Iz školskog svijeta
OŠ STJEPANA IVIČEVIĆA, MAKARSKA
Pozdrav proljeću i vodama
objavljeno: 8. travnja 2021.

Nakon dogovora s roditeljima i planiranja nastave na otvorenom našla sam se s učenicima u dogovoreno vrijeme ispred škole. Utvrdili smo i da ćemo se strogo držati našeg pravila pješačenja.

Pješačili smo dva kilometra do cilja, plaže okružene liticama, iz kojih se nakon kiša slijeva vodopad. Po dolasku smo doručkovali. Vodopada nije bilo jer u zadnje vrijeme nije padala kiša. Na plaži su učenici prostrli ručnike i slušali  priču autora Milana Taritaša  Gdje izvire potok.

Dvije sestrice Goga i Nina stale kraj vodoskoka i promatraju njegove šiknule mlazove.
– Gdje je taj potok? – upita Nina.
– Potok je negdje ispod vode. – odgovara Goga.
– A gdje je to ispod vode?
Iako je imala pet godina, na pitanje mlađe sestre Goga nije znala odgovoriti. I one odluče upitati prvog šetača gdje je to ispod vode.
– Ispod vode? – začudi se prolaznik. Ha, ispod vode!?

Ispod vode vam je na livadi, a livada je iza grada – u polju.
– A gdje je polje? – začude se djevojčice.
– Polje je tamo gdje nema grada, gdje ima puno slobodne zemlje i trave.
– A kako se tamo ide?
– Ide se tramvajem i pješice.
Goga i Nina nisu ponijele novac i uputiše se pješice.
Lutale su dugo, dugo i bilo im je jako vruće jer je lipanjsko sunce pržilo nesmiljeno.
Onda su bile sve manje kuće, pa sve rjeđe i na kraju je ispred djevojčica planula velika travnata površina s mnogo cvijeća, leptira i pčelica. Mališanke su nestašno pravile stazice u gustoj travi koja im je šuštala oko nogu. Trčeći, nedaleko od vrbika začuju nekakav zvuk poput onoga kraj vodoskoka. I povikaše sretne:
– Tu je “ispod vode”!
Bistri je potok vrludao i krivudao kao da želi pobjeći bijelom leptiru što je iznad njega lepršao.
Goga i Nina sjedoše u meku travu i ispružiše bose noge u vodu. Ispred njih nešto bućne i malko ih poprska. Žaba zelenjača izviri zatim pri kraju druge obale i zanjiše svoj podbradak kao da se čudi društvu.
– Tu izvire naš vodoskok! – zaključi Goga.
– Znam. Žabe se u gradu boje tramvaja.
I sestrice se slože, a potom još radosnije zabućkaju potočić nogama.

Analizirali smo razumijevanje teksta ciljanim pitanjima i razgovarali o likovima. Odradili smo TZK.

Napravili smo poligon sa skakanjem preko prirodnih prepreka.

Djeca su se igrala i skrivača.

Budući da je bio prekrasan proljetni dan, smočili su noge u moru što je bio poseban doživljaj.

Tražili smo proljetnice koje smo potom fotografirali.

Nakon slobodne igre uputili smo se natrag veselo pjevajući naučene proljetne pjesme. Promatrali smo okolinu i učili nazive otoka koji su se vidjeli s pješačkih staza – Brača, Hvara i poluotoka Pelješca.

Učenici su dobili domaći rad da prema fotografijama, koje smo poslali u razrednu grupu, nacrtaju proljetnice svoga zavičaja.

■  Piše:  Ana-Marija Vukušić, učiteljica RN ■  OŠ Stjepana Ivičevića, Makarska ■