Tijek jezične komunikacije, određen i prostorno usmjeren gospodarskim razmjenama, crkvenom organizacijom i hodočastilištima, pa i prometnim mogućnostima uvjetovanim konfiguracijom zemljišta, nužno dovodi do toga da se stvaraju skupine mjesnih govora koji ostaju blisko srodni jedni drugima, a jače se udaljuju od drugih takvih skupina i govora koji ih tvore. Takve skupine s vremenom se jasnije oblikuju i dobivaju svaka svoju fizionomiju. To je što jezikoslovci nazivaju dijalektima. A skupinu dijalekata podudarnih obilježja koja stoji naprama drugim takvim skupinama zovu narječjima. Hijerarhija je tu vrlo jasna.

Dijalekt je skupina mjesnih govora, narječje je skupina dijalekata. Tomu još treba dodati: jezik je skupina narječja. Sve to dakako razvrstano prema različitim obilježjima koja sva svjedoče o postanju iz istoga prvotnog  jezika, prajezika. Ako se želi apstrahirati od hijerarhijskog statusa, može se i za jezik, i za narječje, i za dijalekt, i za mjesni govor, baš kao i za interdijalekt, razgovorni, književni i standardni jezik reći idiom. To nazivlje, tako dosljedno razrađeno i precizno izbaždareno, dugujemo Daliboru Brozoviću.

Akademik Radoslav Katičić, iz knjige Hrvatski jezik, Školska knjiga, 2013.

Neponovljiva značajka hrvatskoga jezika jest njegova povijesna tropismenost (glagoljsko, ćirilično, latinično pismo), njegova živa tronarječnost (čakavski, štokavski, kajkavski), njegovo postupno izrastanje iz trojezičnosti hrvatske srednjovjekovne pismenosti i književnosti (latinska, crkvenoslavenska, hrvatska), od stidljivih početaka u XII. stoljeću do pune emancipacije narodnoga jezika kao književnoga potkraj srednjega vijeka te do visoko razrađenoga jezika umjetničke književnosti u Dubrovniku, Dalmaciji i kontinentalnoj Hrvatskoj.

Put od pisanih i književnih jezika stiliziranih dijalektalno do jedinstvenoga hrvatskoga književnog jezika bio je dugotrajan, ali postojan i postupan, jer je postojala stalna kulturna, jezična i književna osmoza među pojedinim dijelovima hrvatskoga korpusa od Boke i Dubrovnika na jugu, preko Dalmacije i Bosne, do Istre i sjeverne Hrvatske. /iz recenzije akademika Augusta Kovačeca/