje mi se ideje vezane uz upravo postavljena pitanja i uskoro ću neke od njih i podijeliti s vama. No, u ovome trenutku, želim vas izazvati da i sami razmislite o jednoipolgodišnjem putu kojim ste prošli i napredovali u svojim umijećima prilagodbe i otpornosti.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ tekst je mjestimice prilagođen i neznatno promijenjen s obzirom na izvornik do kojeg vodi poveznica na kraju ove napomene■ Trevor Muir, učitelj i autor knjiga The Collaborative Classroom i The Epic Classroom ■ SAD: Trevor Muir – mrežne stranice autora i učitelja Trevora Muira ■ izvornik: trevormuir.com  ■