Jeste li kada imali prigodu čuti da se odrasli vole pohvaliti kako njihov trogodišnjak ili trogodišnjakinja suvereno prebire po zaslonu mobitela, otvara aplikacije, eto, čini mu se da ih „tako malen“, i „malena“, podosta i razumije… da, istina, još uvijek ne razumije potpuno, ali naučit će, napreduje jako brzo, nevjerojatno…, preponosan je otac ili majka ili tkogod od rodbine ili svojte koji svjedoče tom neviđenom događaju.

Da, djevojčica i dječačić napreduju, možda upravo i strjelovito brzaju kroz svoja djetinjstva… a to je odlično, zar ne? Još malo – pa će biti veći i pametniji i od svojih roditelja, ma što biti, već sada su, pa pogledajte ih…

I… što kažete, kako vam se to čini? Dolazi li pri upravo takvu izboru aktivnosti do razvoja temeljnih vještina i zadovoljavanja ključnih potreba toga nevjerojatno naprednoga trogodišnjaka ili trogodišnjakinje, a koje su mu predviđene tada i nikada više na toj razini i s takvim mogućnostima kakve su upravo u tom razvojnom trenutku? Jesu li takvi postupci i neki drugi, slični postupci, namijenjeni ranomu djetinjstvu, jesu li u svrhu kasnijega stvaranja ili su u svrhu kasnijega – kljucanja zrnja?

– Tà otkuda se sad stvorilo kljucanje? I zrnje? – mogli biste se zapitati. O tome, i o svemu ostalome,  možete pročitati u nastavku: što znači imati produljeno djetinjstvo, zašto ga ne treba požurivati te čemu je ono prvobitno namijenjeno. – Djetinjstvo je zamišljeno takvim da mu treba vremena – kaže Amanda Morgan, učiteljica u ranom obrazovanju i autorica, na svojim mrežnim stranicama „Not Just Cute with Amanda Morgan“.

Zašto je tomu tako, vidljivo je iz istraživanja provedenih i u životinjskome svijetu. Otuda se, eto, stvorilo i – kljucanje. A cjelovit uvid u priču (i u zrnce moguće spoznaje) možete potražiti u nastavku.

Ironično je da ima ljudi koji vjeruju da što brže djecu provedemo kroz njihovo djetinjstvo, to će njihove sposobnosti i dosezi biti veći.

Znanost nam, s druge strane, pokazuje upravo suprotno.

Među životinjskim vrstama, duljina tipičnoga razdoblja djetinjstva i odrastanja kod pojedine vrste sukladna je količini inteligencije koju ta vrsta ima, količini inovativnosti kao i veličini mozga u usporedbi s tijelom.

Psihologinja i filozofkinja dr. Alison GOPNIK u zadivljujućem govoru na Tedu uspoređuje dvije ptice, što je jedna od mojih najdražih prispodoba vezanih uz tu temu. Ponajprije ističe vranu čije djetinjstvo traje dvije godine (što je prilično dugo za pticu), a vrana se smatra poprilično inteligentnom. Zapravo, vrane su često u središtu znanstvenih istraživanja i zapažanja u spektru razgovora o životinjskom intelektu. Kao drugi primjer spominje domaću kokoš koja sazrijeva u samo nekoliko mjeseci i, možda ste zapazili… jednostavno nije toliko bistra. Razlikovnost djetinjstva, kaže A. Gopnik, razlog je zašto se „vrana pojavljuje na naslovnici časopisa Science (Znanost), a kokoši uglavnom ne odu dalje od nedjeljnoga ručka“.

U svojoj knjizi „Vrtlar i tesar“ M. Gopnik dalje razrađuje kako su sofisticirane ptice, kao što su vrane i druge ptice iz iste porodice, vješte u mnogim zahtjevnijim zadatcima i situacijama te autentične u sposobnosti razmišljanja izvan okvira, pa i u traženju i uporabi oruđa u svrhu postizanja svojih ciljeva.

Suprotno tomu, ptice koje brzo sazrijevaju (a koje se uvrštavaju u pretkocijalne vrste) poput kokoši i purana osobito su uspješne u samo tih nekoliko vještina bitnih za njihovu primarnu samoodrživost, kakvo je primjerice hodanje naokolo i kljucanje hrane. Te su domaće ptice brzo stekle neovisnost i vrlo rano izrazile umješnost u vrlo uskom setu strogo usmjerenih vještina. One jesu rano razvijene pa i unaprijeđene do neke mjere, ali istodobno nisu osobito inteligentne.

Razvijeni um zahtijeva vrijeme potrebno za taj razvoj

Zahtijeva li razvijenija inteligencija dulje djetinjstvo ili dulje djetinjstvo vodi prema razvijenijoj inteligenciji, to je – primite ispriku zbog poigravanja riječima – pitanje prvenstva kokoši i jajeta.

Gopnik i ostali teoretičari evolucije tvrde da ono što porodicu vrana čini toliko inteligentnima, međudjelovanje je razvijena uma i razdoblja odrastanja.

Razvijeni um zahtijeva vrijeme da bi se razvio, to zvuči dovoljno logičnim. Ono što je također bitno, a često se preko toga prelazi, zaštićeno je razdoblje djetinjstva koje uključuje potporu u obliku skrbi i pažnje odraslih sa svrhom da se mladunčad može nastaviti razvijati i učiti.

Dok vrane ostaju ovisne o svojim roditeljima i o zajednici u znatno duljem razdoblju s obzirom na druge ptičje vrste, to zaštićeno razdoblje ne odnosi se samo na njihovu fizičku zaštitu, nego podrazumijeva sigurno i osnaženo okružje pogodno za učenje. 

Tijekom toga razdoblja, mlade vrane vode i usmjeravaju starije vrane iz njihova okružja te svaki idući naraštaj odraslih vrana prolazi temeljna znanja – zbroj iskustava, inovacija i prilagodaba cjelokupne zajednice. Zaštićeno razdoblje djetinjstva znači da mladi članovi neke vrste imaju vremena stjecati iskustva, istraživati, dolaziti do novih rješenja, promatrati, primjenjivati, griješiti i učiti pod zaštitom starijih jedinaka svoje vrste. Nije samo ustroj i veličina mozga ono na čemu počiva nadmoćna inteligencija. To je također i iskustvo omogućeno trajanjem njihova odrastanja.

Nema dodatnih bodova za zaobilaženje djetinjstva

Ne mogu si pomoći da u toj priči ne vidim alegoriju.

Kokoši se smatraju naprednima u vrlo ranoj dobi kada se ta napredost temelji na  mjerenju skučenoga kruga usko zadanih vještina – u njihovu slučaju to su pokretljivost i kljucanje. Vrane, usprkos činjenici da mogu biti smatrane zaostalima u tim vještinama mjerenima u ranoj dobi, neosporno su mnogo inteligentnije ukupno gledajući. Uloga pokretljivosti i prehrane nije zanemarena – one zasigurno izgrađuju te vještine – ali  njihovo razvojno razdoblje prošireno je kako bi im zajedno s tim vještinama omogućilo razvoj sposobnosti rješavanja poteškoća, stvaranja novih rješenja te sposobnosti udruživanja i socijalne interakcije u obliku nadzirana istraživanja i iskušavanja. Jednostavno im je namijenjeno – nešto više.

Možemo na putu odrastanja ubrzati našu djecu ako želimo da se usmjere samo na nekoliko usko određenih vještina. Možemo stvoriti dojam ranoga sazrijevanja. Možemo ih podići da budu poput kokoši.

No stvarnost njihova bića više je nalik vrani. Namijenjeno mu je da bude nešto više. Namijenjeno mu je da ima produljeno, osigurano djetinjstvo.

Nema dodatnih bodova za zaobilaženje djetinjstva.

Produljeno razdoblje djetinjstva koje obilježava našu vrstu, po svojoj je bîti, dar.

Kao što piše A. Gopnik: Djetinjstvo je namijenjeno učenju – to je ono za što su djeca stvorena.

A djeca jedino i neposredno uče ponajprije na jedan ključan način. I nemojte im ga uskraćivati, nametati svoje vizije, „mobitele“ i druge ekrane te putove na kojima ste zagrezli. Pokušajte se prisjetiti vlastitih prostora slobode, stvaranja i izražavanja u najsretnijim trenutcima svojega odrastanja i sve će ponovno biti jednostavno.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ tekst je djelomice uređen (iznimno), a izvornik se nalazi na poveznici na kraju ove napomene ■ autorica američkoga teksta: Amanda Morgan ■ SAD: Not Just Cute with Amanda Morgan mrežne su stranice američke učiteljice u ranom obrazovanju Amande Morgan koje je pokrenula 2008. godine i u kojima daje temeljni moto i obrazloženje imena – Ne samo slatko – uz Amandu Morgan: „Jer djetinjstvo nije samo slatko; ono je moćno, ono je neprocjenjivo i u pravilu proleti daleko prebrzo.“ Svrhu stranica objašnjava u ulomku: „U ranom obrazovanju prevelik je jaz između onoga što znamo i onoga što činimo. Želim premostiti tu provaliju između visokobrazovnih ustanova i akademije, donositelja odluka, poučavatelja i roditelja i to tako da zajednički, u suradnji možemo unaprijediti kakvoću ranoga obrazovanja poštujući pritom te pružajući zaštitu neometanu iskustvu djetinjstva.“ ■    izvornik: www.notjustcute.com ■