Dugogodišnja učiteljica, ravnateljica i autorica knjige „Kako se nositi sa zahtjevnim roditeljima“ Suzanne CAPEK TINGLEY vraća se u dane djetinjstva i školskih uspomena te govori o svojim učiteljima i o onome što ih je učinilo nezaboravnima. Tekst je objavljen na mrežnim stranicama Hey Teach!, namijenjenima učiteljima u predškolskom obrazovanju, osnovnoj i srednjoj školi kako bi, kako kaže osnivač Western Governors University, pomogli učiteljima u njihovu „vitalnom poslu obrazovanja američke djece“.

Možda ne pamtite svakoga svojega učitelja, ali sam sigurna da ih je bilo nekoliko koji su ostavili trajan trag. Možda su utjecali i na vaše današnje poučavanje. Dakle, što učitelja smješta u naše sjećanje zauvijek?

Učenici se često sjećaju učitelja koji su bili ljubazni, ili zabavni, ili izvanredni, ili strastveni. Sjećaju se učitelja kojima je bilo stalo do njih. Pamte učitelje koji su im pružali potporu, hrabrili ih ili su u njima vidjeli nešto što nitko drugi nije.

Sjećaju se učitelja koji su stvarali izazove i zahtijevali razmišljanje. Također, budimo iskreni, učenici pamte učitelje koji su bili pomalo čudni. U konačnici, nezaboravni učitelji ne moraju biti savršeni.

Prisjećam se nekoliko nezaboravnih učitelja koji su utjecali na mene kao osobu i kao učiteljicu.

■ MALO OHRABRENJA  ■

Gospođa B. bila je moja učiteljica govorništva u srednjoj školi. Režirala je i školske predstave. Nikada u sebi nisam vidjela glumicu, ali gđa B. me je jednom nakon nastave zaustavila i rekla: „Očekujem te danas na probi.“

Prije toga nisam ni pomišljala na sudjelovanje u predstavi, ali njezin izričit poziv naveo me da razmotrim tu mogućnost. Skupila sam hrabrost i pojavila se. Te sam godine u predstavi dobila malenu ulogu i uživala sam.

Kada nisam uvježbavala tekst, pomagala sam s rekvizitima, scenografijom i garderobom. Ostala sam u dramskoj družini do kraja srednje škole, a nastavila sam s dramskom aktivnošću i na fakultetu.

Štoviše, kao učiteljica igrala sam glavnu ulogu u fakultetskoj produkciji predstave „The Pirates of Penzance“ [Gusari Penzancea]. Zahvaljujući gospođi B., otkrila sam svoje pleme.

■ STRAST ZA POVIJEST  ■

Gospodin J. bio je strastveno predan povijesti i znao je ispričati priču. Za njega povijest nije bila popis datuma, ratova i generala. Povijest je bila pripovijest o ljudima, o njihovim vjerovanjima, o tome kako su živjeli i o svemu što je utjecalo na njihove ideje.

Svaki nastavni sat bio je jedno poglavlje, a mi nismo mogli dočekati da saznamo nastavak.

Američki građanski rat bila je njegova najbolja priča jer je oživio zanimljive i raznolike likove koji su, suočeni s izazovima, morali donijeti ozbiljne odluke za dobro zemlje. Do kraja godine i ona djeca koja ranije nisu bila nimalo zainteresirana za povijest, znala su priču o Američkom građanskom ratu i njegovim posljedicama.

Gledajući unatrag, rekla bih da je gospodin J. vjerojatno više bio zainteresiran za povijest, nego za svoje učenike, ali je povijest pred nama činio živom. To je strast kakvu želim unijeti u svoje poučavanje.

■ MAČKA U KUTIJI  ■

Ne sjećam se osobito sedmoga razreda, ali sjećam se slavne metode gospodina L. „Mačka u kutiji“ koju je primjenjivao pri poučavanju prijedloga. Na ploču je nacrtao dvije kutije, jednu manju i jednu veću. U svakoj kutiji nacrtao je mačku. Zatim je kazao: „Mačka je u kutiji. Mačka ide oko kutije. Mačka prolazi kroz kutiju. Mačka iz kutije broj jedan veća je od mačke iz kutije broj dva.“

Pritom je bio vrlo gorljiv u svojem izlaganju. Kada je počinjao crtati kutije, kolutali smo očima.

Deset godina kasnije, profesorica sam engleskoga jezika u predmetnoj nastavi, i počinjem lekciju o vrstama riječi. Odjednom, ugledam samu sebe kako po ploči crtam kutije. Bilo je dovoljno napraviti to samo jednom.

■ ČUVANJE UČENIKOVA DOSTOJANSTVA  ■

Jerome je pohađao iste razrede kao i ja još od predškolske dobi. Bio je glasan, ometao je i bilo je i nama djeci jasno da ga većina učitelja ne voli.

Gospođa C. bila je naša nova učiteljica u petom razredu. Drugi predmetni učitelji vikali su na Jeromea ili bi ga poslali na hodnik kada bi se počeo neprimjereno ponašati. Prvi put kada je Jerome rekao gđi C. da ne želi pisati ispit iz matematike, svi smo očekivali početak uobičajenoga učiteljskoga „vatrometa“.

Ali gđa C. približila se Jeromeovoj klupi, kleknula kraj njegova stola i tiho mu govorila kako ju nitko ne bi mogao čuti. Što god da je to bilo, Jerome je spustio glavu i prestao govoriti. Nije pisao ispit, ali je bio tih.

Sljedeći put kada je Jerome imao ispad, gđa C. učinila je istu stvar. Nije se naljutila i nije vikala, samo je čučnula kraj njega i nježno govorila. Na kraju su njegovi ispadi prestali.

Tada nisam razumjela što se događa, ali sam se prisjetila učiteljice C. kada sam se kao učiteljica suočila s izazovnim učenicima. Sada razumijem da su njezini postupci služili spašavanju učenikova dostojanstva. To je djelovalo kod gđe C., a djeluje i kod mene.

■ UČENICI PROSUĐUJU  ■

Kada sam upitala svoje sadašnje učenike što čini učitelja nezaboravnim, bilo je jasno da se tijekom svih tih godina malo toga promijenilo. „Volim učiteljicu francuskoga jezika“,  nedavno mi je rekao  jedan učenik devetoga razreda. „Zabavna je i razumije da, uz Francuski jezik, imamo mnogo drugih predmeta, ali nekako nas ipak navede da poželimo prvo ispuniti zadaću iz Francuskoga jezika.“

Šestaš za kojeg je prva godina u predmetnoj nastavi pomalo izazovna, kaže: „Imam sreće što je moj razrednik tako strpljiv. Ako ne možeš otključati ormarić, ne ljuti se. Iziđe na hodnik i pomogne.“

I zatim, jedan predškolac: „Moja nas učiteljica voli i stvarno je sretna što je ovdje s nama.“

Biti ljubazan, biti zainteresiran, osjećati strast prema svom predmetu i skrbiti se za učenike – osobine su za koje učenici i dalje smatraju da čine učitelje nezaboravnima. Ako ste pritom pomalo uvrnuti, i to je također u redu.

■ NAPOMENA ■ piše: Suzanne CAPEK TINGLEY, dugogodišnja učiteljica, ravnateljica i autorica knjige Kako se nositi sa zahtjevnim roditeljima ■  SAD: Hey Teach! – mrežne stranice namijenjene učiteljima i drugim osobama u obrazovanju; donose iskustva iz nastavne prakse, stručne sadržaje i provjerene izvore; osnivač je Western Governors University (WGU), neprofitna internetska sveučilišna zajednica iz Salt Lake Cityja, u američkoj državi Utah ■ izvornik: wgu.edu  ■