U sjajnoj knjizi   Critical Thinking Tools for Takin Charge of Your Learning and Your Life  Richarda Paula i Linde Elder objašnjeno je 6 faza procesa razvijanja kvalitetnoga mišljenja:

Kritičko mišljenje jedan je od kvalitetnih načina razmišljanja. U članku Thinking Critically about Critical Thinking objavljenom u srpanjskom broju časopisa Educational Philosophy and Theory 2012. godine, Jennifer Mulnix taj način razmišljanja definira kroz njegove prednosti:  potiče dijalog sa samim sobom (metakognicija), potiče razvoj vještine rasuđivanja, procjenjivanje svojih uvjerenja i uvjerenja drugih,  omogućuje objektivno uočavanje veza i odnosa, štiti od konformističkoga načina razmišljanja, razvija našu samostalnost i sposobnost da se odlučimo za sebe na temelju vlastitih misli, a ne na temelju zahtjeva drugih…   

Učenje djece kritičkome razmišljanju nešto je sasvim različito od pouka o tome kako se treba, a kako ne treba ponašati, kako treba biti oprezan… Kritičko razmišljanje treba djeci pomoći da SAMOSTALNO prepoznaju agresivno zavodljive tvrdnje nepodržane valjanim argumentima. Nemogućnost da misle kritički već u ranoj dobi može imati razorne posljedice jer ih ostavlja nezaštićene od medija i ciljanoga oglašavanja koje utječe na njihov odabir životnih vrijednosti, odabir prijatelja, oblikovanje stavova, vjerovanja, ponašanja, prehrambenih navika…

Kako pomoći djeci da nauče kritički misliti? Mislim da bi za početak bilo dovoljno naučiti ih ove tri osnovne vještine:

A kako ih to naučiti? BOCKANJEM, A NE TUMAČENJEM I OPOMENAMA. Poticati ih da razmišljaju o reklamama, o vijestima koje čitaju, sadržajima koje prate na internetu… Svaki put kad razmišljamo umjesto njih i kad im dajemo savjete koje nisu tražili, priječimo ih da samostalno razmišljaju, donose odluke i suočavaju se s njihovim posljedicama, priječimo im da razviju vlastite obrambene sustave od pranja mozga.

Piše: Dinka JURIČIĆ