Kako je sve lijepo, dobro i pozitivno ponekad igra slučaja, tako je i Luna, naš terapijski pas – a mi ju volimo zvati i školski – slučajno stigla u III. osnovnu školu Bjelovar i pridružila se svojoj novoj velikoj obitelji.

Prije nekoliko godina škola je imala Dane otvorenih vrata kada smo pozvali razne udruge u Republici Hrvatskoj. Jedna od udruga koja je prezentirala svoj rad je i Udruga za pse vodiče i mobilitet, Zagreb. U svome radu sa psima zapazili smo kako je najveći broj učenika bio zainteresiran upravo za navedenu udrugu i sudjelovanje u aktivnostima uz psa.

Stoga smo s Udrugom napravili projekt i krajem 2018. dobili dvogodišnju labradoricu Lunu godine. Nakon socijalizacije, polaganja ispita poslušnosti, dobivanja certifikata i svih potrebnih dozvola Luna je ove školske godine krenula na posao u učionicu, a ja sam postala njezin vodič.

CILJ PROJEKTA je učenicima olakšati život i rad u školi te povećati njihovu motiviranost za školske sadržaje.

Luna je svaki dan tijekom pet školskih sati u učionici gdje ima zadatak motivirati učenike, smiriti hiperaktivnost ili potaknuti introvertirane učenike.

Sudjeluje u određenim etapama sata kao motivator i poticaj bez obzira na to je li učenik odgovorio točno na odgovor ili ne. Kod čitanja naglas, učenici čitaju Luni koja ih ne ispravlja tako da se smanjuje stres javnoga izlaganja. Za vrijeme odmora punopravni je član u raznim aktivnostima koje za nju osmišljavaju učenici.

Učenici naše škole, a posebno učenici moga razredu, izvrsno su prihvatili Lunu kao i rad s njom.

• 

• 

• 

• 

Aktivniji su i mirniji kada je Luna dio nastavnih sadržaja. Brinu se o psu, vode brigu o osobnoj higijeni kao i higijeni psa. Uvijek su nasmijani i veseli u njezinoj nazočnosti. Velik je motivator koji ništa ne govori, ne zapovijeda i uvijek je tu za igru, maženje i zadovoljstvo. Učenici iz drugih razreda sudjeluju u radu s Lunom za vrijeme odmora kada ona dežura na hodnicima, gdje se zapaža da joj učenici prilaze i prihvaćaju pravila ponašanja za vrijeme odmora. Unosi radost, veselje i motivaciju u školi koja postaje mjesto gdje su učenici zamijenili riječ „moram“ riječima „želim i hoću“ često i ne shvaćajući Luninu ulogu, što je zaista velika pozitivna komponenta ovoga projekta. Također, jednom tjedno Luna radi u višim razredima s dvjema učenicama s teškoćama te po dogovoru s kolegama dolazi na sate razrednika.

Rad sa psom u razredu veliki je i pozitivan element u odgojno-obrazovnom sustavu, gdje se učenici osjećaju sigurnije, slobodnije, mogu izraziti svoje emocije, kao što ih mogu i podijeliti s nekim tko ih neće osuđivati niti davati savjete, već samo biti nazočan u njihovoj blizini.

Učenici su slobodniji, lakše se nose sa svojim problemima (hiperaktivnost, introvertiranost, nesigurnost, strah, uzbuđenje… ). Luna veći dio svoga rada u razredu provede na svome mjestu, no kada učenik samostalno dođe i podraga ju te se vrati na svoje mjesto nasmijan i zadovoljan, to je znak da je škola mjesto ugode i sigurnosti.

■  Piše: Nataša BREKALO, mag. prim. educ., učiteljica mentorica ■   III. osnovna škola, Bjelovar ■