Pa… ništa. – Sjećam se svojega kolege koji mi je prvi pristupio u mojoj novoj, i zapravo prvoj pravoj (dugotrajnoj) zbornici.

U školama, u kojima se bruse budući karakteri i obrazuju mladi naraštaji koji će za desetljeće, dva, preuzeti mnoge uloge u društvu, na prvome mjestu ne bi smjeli biti osvajači, nego putnici;

Nitko nam ne može donijeti toliko radosti, poticaja ili ushita, niti toliko boli, razočaranja ili osjećaja usamljenosti kao – drugi ljudi.