Kamišibaj [kamishibai] je umjetnost pripovijedanja uz pomoć slika na maloj drvenoj pozornici. Riječ je o umjetnosti koja spaja sliku i riječ, odnosno podrazumijeva interakciju govora i slike. Korisno je sredstvo i pomagalo za rad s djecom jer razvija maštu, kreativnost, likovnu i govornu izražajnost te komunikacijske i jezične vještine.

Kamišibaj je tvorenica od riječi kami što znači papir i šibaj što znači gledalište ili kazalište. Neki ga zovu papirnatim kazalištem i kazalištem iz kofera, no jedno je sigurno: to je vještina pripovijedanja i kazivanja uz pomoć slika. Pritom dolazi do interakcije različitih umjetnosti.

PODRIJETLO KAMIŠIBAJA:

Kamišibaj potječe iz Japana. To je tradicijski oblik pričanja priča djeci. Početkom prošloga stoljeća na ulicama Japana pojavili su se pripovjedači koji su biciklom putovali iz sela u selo (gaito). Prodavali su ručno izrađene slatkiše. Osim slatkiša, na biciklu je bila pričvršćena i mala drvena kutija – butaj.

Kad bi se oglasio udarcem svojih štapova, djeca bi se okupila oko prodavača, kupila slastice i poslušala kamišibaj. Bila im je to lijepa nagrada za njihovu kupnju. Kazivač je bio domišljat, a njegove priče dobile bi nastavak novom kupnjom njegovih slastica.

DIJELOVI KAMIŠIBAJA:

Butaj [butai] – mala drvena kutija u koju se umeću slike pomoću kojih se pripovijeda priča. Svaki butaj ima okvir, vratašca i prostor za slike ili ilustracije kojima se koristimo u pripovijedanju. Ako nemate originalan butaj, može poslužiti i kartonska kutija sličnog oblika. Format može biti različit, veličine papira A4 ili A3.

Crteži ili slike – ilustracije koje pomažu u pripovijedanju.

Kazivač ili pripovjedač koji izvodi kamišibaj naziva se kamišibajac, a uradak koji nastaje izvedbom zove se kamišibaj.

Hiošigi je naziv za drvene štapiće kojima kazivač, udarajući jednim o drugi, najavljuje svoj dolazak i početak kazivanja.

Tehnika izrade kamišibaja u radu s djecom je slobodna:

■ tvrđi A4 ili A3 papir

■ likovna tehnika po izboru (bojice, tuš, flomasteri, pastele, kolaž, platno, kombinirane tehnike…)

■ jedna priča može imati od 3 do 33 crteža, broj ilustracija nije ograničen

■ većina priča sastoji se od 12 do 16 čvrstih kartica

■ način pripovijedanja priča je jedinstven te ovisi o maštovitosti i kreativnosti kazivača

■ učenici uživaju u stvaranju svojih priča, mogu samostalno dodavati zvukove, šumove, glazbu, pričati u parovima, naizmjenično…

Tehnikom kamišibaja koristim se u nastavi izražavanja, književnosti i lektire. Učenici pripremaju određenu priču za pripovijedanje i izrađuju crteže kojima prate svoje pripovijedanje. Najljepše je raditi s narodnim pričama i bajkama, no pričati se može bilo što. U oslikavanju kadrova nužno se voditi idejom da je manje – više, odnosno crtaju se samo nužne stvari, bez detalja, a ostalo je na kazivaču da nas uvede u svijet priče i mašte. U stvaranju kamišibaja  korisno je znanje iz medijske kulture o kadrovima, planovima i stripu.

Savjeti za izradu crteža i oslikavanje za kamišibaj:

■ osnovno pravilo kojim se trebamo voditi glasi: manje je više

■ crteži i slike ne smiju biti opterećeni mnoštvom detalja

■ slike se trebaju jasno vidjeti s udaljenosti od nekoliko metara

■ poželjno je znanje o filmu i stripu, kadrovima i planovima (srednji, blizi plan, krupni, detalj)

■ crtež može biti i jedna sekvenca koju kazivač postupno otkriva (ovisno o njegovom pripovijedanju)

■ prva stranica uvijek je naslovnica

■ na pozadini prve stranice-naslovnice moguće je nalijepiti tekst priče druge stranice (i tako redom dok ne usavršimo pripovijedanje)

Kamišibaj u nastavi pokazao se kao izvrsno didaktično sredstvo i pomagalo:

■ u pripovijedanju priča

■ u prepričavanju (stvaralačkom prepričavanju)

■ u nastavi književnosti i izražavanja (priču je potrebno prilagoditi izvedbi)

■ kao izvrstan način u pristupu poeziji i otkrivanju pjesničkih slika

■ za dramatizaciju proznih i poetskih tekstova

■ u izvođenju kratkih improvizacijskih vježbi govornog izražavanja

■ kao malo lutkarsko kazalište (drveni okvir je mala lutkarska pozornica)

■ kao kazalište sjena (na drveni okvir pričvrstimo bijeli papir ili platno).

■ Autor: Matilda MARKOVIĆ, učiteljica Hrvatskoga jezika ■  OŠ Draganići u Draganiću ■  univ. spec. dramske pedagogije ■  LITERATURA I IZVORI: J. Sitar, Umetnost kamišibaja, Založba Aristej, Maribor, 2018. ■ fotografije iz privatne zbirke, nastale u dramsko-pedagoškom radu, uradci studenata kolegija Lutkarstvo i scenska kultura 2, Zagreb, 2019./2020. ■ fotografije s radionica Dramskog studija Lepeza, Karlovac, 2020. ■ izvor fotografija: thenewcaferacersociety.blogspot.com ■