Dan započinjemo jutarnjom higijenom: umivanjem, pranjem zubi, brijanjem, uljepšavanjem, odijevamo se i doručkujemo. Brinuti se o sebi i svojem tijelu je poželjno i dobro, ali je jednako važno brinuti se o svojem mentalnom zdravlju.

Dan započinjemo jutarnjom higijenom: umivanjem, pranjem zubi, brijanjem, uljepšavanjem, odijevamo se i doručkujemo. Brinuti se o sebi i svojem tijelu je poželjno i dobro, ali je jednako važno brinuti se o svojem mentalnom zdravlju.

Posljednje dvije godine svi smo izloženi stresu, posebno zbog posljedica koje izaziva pandemija, promjene načina života i životnih navika. Najteže posljedice osjećaju djeca i mladi čije je mentalno zdravlje prilično narušeno. Često možemo pročitati kako takvo stanje nadvladava obrambene mehanizme djece što može imati za posljedicu narušavanje njihova psihičkog i fizičkog zdravlja.

Roditelji koji toplo i humano, s ljubavlju postupaju s djecom, vole se i o svemu dogovaraju, svojim primjerom uče djecu kako se trebaju ponašati u skupini s drugim ljudima i vršnjacima. Oponašajući roditeljske obrasce ponašanja djeca uče, izgrađuju vlastitu osobnost i usvajaju pozitivna socijalna ponašanja.

Jednako kao roditelji, učitelji trebaju uočiti odstupanja od uobičajenih ponašanja djece te u dogovoru s roditeljima, drugim učiteljima ili stručnim suradnicima u školi pomoći im prevladati teškoće.

Učenici se u učionici trebaju dobro osjećati te imati pozitivan odnos prema drugim učenicima u razredu.

„Prijateljstvo je sastavni dio ljudske sreće.“

Voltaire

Najvažniji alat učitelja u stvaranju pozitivne atmosfere u učionici je biti dosljedan uzor i pristupiti svakom problemu s pozitivnim i konstruktivnim stavom i time graditi pozitivne socijalne vještine poput empatije, tolerancije, strpljenja i uvažavanja tuđeg mišljenja.

Učitelj ima zadatak povezati se sa svojim učenicima, stvarati pozitivnu klimu u učionici i pratiti napredak svakog učenika. Takav pristup učitelja je zahtjevan i složen te traži puno truda i promišljanja u radu. Dobre odnose treba graditi svakodnevno, malim koracima.

Tijekom mjeseca veljače realizirali smo nekoliko radionica ostvarivanjem tematskog projekta VELJAČA – OSJEĆAJIMA NAS JAČA!.

Cilj radionica je bio raditi na razvoju dječje tolerancije i međusobnog prihvaćanja u skupini te građenje dobrih prijateljskih veza kao i stvaranje pozitivne razredne klime nakon dijeljenja razreda na dva odjela.

Učili smo razvijati empatiju (prepoznavanje i poštovanje osjećaja drugoga, suosjećanje, briga za druge, mlađe, nemoćne, bolesne, tužne, usamljene…), razvijati sposobnosti uočavanja odnosa i veza među vršnjacima te razvijati i promicati pozitivne vrijednosti uz poštovanje različitosti.

Prva radionica je bila tematski vezana za sličnosti i razlike između učenika odnosno njihovih osobitosti, interesa i sposobnosti. Na početku radionice učenici su trebali napisati nekoliko svojih osobina odnosno ono što vole ili ne vole. Zatim su u slobodnoj šetnji učionicom tražili prijatelje s kojima su slični ili nisu slični.

♦♦  Tablicu „Volim, ne volim” možete preuzeti klikom OVDJE (Google Disk)

♦♦  Tablicu „Volim, ne volim” možete preuzeti klikom OVDJE (OneDrive).

Zatim je slijedila igra „Licem u lice“. Učenike sam podijelila u dvije skupine. Svaki učenik odabire svojega para te sjedne njemu sučelice kako bi se oblikovao unutarnji i vanjski krug. Učenici iz unutarnjega kruga imaju listić „SLIČNOSTI“, a učenici iz vanjskog kruga listić „RAZLIČITOSTI“. Nakon toga svaki učenik zapisuje ime svojega para te piše do tri sličnosti između sebe i svojega para. Učenik s listićem „RAZLIČITOSTI“ upisuje ono po čemu se razlikuje od svojega para.
Igra se nastavlja pomicanjem učenika za jedno mjesto udesno. Nakon što svi učenici zapišu osobitosti prijatelja dva do tri puta, vraćaju se u zajednički krug gdje čitaju što su zapisali. Tijekom kraćeg razgovora smo shvatili kako smo svi posebni i dragocjeni i svi zajedno činimo naš razred boljim.

♦♦ Listić možete preuzeti klikom OVDJE (Google Drive).

♦♦ Listić možete preuzeti klikom OVDJE (OneDrive).

Na kraju radionice smo dodijelili jedni drugima kartice prijateljstva u igri „Prijatelji se vole- određuju ih boje“. Zamislili smo da su naši prijatelji boje. Zelenom bojom smo odredili iskrenost, plavi je onaj koji zna čuvati tajne, narančasti je pažljiv, crveni upozorava na pravila, sivi tješi prijatelja kada je tužan, ljubičasti se voli igrati, smeđi voli podijeliti svoje igračke, bijeli prijatelj voli pomagati, a žuti je zabavan. Crnu karticu za mrzovoljnog prijatelja nismo dodijelili, jer smo svi bili raspoloženi i sretni. Do kraja nastave svi su učenici veselo i zadovoljno hodali s karticama prijateljstva oko vrata.

♦♦ Predložak za kartice možete preuzeti klikom OVDJE (Google Disk).

♦♦ Predložak za kartice možete preuzeti klikom OVDJE (OneDrive).

Naučili smo kako prihvaćanje razlika znači razumjeti u čemu smo slični, u čemu smo različiti te se odnositi prema svima s poštovanjem i razumijevanjem bez obzira na razlike.

U drugoj radionici smo razmišljali o osobinama naših prijatelja i o njihovom utjecaju na igru, druženje i slobodno vrijeme.

Prva aktivnost na radionici je bila igra „Kod tebe mi se sviđa…”. Učenici su stali u krug te su imali zadatak reći osobi do sebe nešto lijepo i pozitivno. Kada je igra završila u jednom smjeru, učenici su se okrenuli te su isto ponavljali s osobama u suprotnom smjeru.

Ovakvom igrom je stvorena vesela, opuštena i radosna atmosfera za nastavak radionice.

Zatim smo se podijelili u parove. Svaki par je imao zadatak nacrtati i izrezati srce. Srce smo podijelili odnosno presavili na dvije polovice. Svatko je na svoju polovicu srca napisao svoje dvije jake strane ili osobine, a na drugu polovicu srca drugi dio para je napisao svoje. Tijekom pisanja učenici nisu gledali što piše njihov par. Srca su stavili na stol te smo srca pomiješali. Svatko je izvukao srce te je pročitao napisano. Zatim smo razgovarali o napisanome te smo mogli zaključiti što smo znali i što nismo znali o svojim prijateljima.

• 

• 

• 

• 

• 

Učenici su dobili zadatak ocrtati svoj dlan i stopalo. Crteže smo pomiješali, a zatim smo pokušali pronaći svatko svoj crtež. Ova aktivnost je izazvala puno smijeha i veselja, jer je bilo smiješno promatrati jedni druge kako pokušavaju napraviti ocrte. Učenici imaju različite veličine ocrta dlana i stopala jer nisu rastom jednaki. Ipak, razred broji malo učenika pa su vrlo brzo pronašli svoje ocrte.

Zatim, svaki učenik je dobio shemu ljudskog tijela. Na shemi ljudskog tijela svatko je nacrtao detalje i osobitosti svoga izgleda. Zatim su prema uputama dopisali: glava – kako se osjećaju, srce – kako se ne žele osjećati i trbuh – što ih čini sretnima.

Učenici su zamijenili crteže te su na njima obilježili zelenom bojom ono što su znali o prijatelju, a crvenom bojom ono što im je prijatelj pomogao da saznaju o njemu.

Zaključili smo da bez obzira na razlike u izgledu, sposobnostima ili osobinama volimo igru, druženje i dijeljenje slobodnog vremena.

Na kraju smo odigrali igru „Vjeruj mi!”. Igra potiče tjelesni i psihomotorni razvoj djece odnosno razvoj pokretljivosti i spretnosti pri kretanju.

Podijelili smo se u trojke. Jedan učenik je imao povez preko očiju i bio je svezan elastičnom vrpcom nogom uz nogu za svojega para. Treći ih je vodio tako što im je cijelo vrijeme govorio „krive” upute dok je učenik koji nije imao povez na očima trebao „uvjeriti” svojega partnera s povezom preko očiju da mu vjeruje i sluša njegove upute.

Igra je izazvala opće oduševljenje, smijeh i veselje u učionici.

„Kad se pojavi veselje, trebamo mu otvoriti prozore i vrata, jer nikada ne dolazi u krivo vrijeme.„

Arthur Schopenhauer

U zadnjoj radionici smo naučili što je prijateljstvo, kako se gradi i čuva te zašto je važno imati prijatelje.

Učenici su na papir napisali odgovor na pitanje „Što je prijateljstvo?”

Odgovore smo pridružili uz krug na ploči te je nastalo sunce. Pročitali smo odgovore jedni drugih te smo kratko razgovarali o njima.

Pogledali smo i poslušali priču o prijateljstvu: Riba duginih boja.

Zatim smo razgovarali o priči te smo zaključili kako je važno biti dobar prijatelj i dijeliti sve s drugima.

Učenici su se podijelili u skupine po tri učenika. Svaka skupina je trebala smisliti svoju tajnu šifru i svoj pozdrav koristeći se zvukovima, lupkajući, pljeskajući i sl. Zatim su sjeli u krug te su jedni drugima pokazali svoj pozdrav. Poslije radionice su često pokazivali svoj pozdrav te su osmislili još puno raznih mogućnosti svog pozdrava.

Radionice smo završili evaluacijom u školskoj knjižnici. U tome nam je pomogla naša knjižničarka Ivana Norac.

• 

• 

Evaluacija je provedena u alatu Mentimeter. Postavljena su dva zadatka. Cilj prvoga zadatka je bio dobiti rezultate kako su se učenici osjećali na radionicama. U prvom zadatku za prikaz rezultata odabran je oblik oblaka riječi jer predstavlja rezultate na jednostavan i vizualno privlačan način – riječi koje se ponavljaju najviše vizualno poveća i stavi u prvi plan, dok ostale reda po veličini ovisno o broju ponavljanja unosa. Kako bismo dobili precizne odgovore zadali smo unos jedne riječi. Zadatak je glasio: „Napiši u jednoj riječi kako ti je bilo na radionicama.” Odgovorilo je osam od osam učenika. Zaključuje se da im je bilo „super”.

Učenici su također napisali da su se na radionicama osjećali sretno, izvrsno i kreativno.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Za vrednovanje naučenog izabran je oblik označavanja na slici. Cilj zadatka je bio dobiti rezultate percepcije djece o prijateljstvu i svega što ono sa sobom nosi, a naučili su na radionicama. Izabrali smo fotografiju djeteta u igri. Pitanje je glasilo: „Na slici označi odakle dolazi prijateljstvo.” Odgovorilo je osam od osam učenika. Osam od osam oznaka je na području prsa djeteta na fotografiji. Zaključujemo da učenici za polazište prijateljstva percipiraju srce kao središte sreće, ljubavi i ljudskoga ponašanja.

„Svi ljudi traže sreću. U tome nema izuzetaka. Ništa ne poduzimamo, a da nam sreća nije cilj“.

Blaise Pascal

Veljača je mjesec poznat po ljubavi i pokazivanju ljubavi drugima pa smo osjećaj ljubavi, pripadanja i prijateljstva nastavili pokazivati i u narednim danima.

Valentinovo smo obilježili pisanjem pisama tijekom cijeloga tjedna. Pisma smo ubacivali u poštanske sandučiće u školskoj knjižnici. Naša knjižničarka je organizirala odabir najljepših poštanskih sandučića. Na dan Valentinova smo uživali u slatkišima i čitanju pisama. Posebno nas je razveselio „ljubavni prozorčić” koji je izradila nastavnica Likovne kulture Dubravka Kolčić Drlje te smo se fotografirali uz njega.

Kako i priliči početku proljeća, obilježili smo ga maškarama, veseljem, smijehom i zabavom.

U skladu s epidemiološkim mjerama i ove godine proslavu karnevala smo obilježili na neki novi, prilagođen način. Birali smo najljepše maske, plesali, jeli krafne i dobili nagrade.

Tijekom veljače smo „uhvatili” puno sreće, sretnih i radosnih trenutaka. Naučili smo kako nam sreća pruža osjećaj radosti i zadovoljstva, osjećaj svrhe i značenja u životu.

Stoga, trebamo se složiti kako nam sreća svima treba, zar ne? Zašto ju ne bismo unijeli i u naše učionice?

■  Piše: Dunja Kufner, učiteljica u zvanju savjetnice |  OŠ Kneževi Vinogradi ■  Sa svojim učenicima radi na suvremen, inovativan i kreativan način primjenjujući suvremene metode rada, iskustveno učenje i projektnu nastavu. Nastoji ostvariti pozitivnu atmosferu u učionici i uvjete u kojima će učenici biti motivirani za rad ■