Školska knjiga za vas
ILUSTRIRANA KNJIGA KAD ODRASTEM, ŽELIM BITI LIJEČNIK TATJANE BARAT I ANDREJA PROŠEVA
Što danas možemo naučiti od hrvatskih superjunaka u bijelim kutama
objavljeno: 3. prosinca 2020.

Mnogo je studenata iz Hrvatske završilo studij medicine u Beču, ali rijetki su se mogli pohvaliti skupocjenim poklonom cara Franje Josipa I.: platinastim prstenom s plavim dragim kamenom i dvanaest sitnih briljanata. Takav je vrijedan dar, kao najuspješniji student medicine 1913. godine dobio Drago Perović, nezaboravni profesor anatomije koji je svojim nastupnim predavanjem službeno otvorio Medicinski fakultet u Zagrebu.  

Prof. dr. sc. Drago Perović bio je po mnogočemu poseban. Ako se zadržimo na prstenu, zanimljiv je podatak da je polovicu briljanata podijelio: jedan dio dao je svojoj obitelji da preživi ratna vremena, a drugi je dio iskoristio za farbanje stubišta i atrija Anatomskog instituta. Poznat kao strog, ali pravedan profesor, od studenata je tražio puno i davao još više. Jedne je zime svoj kaput poklonio studentu koji ga nije imao. Bila je to humana gesta kojom je pokazao ono što mu se činilo jako važno: da svi studenti trebaju imati jednake uvjete da postanu vrhunski liječnici.

Važnost higijene

Priča o Dragi Peroviću – liječniku koji se, među ostalim, pamti i po vrijednoj materijalnoj ostavštini (jedinstvenoj osteološkoj zbirci sa 300 lubanja koju obilaze stručnjaci iz cijeloga svijeta) samo je jedna od zanimljivih pripovijesti u knjizi Kad odrastem, bit ću liječnik koju su napisali Tatjana Barat i Andrej Prošev, a ilustrirala Ana Salopek.

Drago Perović

U toj izvrsno ilustriranoj knjizi, namijenjenoj ponajprije djeci i mladima, ali i svim ostalim čitateljima, predstavljeno je dvadeset hrabrih hrvatskih liječnica i liječnika koji su promijenili naš svijet.

Danas svi znamo da su pranje ruku i održavanje fizičke distance osnovne mjere za zaštitu od mnogih zaraznih bolesti, pa tako i od covida-19.

Među prvim liječnicima u Hrvatskoj koji su prepoznali važnost higijene za ljudsko zdravlje bila je mikrobiologinja Dora Filipović. Njezino je znanje bilo od velike pomoći u vrijeme Drugoga svjetskog rata kad su vladale mnoge zarazne bolesti.

Dora Filipović

Dora Filipović, liječnica koja je održavala tečajeve za liječnike i bolničare, ali i obične građane, smatra se najzaslužnijom za razvoj suvremene hrvatske mikrobiologije. Da nije bilo nje i njezinih kolega, danas se ne bismo mogli kupati u bazenu a da se ne zarazimo.

Žena kao ravnateljica

Vjerojatno ne postoji osoba u Hrvatskoj koja tijekom ove godine nije čula za Nastavni zavod za javno zdravstvo koji nosi ime dr. Andrije Štampara. No, što uistinu znamo o jednome od najvećih umova koje je imala naša medicina? Dr. Andrija Štampar bio je vrsni liječnik koji je čuvao zdravlje cijele zajednice, i to ne samo na našim prostorima, nego i diljem svijeta, pa tako i u Egiptu, gdje je pomogao suzbiti veliku epidemiju kolere.

Andrija Štampar

Da je čistoća pola zdravlja poučavao je ljude u dalekoj Kini, Americi i Africi, predavao je na najpoznatijim svjetskim fakultetima i osnovao je na stotine zdravstvenih ambulanti i ustanova, među kojima je i Svjetska zdravstvena organizacija – jedna od najvažnijih institucija na svijetu.    

Vjerovao je da liječnik mora obilaziti pacijente gdje god se nalaze, da mora biti narodni učitelj te da se ne smije stvarati razlika između bogatih i siromašnih. O svim navedenim temama razgovarao je sa svojom suprugom, Desankom Ristović-Štampar, učiteljicom koja je, znajući da je obrazovanje jedini put prema uspjehu, diplomirala medicinu i postala liječnica.

Desanka Ristović-Štampar

Kao ravnateljica Školske poliklinike borila se za bolje uvjete za zdravlje djece i pokazala da žena može itekako uspješno voditi važnu zdravstvenu ustanovu. U njezinu mandatu Školska je poliklinika nudila više mogućnosti: svi zagrebački učenici ondje su mogli pregledati oči, popraviti zube i liječiti uho, grlo i nos, ali i pojesti topli obrok i besplatno se okupati.

Znamenite liječnice

Ime specijalistice školske medicine Desanke Ristović-Štampar poznato je tek malobrojnima. I mnoge druge važne liječnice ostale su u sjeni muških kolega. Iako su prvi liječnici u povijesti bile žene, u mračnome srednjem vijeku gurnute su u zapećak povijesti, a liječnička struka bila je rezervirana samo za muškarce. U ne tako dalekoj prošlosti žene nisu imale pravo ni studirati ni raditi.

Milica Šviglin Čavov

Prva hrvatska liječnica Milica Šviglin Čavov završila je medicinu u Švicarskoj, a budući da nije smjela raditi u svojoj domovini, zaposlila se kao liječnica u njemačkim lječilištima, a potom se preselila u Bugarsku, gdje je otvorila vlastitu, vrlo uspješnu ordinaciju.

Autori knjige Tatjana Barat i Andrej Prošev predstavljaju u knjizi i druge znamenite liječnice: prvu hrvatsku oftalmologinju i prvu diplomiranu liječnicu u Dalmaciji – Šibenčanku Katicu Šupe, pedijatricu i jednu od osnivačica prve dječje bolnice u Zagrebu – Feđu Fischer-Sartorius, neuropsihijatricu i voditeljicu Centra za mentalno zdravlje u Zagrebu – Dušku Blažević te prvu liječnicu članicu HAZU – Kristu Kostial-Šimonović.

Jagoda Bolčić-Wickerhauser

U knjizi su pronašle vodeće mjesto i druge važne liječnice: prva dama hrvatske anesteziologije, Daruvarčanka zaslužna za bezbolne operacije – Jagoda Bolčić-Wickerhauser, dermatologinja koja je sa suprugom pedijatrom otkrila novu bolest (Puretić sindrom) i pomogla osnovati prvi odjel hrvatske dječje dermatologije – Štefanija Puretić te svjetski poznata profesorica anatomije, autorica udžbenika i nagrađivana medicinarka – Jelena Krmpotić-Nemanić. 

Brijač s kliještima

Među muškim kolegama ističe se Miroslav pl. Čačković-Vrhovinski, vrhunski kirurg i jedan od prvih hrvatskih rendgenologa te jedan od osnivača Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Danas je medicinu moguće studirati u Osijeku, Rijeci, Zagrebu i Splitu, ali prije nešto više od sto godina mladi su ljudi morali odlaziti na studij u Prag, Beč, Zürich ili neki drugi europski grad.

Miroslav pl. Čačković-Vrhovinski

Bečki student Miroslav pl. Čačković-Vrhovinski dao je sve od sebe da u Hrvatskoj započne liječnička edukacija; postao je i prvi dekan Medicinskoga fakultet. Zanimljivo je da je u vrijeme osnivanja te dugo čekane ustanove svijet poharala zloglasna pandemija španjolske gripe koja je u Zagrebu, prema nekim podacima, odnijela oko 860 života.  

Mnogi liječnici poznati su kao vrsni slikari i kuhari, a Čačković-Vrhovinski je u slobodno vrijeme pisao novele i pripovijetke. Pamtit ćemo ga i po tome što je napravio rendgenske snimke kostiju krapinskoga pračovjeka iz svjetski poznate zbirke koju je pronašao paleontolog Dragutin Gorjanović-Kramberger.

Danas je svakodnevna zubna higijena normalna stvar, ali nekad su karijes, zubobolja i loš zadah bile vrlo raširene pojave u našim krajevima. Zubari nisu postojali, a s bolnim se zubima obračunavao brijač s kliještima. Takva se neugodna praksa u Hrvatskoj promijenila s dolaskom Eduarda Radoševića, mladog liječnika i stomatologa iz Gorskog kotara koji je otvorio ordinaciju u Zagrebu i počeo podučavati stomatologiju na Medicinskome fakultetu.

Osnivač infektologije

Svi znamo za zagrebačku Kliniku za infektivne bolesti koja nosi ime Frana Mihaljevića, još jednoga bečkoga studenta medicine kojega je zanimalo kako se i zašto šire zarazne bolesti.

Fran Mihaljević

Promatrao je pacijente u Bolnici za kužne bolesti i zaključio da se svi koji imaju neku zaraznu bolest ponašaju vrlo slično – nemaju apetita, osjećaju mučninu, srce im ubrzano lupa, stvaraju im se naslage na jeziku, mijenja boja mokraće, imaju povišenu tjelesnu temperaturu, a katkad im se stvara i osip na koži. Toliko se posvetio proučavanju zaraznih i infektivnih bolesti da ga  danas smatraju osnivačem suvremene infektologije u Hrvatskoj.

Bez Franje Dursta danas vjerojatno ne bismo imali Kliniku za ženske bolesti i porode u zagrebačkoj Petrovoj ulici. Taj je utemeljitelj ginekologije, pamćen i po tome što je vozio Buick u vrijeme kad su prvi automobili stigli u naše krajeve, ostvario ideju da djevojke i žene dobiju najbolju moguću njegu u bolnicama i ambulantama.

Vuk Vrhovec, po kojemu je nazvana Sveučilišna klinika za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma u Zagrebu, napisao je jednu od najvažnijih medicinskih knjiga – Šećerna bolest i njezino liječenje, a podario nam je i mnogo recepata za slasna jela kao što su omlet s gljivama, juha od rajčice ili krema od limuna. Predavao je endokrinologiju liječnicima i redovito održavao radionice za pacijente oboljele od dijabetesa i članove njihovih obitelji.

Odličan liječnik i čovjek

Na popisu najzaslužnijih hrvatskih liječnika još je mnogo imena. Urolog i začetnik transplantacijske medicine u Hrvatskoj Ljubomir Čečuk uspješno je rješavao najteže oblike bubrežnog kamenca, izvodio operacije kakve su se tada radile samo u najboljim bolnicama u Americi i Europi te pokazao da je moguće istodobno biti odličan liječnik i znanstvenik i veliki čovjek. Otorinolaringolog i utemeljitelj Hrvatske lige za borbu protiv raka Ivo Padovan olakšao je život oboljelima od karcinoma te pomogao u skidanju stigme i pružanju psihološke i svake druge potpore malim i velikim pacijentima. Fiziolog i imunolog Nikša Allegretti bio je enciklopedijski obrazovan čovjek; proučavao je imunosni sustav i za svoj doprinos području imunologije primio je nagradu za životno djelo.

Bilo je to nešto o čemu je Allegretti kao dječak samo sanjao, baš kao i drugi superjunaci s bijelim kutama iz ove izvrsne knjige. Dio ih potječe iz Zagreba, a većina je rođena u gradovima i selima diljem Hrvatske, među kojima su Brodski Drenovac, Mrkopalj, Varaždin, Petrinja, Osijek, Daruvar, Blato na Korčuli, Omiš, Supetar, Prelog… Mnogi su od djetinjstva znali da žele postati liječnici i da je obrazovanje jedini put koji vodi prema uspjehu. Kako se postaje liječnik i što je sve potrebno da bi netko radio taj posao i u tome bio uspješan, doznajte u ovoj šarmantnoj i zanimljivoj knjizi dvoje autora, od kojih jedan iz prve ruke zna o čemu govori jer je i sam – liječnik.

■ Jelena Mandić-Mušćet  ■