Svaka obitelj ima svoju rutinu. A razred nakon kratkoga vremena postaje druga obitelj. Mnogi u školi provode više vremena nego s roditeljima.

Meni je najdraža rutina jutarnji krug na samome početku dana. To je nešto kao obiteljsko okupljanje. Da se razumijemo, nisam to ja izmislila. To sam vidjela i naučila prije petnaestak godina na radionicama Korak po korak. Jako mi se svidjelo i već petnaest godina svako jutro započinjemo jutarnjim krugom.

Nisam jedna od učiteljica koju djeca moraju dočekati u stavu mirno na svojim mjestima. Ima i u tome ljepote i nekih prednosti, ali mene više veseli kad me dočeka njihov smijeh i žamor. Ili kad mi pet raščupanih glavica dojuri u zagrljaj odmah na ulazu u učionicu.

KAKO JAČATI VEZE ■ Primamo se za ruke i sjedamo u naš jutarnji krug. Lijepo se pozdravimo. Jedni drugima poželimo nešto lijepo za početak dana. Zatim slijede jutarnje novosti. Svatko ispriča što mu se lijepo, zanimljivo ili čudno dogodilo od našega prošlog susreta. To je vrijeme kada se bolje upoznajemo, kad naše veze jačaju, kad rješavamo probleme, kad se međusobno hrabrimo.

BEZ JUTARNJEG KRUGA –NIŠTA ■ Iako jutarnji krug imamo gotovo svako jutro, uvijek mu se vesele. Ako slučajno nekamo moramo ići odmah čim se okupimo, čuje se barem jedan glas:”A jutarnji krug? Pa ja imam novosti!”

IGRA JE UVIJEK ZA KRAJ ■ Na kraju jutarnjega kruga najčešće odigramo neku kratku igru. Ponekad je to igra za poticanje koncentracije i razbuđivanje pažnje. To je najčešće prije nekih ispita. U tim igrama tražim brzinu i preciznost. Ako su se zbog nečega uznemirili, ponekad ih žmireći vodim u svijet mašte. Često igre povezujem sa sadržajem iz određenoga predmeta, koji ćemo kasnije proučavati.

U jutarnji krug ulazimo otvorenoga srca i raširenih ruku – u njemu postajemo ekipa. U tom se krugu smijemo tako da se doslovno valjamo od smijeha. Ponekad i plačemo i grlimo jedni druge.

• 

• 

 JUTARNJI KRUG ZA NEZABORAV ■ Nedavno sam srela jednoga bivšeg učenika. Viši je od mene i ima bradu. I takav –vrlo ozbiljan – zagrlio me i rekao: “Učiteljice, nikada neću zaboraviti naš jutarnji krug! To mi je bilo najljepše u školi!”

 A ja nikada neću prekinuti tu divnu rutinu koja će mnogima biti najljepša uspomena iz škole do kraja života.

■  Piše: Sanela ŠKEVIN, učiteljica 3.b ■  OŠ Ivana Gundulića, Zagreb ■  Dugogodišnja sam učiteljica u školi u srcu Zagreba. Volim istraživati, poučavati izvan učionice i stalno nešto novo raditi. Vodim skupinu malih istraživača koji svakoga tjedna izvode neke pokuse, pripremam učenike za Lidrano, pišem igrokaze. Obožavam ERASMUS+ i projekte eTwinning. ■