Zanimljivosti
PISATI ZA MLADE: IVANA ADLEŠIĆ PERVAN
Svaki dio života vežem uz neku pjesmu
objavljeno: 26. travnja 2020.

Od izdavanja prvijenca “Stepenice do neba” hrvatske književnice Ivane Adlešić Pervan prošle su četiri godine. Ovih dana objavljen je i njezin novi roman “Učim letjeti, a nemam krila”, u Biblioteci za poticanje čitanja zagrebačke Školska knjige. Nastavak je to debitantske uspješnice, čije ilustracije potpisuje Branka Hollingsworth Nara.

O čemu se radi u novoj knjizi? Kakve reakcije čitatelja očekujete?
– Moj prvi roman “Stepenice do neba” predstavljen je na Interliberu 2016. i doista je otada vrlo čitan. Čini se da su mladi čitatelji moj stil osjetili bliskim.

Novi roman “Učim letjeti, a nema krila” ponovo se obraća mladoj čitateljskoj publici. Glavni lik, Ivan, u prvom dijelu romana piše dnevnik, ne zato što želi, nego je to dio kazne. No pisanje mu se zapravo toliko svidjelo da u novom nastavku piše memoare i nastavlja tamo gdje su “Stepenice” stale. Drugim riječima, ovo je nastavak prvoga romana jer su me mnogi čitatelji pitali planiram li pisati nastavak, i evo ga. Nestrpljiva sam saznati hoće li se mladima svidjeti jednako kao i prvi roman.

Prve reakcije trebale su biti na sajmu Monte Librić u Puli i na Noći knjige, no kako je sve zbog novonastale situacije otkazano, s dojmovima čitatelja malo ćemo pričekati.

POTICAJ ZA PISANJE

Kako ste se odlučili pisati roman za mlade, to je vrlo izazovna vrsta književnosti…?
– Nije mi namjera bila prema onoj – eto, sad ću ja pisati za mlade! Iako je prvi roman izišao 2016., napisan je puno prije. Kolege s faksa često su mi znali govoriti kako imam toliko događaja iz srednje škole da bih o tome mogla napisati nekakav tinejdžerski roman. I tako sam ga napisala sebi za gušt i spremila u ladicu. Ostao bi vjerojatno i danas tamo da nije dospio u prave ruke. Tu prije svega moram zahvaliti profesorici i šogorici Marini Čubrić te urednici Miroslavi Vučić iz Školske knjige, koje su roman prepoznale kao nešto vrijedno izdavanja. Ušao je i u uži izbor za književnu nagradu “Mato Lovrak”, što mi je dalo poticaj da pišem i dalje.
Naslovi vaših knjiga vrlo su zvučni, da tako kažem. Kako ste došli na ideju za naslove romana?
– U oba su to zapravo naslovi pjesama. Glazba mi je jako važna, svaki dio života vežem uz neku pjesmu ili glazbeni sastav. Stairway to Heaven moja je pjesma broj 2 (Nakon Lay, Lady, Lay Boba Dylana) i sjećam se da bih se kao tinejdžerica iste sekunde zaljubila u onoga tko bi ju znao odsvirati na gitari. U vrijeme pisanja drugog romana umro je meni jako drag glazbenik Tom Petty i odmah sam znala da će novi naslov biti posveta njemu. Odluka je pala na Learning to Fly, što se na kraju savršeno i uklopilo u cijelu priču o buntovnom tinejdžeru koji se traži, uči, leti i pada.

GLAZBA PROŠLOSTI

Živimo u digitalnom, virtualnom vremenu, uz neku drukčiju, suvremeniju glazbu – znaju li današnji klinci tko su Zeppelini?
– Ne znaju. Ili samo rijetki znaju, a čuli su od roditelja ili čak djedova i baka. Dvojila sam zapravo trebam li na Ivanovu playlistu staviti Led Zeppelin, Hendrixa, Nirvanu ili Doorse, koji možda današnjoj generaciji neće zvučati dovoljno poznato i zanimljivo. No odlučila sam krenuti u misiju – potaknuti djecu na pisanje, čitanje i slušanje dobre glazbe. U današnjem šarenilu raznih izvođača i stilova glazba je zapravo ostala siromašna i dobrim dijelom neslušljiva, pjesme zvuče isto i većina ima kratak rok trajanja. Danas je potrebno od svega napraviti spektakl da bi se privukao slušatelj. Uzmimo, recimo, koncerte superzvijezda. Kako ne mogu ljude baciti u trans samo svojom glazbom, doživljaj moraju upotpuniti raznim vizualnim efektima, a to nerijetko uključuje i letenje po pozornici. S druge strane, Simon i Garfunkel uspijevali su postići isti učinak sa samo jednom gitarom i baršunastim Artovim glasom. To je zato što su prije pjesme imale umjetničku vrijednost i poruku. Stairway to Heaven sljedeće godine puni pola stoljeća postojanja, ali i dalje zvuči dovoljno mlado i osvježavajuće. Na kraju mi se svidjela ideja o romanu za mlade koji će voljeti i njihovi roditelji. [ IZ DRUGIH MEDIJA | glas-slavonije.hr ] Cijeli članak pročitajte OVDJE.