Pišući službena i privatna pisma, izvješća, dopise i sve ostale pisane oblike izražavanja i komuniciranja, naviknuti smo provjeravati jezične i pravopisne netočnosti, a često to za nas čine i računalni programi (engl. Spell Check – provjera pravopisa). Svjesni smo važnosti poruke koju pisanim tekstom upućujemo drugima, dojma koji stvaramo kod čitatelja te se trudimo biti jasni, kratki i izravni u suvremenoj pisanoj komunikaciji bilo da je ona privatne ili poslovne prirode.

U svakodnevnom govoru uglavnom nismo toliko oprezni pa se događa da govoreći puno kažemo malo jer se koristimo pleonazmima.

Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva definira pleonazam kao „dodatak riječi koja je na tom mjestu suvišna; upotreba suvišnih riječi; skupljanje riječi s istim značenjem; nepotrebno gomilanje izraza koji su međusobno slični po smislu ili su identični; preobilje riječi u rečenici koje su suvišne s gledišta iskazivanja misli; mnogorječje, suvišne riječi u govoru koje ne obogaćuju njegov smisao i sadržaj“ (Simeon 1969:62). Naravno da je pleonazme moguće pronaći u pisanim tekstovima, pa čak i u književnim djelima, ali oni su, ipak, najčešći u razgovornom jeziku. Često ih govornici izgovaraju nesvjesno jer u brzini govorenja ne razmišljaju o značenju baš svake izgovorene riječi i na taj način pleonazmi postaju uvriježen dio rječnika pojedinca i društvenih skupina.

Recentni hrvatski jezični savjetnici dijele pleonazme na frazeološke, morfološke, tvorbene i sintaktičke, a potonji su u svakodnevnom govoru najčešći.

PRIMJERICE: ući unutra umjesto samo ući, popeti se gore umjesto samo popeti se; sići doljeumjesto samo sići; misliti u sebi umjesto samo misliti; neophodno potreban umjesto neophodan ili prijeko potreban; čak štoviše umjesto samo jedan od dvaju veznika; no međutim umjesto samo veznik ili samo prilog; zato jer umjesto samo jedan od dvaju veznika; zajedno s umjesto samo prilogili prijedlog s uz imenicu; pojedinačne jedinke umjesto pojedinci ili jedinke; po prvi put umjesto rednoga broja; obadvoje/obadvije umjesto oba/obje ili dvoje/dvije, često puta umjesto često ili puno puta; ja osobno (mislim) umjesto samo zamjenica ili prilog uz glagol; mi međusobno umjesto samo zamjenica ili prilog; cirka/oko desetak umjesto prijedloga cirka/okouz broj (deset, dvadeset…) ili samo brojevnoga priloga (desetak, dvadesetak…); u vrijeme kadumjesto precizno navedenoga vremena; u mjestu gdje umjesto točno navedenoga mjesta; neugodan smrad umjesto samo smrad ili eufemizam neugodan miris; mali patuljak umjesto samo patuljak; veliki div umjesto samo div; velika kutijetina umjesto samo kutijetina; mali komadićiumjesto samo komadićijer je uz uvećanice i umanjenice suvišno dodavati  pridjeve koji opisuju veličinu; žena članica umjesto samo članica (im. ž.r.); sanjati san umjesto samo sanjati; jako snažnoumjesto samo jedan od priloga; stati na noge umjesto samo stati; zajednički suživotumjesto zajedništvo ili suživot; uzajamna suradnja umjesto samo suradnja; posebna specifičnost umjesto posebnostili specifičnost jer su to sinonimi; načelni princip umjesto načelo ili princip jer su to sinonimi; informativna vijest umjesto informacija ili vijest.

Primjera je još mnogo, a s utjecajem anglizama i doslovnoga prevođenja sintagmi s engleskoga jezika njihov se broj u našem jeziku povećava. Tafra (2007.) navodi primjere takvih sintagmi: provoditi akciju prikupljanja umjesto prikupljati; a Bagić (2010.) vršiti potragu umjesto tragati; vršiti popis umjesto popisivati. Bagić ovakve suvremene primjere svrstava u kategoriju tzv. neosviještenih pleonazama.

Kako kao suvremeni govornici hrvatskoga jezika ne bismo (p)ostali neosviješteni o stanju svoje jezične kulture (ne samo pisane, nego i žive, govorene) valja svakodnevno osluškivati i sebe kao govornika i drugoga kao sugovornika te ukazivati na jezične manjkavosti i nastojati ih ukloniti – osobito ako su ti drugi naši učenici.

■  Napisala: Irene SUDAR, profesorica | OŠ Josipa Kozarca, Semeljci ■

LITERATURA:

Simeon, Rikard 1969. Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva, II. svezak. Zagreb: Matica hrvatska ■ Internetske stranice: Bagić, Krešimir 2010. „Od viška glava (ne) boli“. U Vijenac: novine Matice hrvatske za književnost, umjetnost i znanost 423. Zagreb. http://www.matica.hr/vijenac/423/Od%20vi%C5%A1ka%20glava%20(ne)%20boli/ (posjećeno 1. 5. 2023.) ■ Bagić, Krešimir 2010. „Ponavljanje bez ponavljanja“. U Vijenac: novine Matice hrvatske za književnost, umjetnost i znanost 420. Zagreb. http://www.matica.hr/vijenac/420/Ponavljanje%20bez%20ponavljanja/ (posjećeno 1. 5. 2023.) ■ Tafra, Branka 2007. „Pregršt jezičnih zrnaca“. U Nova mehanizacija šumarstva, Vol. 28. No. 1. Zagreb. http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=33358 (posjećeno 1. 5. 2023.)