O važnosti knjižnica, od samo­stanskih i narodnih do grad­skih, školskih i nacionalnih, i u nas i u svijetu, pisali su mnogi, no malo koja se knjižnica u Hrvatskoj može pohvaliti ovakvom monografijom kakvu su o povijesti i nastanku Gradske knjižnice Don Mihovil Pavlinović u Imotskome ispi­sali publicist Milan Glibota i dr. sc. Marija Jović”, zapisuje dr. sc. Ante Žužul u predgo­voru ove monografije naslovljenom Knjiž­nica je hram.

O povijesti imotske knjižnice, prvim lite­rarnim zapisima u Imotskoj krajini, prvim samostanskim knjižnicama, imotskim fra­njevcima, o prvoj knjižnici u Imotskom i fra Šimunu Gudelju, o razvoju čitaonice u Imotskom u vrijeme narodnog preporoda i Pravilniku družtva Narodne čitaonice Imot­ske (objavljenom 2. rujna 1868. u Narod­nom listu) te o don Mihovilu Pavlinoviću koji je 8. veljače 1870. znamenitim govorom Besjeda na slavi Imotske čitaonice otvorio Hrvatsku čitaonicu u Imotskom, znalački u prva dva poglavlja ove raskošno opremljene monografije piše publicist Milan Glibota.

O povijesti imotske knjižnice znalački piše publicist Milan Glibota, a ravnateljica Marija Jović opisuje trnovit put do osamostaljenja te ustanove

Od te 1870. pa do 14. studenoga 2005., kada je otvorena Moderna samostalna usta­nova Gradska knjižnica i čitaonica Don Mi­hovil Pavlinović, i to zauzimanjem današ­nje ravnateljice dr. sc. Marije Jović, prošlo je 135 godina. To je vrijeme opisano u po­glavljima Od franjevačke samostanske knjižnice do Imotske čitaonice, Rad knjiž­nice 1980-ih i 150. obljetnica utemeljenja knjižnice, IRIM projekti i STEM revolucija u kojoj dr. Jović znalački opisuje trnovit put osamostaljenja knjižnice.

S današnje promocije na Interliberu:

Naime, sve do 14. studenoga 2005. imotska je knjižnica bila samo odjel u sastavu neke druge kulturne ustanove u gradu. Zahvalju­jući njezinu trudu, maru i nesebičnom zala­ganju knjižnica se osamostalila te je osno­vana moderna ustanova Gradska knjižnica Don Mihovil Pavlinović smještena u posve obnovljenim prostorima najljepše gradske kuće koju stariji građani nazivaju i Domlja­novom kućom.