Školska knjiga za vas
RAZGOVOR: TOMISLAV ŠKRLJAC, AUTOR SLIKOVNICE PRIČA O PETRINJI
Pomozimo djeci iz Petrinje da se vrate u školske klupe
objavljeno: 23. svibnja 2021.
Snimio: Zoran Jelača

 „Razoran potres koji je 29. prosinca 2020. pogodio Petrinju i okolna mjesta prouzročio je ljudska stradanja i velike štete. Osjetio se u većem dijelu Hrvatske i potresao sve njezine stanovnike, pa i one koji nisu osjetili podrhtavanje tla. Nakon prvobitnog šoka i nevjerice, pokrenuo je lavinu dobrote. Svatko je nastojao pomoći kako je najbolje mogao”, piše u uredničkoj bilješci na kraju slikovnice Priča o Petrinji.  

Među nebrojenim ljudima koji su stvarali čvrst lanac suosjećanja i podrške diljem Hrvatske pisac je, ilustrator i dizajner Tomislav Škrljac, i sam podrijetlom iz Petrinje. U prvim danima nakon potresa napisao je priču o ranjenom gradu i pozvao mnoge umjetnike da mu pomognu ilustrirati slikovnicu kako bi što brže pokrenuo humanitarni projekt za pomoć učenicima koji su ostali bez učionica i školskih zgrada.

Financijska pomoć

Osim četrnaest ilustratora, projekt je objeručke podržala izdavačka kuća Školska knjiga koja je ponudila iskustvo, znanje i financijsku pomoć u pripremi, tisku i prodaji slikovnice. Priča o Petrinji može se nabaviti u webshopu i svim knjižarama Školske knjige, a sav prihod od prodaje (simbolična cijena je 50 kuna) bit će uplaćen na račun I. osnovne škole Petrinja.   

Kako ste se osjećali 29. prosinca 2020. kada je razoran potres uništio grad iz kojega potječete i u kojemu živi dio Vaše obitelji?

– Poput svih koji su imali nekog bližnjeg u Petrinji, u onim prvim trenutcima osjetio sam strah i brigu za članove svoje obitelji. Neizvjesnost je trajala otprilike deset minuta jer su linije bile preopterećene i nismo mogli nikoga dobiti, ali činilo se kao vječnost.

Uvjeren sam da će odrasli čitatelji prepoznati dvostruku priliku – da financijski potpomognu školovanje mladih Petrinjaca kupnjom slikovnice Priča o Petrinji te zajedno sa svojom djecom nauče ponešto o tom gradu

Tomislav ŠKRLJAC

Nakon što smo se konačno uspjeli čuti, krenuo sam sa suprugom u Petrinju i prevezao članove obitelji, njih šestero, k nama u Kloštar Ivanić. Meni je osobno prizor porušenoga grada izgledao kao repriza onih prizora koji su nas dočekali na povratku u Petrinju nakon rata iako smo već tada znali da je šteta od potresa znatno veća. S druge strane, prisutnost volontera i spremnost ljudi da bezuvjetno pomognu jedni drugima kako god mogu bila je impresivnija čak i od scena stradanja.

Zašto ste odlučili pomoći u obnovi Petrinje stvaranjem slikovnice, a ne nekim drugim oblikom humanitarnog djelovanja?

– Ideja o slikovnici nastala je već nekoliko dana nakon potresa. Svatko u Hrvatskoj osjećao je potrebu da pomogne, a ja nisam imao mogućnost ni posebne vještine potrebne za svakodnevnu pomoć na terenu. Tražeći druge oblike pomoći i prikupljanja sredstava, najprije sam razmatrao mogućnost da nagovorim nekog domaćeg izdavača neka ponovno otisne neki od prijašnjih zavičajnih projekata u kojima sam sudjelovao, npr. knjigu Vesne Brebrić „Upoznaj Petrinju s Ivom i Vedranom” koju sam ilustrirao ili moj povijesni strip o prvim danima grada Petrinje koji sam stvarao još prije petnaest godina.

Ipak, smatrao sam da bih bolji učinak postigao svježim projektom. Sjetio sam se svoje davne želje o ilustriranoj priči o Petrinji.

Ideja o slikovnici nastala je nekoliko dana nakon potresa. Bio sam svjestan toga da će predugo trajati budem li sve ilustrirao sâm, stoga sam zamolio kolege ilustratore da volonterski sudjeluju u humanitarnom projektu i – baš svi su pristali!

Tada, prije desetak godina, želio sam je predložiti Turističkoj zajednici grada Petrinje, da je oblikujemo u strip-brošuru, međutim, nisam je stigao pripremiti jer su me poslovi odvlačili u drugom smjeru, a ubrzo sam se i odselio. Brzo sam se prisjetio svih elemenata te priče i sastavio tekst za slikovnicu.

Modra lasta i Smib

Slikovnica je jedinstvena i po tome što se u njezin nastanak uključilo čak četrnaest ilustratora koji su se odrekli honorara u korist učenika iz Petrinje. Kako ste došli do te ideje i prema kojim ste kriterijima birali kolege ilustratore?

– Još dok sam pisao tekst, bio sam svjestan da će možda i predugo trajati budem li sve ilustrirao sâm. S obzirom na to da su tih dana svi bili izrazito solidarni i spremni pomoći, pala mi je na pamet ideja da se pojedinačno obratim grupi ilustratora. Poznavao sam ih samo nekoliko, ali sam zahvaljujući njima stupio u vezu i s drugima koje cijenim, uz čije sam stripove i ilustracije odrastao. Sastavio sam listu od dvadesetak imena očekujući da će me netko od potrebnih trinaestero ilustratora s vrha liste odbiti zbog drugih obveza. No svi su pokazali spremnost da pomognu. Mnogi od njih, iako traženi na međunarodnoj sceni i preopterećeni drugim narudžbama, pronašli su u svojem rasporedu vrijeme da odrade svoj dio posla. Dostavili su mi crno-bijele ilustracije unutar mjesec dana, a ja sam ih tijekom tri tjedna kolorirao uz iznimku Branke Hollingsworth i Nike Baruna koji su sami obojili svoje ilustracije.

Koliko je vremena proteklo od ideje do realizacije i zašto ste projekt ponudili baš Školskoj knjizi?

– Cijeli postupak izrade trajao je malo dulje od dva mjeseca. Svi ilustratori s kojima sam razgovarao profesionalci su koji znaju koliko je važno poštovati rokove i toga su se pridržavali čak i na ovakvom volonterskom zadatku. Posebno sam bio sretan što su svi oni bili zadovoljni kvalitetom boje koju sam dodao njihovim crtežima. Ti su mi ljudi uzori i njihove mi pohvale mnogo znače.

Slika porušene Petrinje izgledala je kao repriza onih prizora koji su nas dočekali na povratku u grad nakon rata, ali spremnost ljudi da bezuvjetno pomognu jedni drugima kako god mogu bila je impresivnija čak i od scena stradanja

Sa Školskom knjigom odlično surađujem, mogu slobodno reći da sam se zahvaljujući ovom izdavaču konačno kreativno afirmirao. Već dvije godine crtam strip „Boni i poni” za Modru lastu, a povremeno za taj list ilustriram i portrete hrvatskih velikana. Pokrenuo sam i suradnju sa Smibom od sljedeće školske godine.

Razmatrao sam mogućnost da upotrijebim ovu ideju slikovnice o Petrinji za predstavljanje drugim izdavačima. Međutim, bio sam uvjeren da ću sa Školskom knjigom dobiti najbolji omjer brzine i kvalitete izdanja, odličnu marketinšku suradnju za predstavljanje našeg cilja i široke mogućnosti distribucije svima koji ovim projektom žele pomoći Petrinji.

Oštećeni spomenik kulture

Sav prihod od prodaje slikovnice bit će uplaćen na račun I. osnovne škole Petrinja. Je li to osnovna škola koju ste i Vi pohađali kao dijete?

– Ne, ja sam pohađao školu koja danas nosi ime hrvatskog pjesnika Dragutina Tadijanovića. U početku sam želio da prihod od prodaje slikovnice usmjerimo u obnovu vrtića ili škole koju sam pohađao. No moja je škola ipak pretrpjela manju štetu jer je novija. Bilo je jasno da je I. osnovnoj školi najpotrebnija pomoć. Zgrada I. osnovne škole Petrinja potječe iz 19. stoljeća, potpuno je uništena i predviđena za rušenje, a s obzirom na to da je riječ o spomeniku kulture, ponovna izgradnja mogla bi se oduljiti. Umjesto nje, učenici će dobiti potpuno novu, suvremenu zgradu u blizini stare. Prvi koraci prema njezinoj izgradnji već su počeli. Nadamo se da će već sljedeće školske godine učenici ući u nju. Najvažniji nam je cilj da se djeci ponovno omogući prostor za kvalitetno obrazovanje i spriječi odlazak mladih i njihovih roditelja iz Petrinje. Jer bez mladih nema budućnosti.

Kad je riječ o tekstualnom dijelu, što će mali i veliki čitatelji pronaći u slikovnici o Petrinji?

– Osim što će upoznati sažetu povijest i tradiciju Petrinje, siguran sam da će ova priča, poput malo koje druge, pružiti uvid mladima u tipičan život bilo kojega gradića, njegovo nastajanje, rast i razvoj, promjene koje doživljava, uspone, padove i tragedije… Nadam se da će iz te priče spoznati koliko je grad sličan ljudskom ili nekom drugom živom organizmu.

Naravno, vjerujem da će i odrasli ljudi pronaći mnogo zanimljivih i edukativnih podataka o Petrinji i prepoznati dvostruku priliku – da kupnjom slikovnice financijski potpomognu školovanje mladih Petrinjaca te zajedno sa svojom djecom nešto nauče.

Vedar stil

Diplomirali ste razrednu nastavu i likovnu kulturu na Učiteljskom fakultetu u Petrinji. Što dugujete svojim učiteljima?

– Nisam imao prilike raditi u struci, preusmjerio sam se na ilustraciju i dizajn. Međutim, školovanje za učitelja zauvijek me usmjerilo prema kreativnom radu za mlade. Najviše volim crtati stripove i pisati kratke priče za djecu, a čak se i u svojim dizajnerskim rješenjima za odrasle često ne mogu osloboditi vedrog, šarenog, djetinjastog stila. Zahvaljujući lekcijama iz pedagogije i dječje psihologije s Učiteljskog fakulteta, imam potrebu da povremeno u svoje radove uvrstim važnu pouku ili prenesem neko znanje. Osim toga, imao sam odlične profesore iz metodike hrvatskog jezika, dječje književnosti, medijske i likovne kulture. Njihov kvalitetan i poticajan rad zaslužan je za to što danas stvaram priče i ilustracije.

Petrinja – grad učitelja

Iz sadržaja slikovnice izdvajamo podatak da je Petrinja grad u kojemu se već stoljeće i pol školuju hrvatski učitelji. Koliko je to utjecalo na duh grada?

– Uzmemo li u obzir koliko je važna uloga učitelja u oblikovanju budućnosti svakog društva i zajednice, mislim da je važnost Petrinje u povijesti naše domovine uvelike zanemarena. U proteklih sto pedeset godina tisuće učitelja (i odgojitelja!) školovale su se u Petrinji, vraćale se u svoj rodni kraj ili selile u mjesta u kojima su ih trebali, dakle odgojile su i obrazovale stotine generacija, milijune ljudi. Tu važnost učitelja i sredine koja stvara učitelje ljudi uglavnom ne vide, a poneki i svjesno zanemaruju. Petrinja se, prema mojim iskustvima trudila biti najbolji domaćin generacijama budućih učitelja i pouzdano znam da i učitelji koji su mnogo stariji od mene čuvaju najljepša sjećanja sa školovanja u tom gradu.

Serijal o čudovištima koja se rugaju

Za iduću školsku godinu dogovorili ste intenzivnu suradnju s časopisom Smib u kojemu ćete objavljivati Rugovišta? O čemu je riječ?

Rugovišta su čudovišta koja nikoga ne plaše, nego se rugaju, a glavni junak, Martin, dječak je koji ih lovi i vraća u njihov svijet. Serijom kratkih priča u Smibu želim djeci prenijeti pouke o štetnosti zadirkivanja i podcjenjivanja vlastitih prijatelja, braće i sestara… U svakoj priči upoznajemo novo rugovište koje je povezano s posebnim oblikom ruganja, npr. tuđoj frizuri, tjelesnoj težini, glazbenom ukusu… Na kraju svake priče važno je da djeca, Martinovi vršnjaci, nauče lekciju o štetnosti ruganja kako bi se otvorio portal kojim dječak vraća rugovišta kući. Ja sam i autor popratnih ilustracija za svaku pojedinu priču, a planiram u budućnosti ilustrirati i slikovnicu u kojoj saznajemo kako je sve počelo, odnosno kako je Martin upoznao rugovišta.

Poprilično sam sretan mješavinom originalnosti, poučnosti i uzbudljive radnje ovog serijala. Nadam se da će i učenici uživati u svakoj epizodi.

■  Autorica teksta: Jelena Mandić-Mušćet  ■