Trideset pjesama akademika Ante Stamaća objavljenih u poetsko-likovnoj mapi Romon jesenskih kiša podijeljene su u tri ciklusa: Okrenut istom zrcalu, Kasno doba, šapat otpala lišća i Romon jesenskih kiša. Pjesme je oslikao akademski slikar Vatroslav Kuliš, a pogovor je napisao akademik Tonko Maroević (1941. – 2020.).

Romon jesenskih kiša završna je dionica pjesničkog djelovanja Ante Stamaća i dolazi nakon njegove posljednje za života objavljene zbirke Vrijeme, vrijeme. Dominanta tame i pustoši, rasprsnuća i truljenja karakterizirala je i inače Stamaćevu ikoniku pa nije čudno što se izričito javlja i u novom, ovom kontekstu, to više znademo li da je autor stihove ispisao u dugotrajnoj i teškoj bolesti.

Ali, sudbini usuprot, u pjesmama ove zbirke iznimno je mnogo i svijetlih tonova, pozitivnih vibracija, okretanja zvijezdama i nebesima, povjerenja u Božju riječ i veliko slovo.

Stamać nikad nije krio svoje kršćansko nadahnuće, a ovog se puta vrlo jasno poziva na objavu s neba, na susret sa Svetim Ocem, na Božji duh i na vječni zlatni spas, a konačno utječe i molitvenom obraćanju. Nekoliko je kratkih pjesama, lirskih minijatura, posvećeno doživljenim prizorima, slikama iz sjećanja. Gotovo kao haiku doimlju se spomeni Bosuta, kiše u Münchenu, bjeline snježnog Velebita, prizivanja viških lokaliteta Kuta, Komiže, Mustera…

Prigoda Kupnje novoga prijenosnog računala izazvala je pravu inventuru recentnih radnih učinaka, potaknula evokaciju, no iznudila i obećanje vjernosti zacrtanim putanjama ljudskosti. Željan jasnoće i sklon programatičnosti, Stamać ni u ovoj zgodi ne odustaje i od polemičkih tonova, upućenih onima koji njeguju, kako bi on kazao, označiteljski mulj.

Isto tako vlastitu poziciju obilježava potrebom kazivanja pa kao svojevrsni kategorički imperativ postavlja smjelost govorenja. Ne odustajući od ljubavi za vezani stih, ovom se zgodom koristi sonetnom formom samo jedanput, ali s naglaskom jer ispisuje Sonetni oproštaj, koji počinje stihom: „Zbogom sad, zbogom, lelujavi svijete!“

Dakle, cijela zbirka Romon jesenskih kiša i svjesno zadobiva testamen[1]tarno značenje. Zadužio je Ante Stamać i hrvatsko pjesništvo i hrvatsku kulturu. (Iz pogovora Tonka Maroevića)