Albert Bandura, jedan od najvećih bihevioralnih psihologa dvadesetoga stoljeća, svojom je teorijom socijalnoga učenja objasnio agresivna ponašanja. On ih ne smatra naslijeđenima,  nego naučenima procesom modeliranja.
Oblikovanje dječjega ponašanja započinje promatranjem odraslih u obitelji, okolini, medijima. Djetetovu pozornost ne privuku sva promatrana ponašanja, nego samo ona koja doživi drukčijima, privlačnima ili prestižnima. Takva iskustva dijete pamti i u određenim ih okolnostima aktivira fizički ih imitirajući. Ponašanje se ustaljuje ponavljanjem, posebno ako je motivirano očekivanjem kakve nagrade.
Najpoznatiji Bandurin eksperiment, eksperiment s Bobo-lutkama na napuhavanje, izveden je 1961. godine.
Cijeli je eksperiment snimljen i pokazuje kako su djeca vrtićke dobi zdušno imitirala agresivna ponašanja odraslih, mlateći Bobo-lutku, psujući je i pokušavajući je uništiti na različite načine. Eksperiment je pokazao i kako nagrada u obliku pozornosti, koju su agresivnim ponašanjem dobila, motivira djecu da se nastave tako ponašati te kako utječe na njihovo samopoštovanje. Od ukupnoga broja djece u eksperimentu njih 88 % spremno je imitiralo agresivno ponašanje odraslih, a osam mjeseci poslije eksperimenta 40 % te djece nastavilo se agresivno ponašati.

Samo promatranje agresije ne vodi nužno u agresiju. Problem nastaje kad se na agresivna ponašanja obrati pozornost, kad se ona počnu imitirati, a kad za to, umjesto kazne, počinitelj bude motiviran nekom vrstom nagrade.

Tko je Albert Bandura?
Albert Bandura jedan je od najcitiranijih psihologa prošloga stoljeća. Rođen je 1925. g. u Kanadi u obitelji doseljenika iz Poljske.
Prva je zapaženija Bandurina knjiga objavljena 1959. godine, a bavila se agresijom adolescenata. Poslije toga piše o socijalnom učenju imitiranjem, principima modificiranja ponašanja, psihološkome modeliranju, delinkventnim ponašanjima i agresiji te o socijalnom učenju i osobnom razvoju. Najvažnija je Bandurina knjiga Teorija socijalnoga učenja objavljena 1977. g. Knjiga kojom je predstavio svoju socijalno-kognitivnu teoriju tiskana je 1986. g., a najnovija njegova knjiga iz 1997. g. nosi naslov Samoefikasnost: vježbanje kontrole.