„U ova zahtjevna vremena učiteljima možda i nije do zbijanja šala, ali humor ima iznimno veliku moć“, kaže učitelj i autor Ryan Wilson.

Članak Svima je na korist učionica bogata smijehom objavljen je na obrazovnome portalu TES.

Kada ste preplavljeni zahtjevima vezanima uz ispitivanje i praćenje učenika kao i onima uz nastavne ciljeve, oprostit ćemo vam što se ne osjećate kao svjetski poznat komičar.

Dok vam rokovi promiču pred očima i morate predati izvješća koja niste ni počeli sastavljati, a učenik vas je upravo obavijestio da je progutao komadić gumice, nitko od vas ne očekuje da budete Jim Carrey ili Robin Williams u njihovim najboljim trenutcima.

No nedovoljno govorimo o tome kakvu ulogu u učionici ima spremnost na šalu. O tome nećete pronaći nijedan službeni zapis, a nisam do sada čuo ni da je ijedan nadzornik iz Ureda za standarde u obrazovanju postavio humor kao nastavni cilj iako je moć šale tolika da donosi promjene gdje god se pojavi.

Poznato mi je to iz gorkoga iskustva.

Kao nov učitelj, bio sam suočen sa skupinom smrknutih, nezainteresiranih tinejdžera koji su u mene zurili s izrazom lica koji je sugerirao da im je potpuno svejedno hoću li živjeti ili umrijeti, no, ravnoteže radi, može i to drugo.

Što god da sam pokušao, njihova je namrgođenost ostala netaknuta.

Volio bih da mogu reći kako je moja intelektualna smjelost bila okidač promjene, ali nije. Dogodilo se to jednoga dana kada se učenica u svojem eseju izjasnila o Jane Austen kao o Shakiri – naime, dok je pisala svoj rad, slušala je Hips Don’t Lie, kako je kasnije objasnila – i od tada nadalje naša je referentna točka za različite šale postala Shakira.

Smijeh u učionici

Nije se dogodilo odmah, ali led se počeo topiti. Na vrijeme da bismo mogli početi surađivati i napredovati prema zajedničkom cilju. Shakira to nikada neće saznati, ali ona je bila poticaj da se izvučemo iz kolotečine u koju smo isprva zapali.

Smijeh koji smo podijelili iznio je na površinu ono ljudsko u nama i to je bio prijelomni trenutak. A ja se nikako ne mogu riješiti slike Jane Austen koja u kratkoj suknjici na plesnom podiju njiše bokovima u ritmu salse.

U potrazi za veseljem i zabavom

Istina je u tome da je njihovo neprijateljstvo dijelom bilo odraz i moje pogreške. Bio sam toliko zaokupljen ograničenim vremenom, razdvajanjem ciljeva i nadgledanjem nastavnih procesa da sam potpuno zaboravio na središnju i najbitniju stvar – upoznati svoje učenike.

Godinama kasnije, povratne informacije koje upućujem novim učiteljima nakon što bih bio promatrač („u nadzoru“) na njihovoj nastavi, bile bi: „Izvrsni ste, zato se nastojte prepustiti – uživajte, nađite veselje i zabavu.“

Jer govoriti o vrijednosti humora na nastavi samo je drugi oblik nastojanja da kažemo: „Izgradite sa svojim učenicima snažne odnose.“ To nije jedini način na koji ćete to postići, naravno. Ali je dobar način. Ujedno je podsjetnik da je u učionici više života nego podataka i ciljeva.

Uistinu, sve je do ljudi, i povezivanja.

Stvaranje odnosa

Nisam istraživač u obrazovanju pa vam ne mogu podastrijeti dokaze, no moj um nimalo ne dvoji o tome da šala u učionici omogućuje da sa svojim učenicima izgradite odnos i da to, nadalje, u njima potiče spremnost i želju za učenjem.

Ali i više od toga. Svima nam je poznato da je mnogo besmislica koje se javljaju s učiteljskim poslom. Nove inicijative teku iz centra moći poput teško onečišćene rijeke, preplavljujući vaše vrijeme, iscrpljujući vašu energiju te, ako niste oprezni, vašu strast i radost koju ste osjećali u početcima nastavnoga rada.

Za mene, ti zlatni trenutci u učionici bili su, u takva vremena, milost koja me spašavala.

Trenutak kada se dijete trudi da postigne što je moguće veći uspjeh iz TZK-a da bi zatim shvatilo da je sa sobom zabunom u torbi donijelo jastučnicu.

Dan kada je djevojčica odgovarajući na zadatak da oslika zadani događaj uistinu svoj odgovor nacrtala i obojila.

Sat na kojem je učenik osvjedočeno izjavio da mu je najdraže Shakespeareovo djelo Vlak u snijegu.

Ljepota poučavanja je u tome što ne morate biti stand-up komičar; učenici donose smiješne situacije na pladnju.

Ne govorim o ismijavanju učenika, i zasigurno ne o okrutnosti. No dijeljenje oduševljenja u tim pričama s kolegama u zbornici, pronalaženje humora u svakidašnjici, način je suočavanja s poteškoćama koji je odigrao nemalu ulogu u mojem ostanku u našoj profesiji.

Volio bih vidjeti više smijeha u učionicama i na hodnicima, u zbornicama i na igralištima. Nastavni rad težak je posao, o tome nema dvojbe, no upravo to čini smijeh još bitnijim.

Odluka da se prigrli šala i veselje čini nas boljim učiteljima i boljim kolegama, a djeci za koju smo nadležni pruža bolji doživljaj i potpunije iskustvo.

Vrijeme je da smijeh počnemo shvaćati ozbiljno.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ Ryan Wilson, profesor engleskoga jezika, autor memoarskih zapisa o učiteljskome radu koji će u kolovozu biti objavljeni pod naslovom Let That Be a Lesson (Neka to bude lekcija) ■ Ujedinjeno Kraljevstvo: TES – izvorno: The Times Educational Supplement – publikacija namijenjena obrazovnim temama, pokrenuta 1910. godine kao dodatak dnevnim novinama The Times, od 1914. izlazi kao zasebna tiskovina, od 1997.godine dostupna i na internetu ■ izvornik: www.tes.com ■