Kamišibaj [kamishibai] je umjetnost pripovijedanja uz pomoć slika na maloj drvenoj pozornici. Riječ je o umjetnosti koja spaja sliku i riječ, odnosno podrazumijeva interakciju govora i slike. Korisno je sredstvo i pomagalo za rad s djecom jer razvija maštu, kreativnost, likovnu i govornu izražajnost te komunikacijske i jezične vještine.
Kamišibaj je tvorenica od riječi kami što znači papir i šibaj što znači gledalište ili kazalište. Neki ga zovu papirnatim kazalištem i kazalištem iz kofera, no jedno je sigurno: to je vještina pripovijedanja i kazivanja uz pomoć slika. Pritom dolazi do interakcije različitih umjetnosti.
PODRIJETLO KAMIŠIBAJA:
Kamišibaj potječe iz Japana. To je tradicijski oblik pričanja priča djeci. Početkom prošloga stoljeća na ulicama Japana pojavili su se pripovjedači koji su biciklom putovali iz sela u selo (gaito). Prodavali su ručno izrađene slatkiše. Osim slatkiša, na biciklu je bila pričvršćena i mala drvena kutija – butaj.
Kad bi se oglasio udarcem svojih štapova, djeca bi se okupila oko prodavača, kupila slastice i poslušala kamišibaj. Bila im je to lijepa nagrada za njihovu kupnju. Kazivač je bio domišljat, a njegove priče dobile bi nastavak novom kupnjom njegovih slastica.
DIJELOVI KAMIŠIBAJA:
Butaj [butai] – mala drvena kutija u koju se umeću slike pomoću kojih se pripovijeda priča. Svaki butaj ima okvir, vratašca i prostor za slike ili ilustracije kojima se koristimo u pripovijedanju. Ako nemate originalan butaj, može poslužiti i kartonska kutija sličnog oblika. Format može biti različit, veličine papira A4 ili A3.
Crteži ili slike – ilustracije koje pomažu u pripovijedanju.
Kazivač ili pripovjedač koji izvodi kamišibaj naziva se kamišibajac, a uradak koji nastaje izvedbom zove se kamišibaj.
Hiošigi je naziv za drvene štapiće kojima kazivač, udarajući jednim o drugi, najavljuje svoj dolazak i početak kazivanja.
Tehnika izrade kamišibaja u radu s djecom je slobodna:
■ tvrđi A4 ili A3 papir
■ likovna tehnika po izboru (bojice, tuš, flomasteri, pastele, kolaž, platno, kombinirane tehnike…)
■ jedna priča može imati od 3 do 33 crteža, broj ilustracija nije ograničen
■ većina priča sastoji se od 12 do 16 čvrstih kartica
■ način pripovijedanja priča je jedinstven te ovisi o maštovitosti i kreativnosti kazivača
■ učenici uživaju u stvaranju svojih priča, mogu samostalno dodavati zvukove, šumove, glazbu, pričati u parovima, naizmjenično…
Tehnikom kamišibaja koristim se u nastavi izražavanja, književnosti i lektire. Učenici pripremaju određenu priču za pripovijedanje i izrađuju crteže kojima prate svoje pripovijedanje. Najljepše je raditi s narodnim pričama i bajkama, no pričati se može bilo što. U oslikavanju kadrova nužno se voditi idejom da je manje – više, odnosno crtaju se samo nužne stvari, bez detalja, a ostalo je na kazivaču da nas uvede u svijet priče i mašte. U stvaranju kamišibaja korisno je znanje iz medijske kulture o kadrovima, planovima i stripu.
Savjeti za izradu crteža i oslikavanje za kamišibaj:
■ osnovno pravilo kojim se trebamo voditi glasi: manje je više
■ crteži i slike ne smiju biti opterećeni mnoštvom detalja
■ slike se trebaju jasno vidjeti s udaljenosti od nekoliko metara
■ poželjno je znanje o filmu i stripu, kadrovima i planovima (srednji, blizi plan, krupni, detalj)
■ crtež može biti i jedna sekvenca koju kazivač postupno otkriva (ovisno o njegovom pripovijedanju)
■ prva stranica uvijek je naslovnica
■ na pozadini prve stranice-naslovnice moguće je nalijepiti tekst priče druge stranice (i tako redom dok ne usavršimo pripovijedanje)
Kamišibaj u nastavi pokazao se kao izvrsno didaktično sredstvo i pomagalo:
■ u pripovijedanju priča
■ u prepričavanju (stvaralačkom prepričavanju)
■ u nastavi književnosti i izražavanja (priču je potrebno prilagoditi izvedbi)
■ kao izvrstan način u pristupu poeziji i otkrivanju pjesničkih slika
■ za dramatizaciju proznih i poetskih tekstova
■ u izvođenju kratkih improvizacijskih vježbi govornog izražavanja
■ kao malo lutkarsko kazalište (drveni okvir je mala lutkarska pozornica)
■ kao kazalište sjena (na drveni okvir pričvrstimo bijeli papir ili platno).
■ Autor: Matilda MARKOVIĆ, učiteljica Hrvatskoga jezika ■ OŠ Draganići u Draganiću ■ univ. spec. dramske pedagogije ■ LITERATURA I IZVORI: J. Sitar, Umetnost kamišibaja, Založba Aristej, Maribor, 2018. ■ fotografije iz privatne zbirke, nastale u dramsko-pedagoškom radu, uradci studenata kolegija Lutkarstvo i scenska kultura 2, Zagreb, 2019./2020. ■ fotografije s radionica Dramskog studija Lepeza, Karlovac, 2020. ■ izvor fotografija: thenewcaferacersociety.blogspot.com ■