Jedno od najčešćih pitanja, koja mala djeca i učenici postavljaju, pitanje je: „Zašto?“ Upravo to pitanje često prati i zbunjenost učenika pred matematičkim zahtjevima. Brojevi, računske operacije, likovi, tijela, statistički podatci, procjene, crte, točke, obilježja, matematičko nazivlje – sve im to ponekad izgleda nepotrebno, dosadno i besmisleno. Učenici se često, zajedno sa zaposlenim roditeljima, pogube u tim zahtjevima pa se oslanjaju na instrukcije.

Iza tog matematičkog kaosa stoji nekoliko važnih razloga zašto mnogi učenici trebaju pomoć, instrukcije ili dopunsku nastavu.
Nisu sva djeca jednaka, nemaju isti ritam sazrijevanja kroz svoj razvojni put. Matematičke i logičke funkcije mozga ne razvijaju se kod svih u isto vrijeme. Ima djece kojima se dogodi „klik“ za matematiku vrlo rano u predškolskom uzrastu, nekima kasnije u srednjoj školi, a nekima čak na fakultetu.

To ne znači da su manje sposobni, već da im treba više vremena i individualnog pristupa.
U učionici je mnogo ometajućih faktora. Ima dosta učenika koji ne mogu učestalo pratiti tempo nastave zbog distraktora.  Brojni su đaci skloniji samozabavi, gledanju ili dozivanju drugih učenika gubeći fokus na učitelja, učenje i zadatke.

Neki učenici su u inkluziji s različitim poteškoćama i imaju smanjenu koncentraciju bez obzira na obrazovni potencijal, a dodatni su problem i izostanci. Roditelji danas imaju mogućnost opravdavati izostanke dvostruko ili trostruko više nego prije, nesvjesni dugoročne štete na kontinuitet matematičkog rada, pa školarci često propuste važne trenutke kod objašnjavanja bitnih postupaka i pravila. Matematika je specifična jer se znanje nadograđuje, jedno pravilo vodi drugome, zadatci se rješavaju od jednostavnijeg prema složenijem.
Nije zanemarivo ni to da pojedini učenici ne razumiju pročitano. Ako ne razumiju zadatak, njegov smisao, ne mogu ga ni riješiti. Zato je potrebna vježba čitanja s razumijevanjem, temeljita sadržajna analiza svakog zadatka, dosta objašnjavanja i strpljenja. Nerijetko su baš ti tekstualni i problemski zadatci prepreka za višu ocjenu.
U današnje vrijeme roditelji sve više plaćaju instrukcije u popodnevnim ili večernjim satima kada je dijete već iscrpljeno od škole i brojnih ostalih aktivnosti. Često negoduju da je starijim učenicima rano dolaziti na predsate u jutarnjim satima, kada je zakazana  dopunska nastava, dok mlađi učenici dolaze bez problema u sedam sati u produženi boravak, a i male bebe već u šest sati dolaze u jaslice.

Previše brižni roditelji, koje danas nazivamo helikopter roditelji, iz najbolje namjere žele svoju djecu, starije učenike, što više poštedjeti obveza i ranog ustajanja. Nažalost, u najboljoj namjeri tako im ne čine uslugu.

Dopunska nastava – nulti sat ujutro ili popodne, iako se kratkoročno čini napornom, dugoročno donosi bolje rezultate jer su moždane funkcije svježe i spremne za učenje. Učitelj, koji vodi dopunsku nastavu, točno zna gdje je propust u znanju, ne mora to otkrivati tjednima kao što se najčešće događa na instrukcijama.

Učenici, koji po potrebi dolaze jednom tjedno na dopunsku nastavu matematike, postižu brže i bolje rezultate od onih koji to izbjegavaju. Matematika nije teška, ona je egzaktna i kakogod nije previše zahtjevna. Za razliku od drugih predmeta, matematika ne traži opsežno učenje i memoriranje.

U osnovnoj školi, po godini učenja, postoji nekoliko desetaka činjeničnih zakonitosti koje treba zapamtiti i primjenjivati.

Redovita je vježba ključna, ali naši su đaci uglavnom kampanjci, uče pred test, umjesto da rade kontinuirano. Zato nije ni čudno da pod okriljem roditeljskih dozvola izbjegavaju isto tako i vrednovanja naučenog prema vremeniku pisanih provjera. 

Roditelji bi se trebali osvijestiti i shvatiti razliku kratkoročnog zadovoljavanja djetetovih prohtjeva za dužim spavanjem jednom tjedno pola sata te izbjegavanja odgovornosti i dugoročnog odgovornog slanja učenika na dopunsku nastavu.
Umjesto da se učenik opterećuje s prekobrojnim izvanškolskim aktivnostima, bolje ga je ograničiti na jednu kvalitetnu, osigurati vrijeme za večernji odmor i svakako, ako je potrebna, dopunsku nastavu prije redovne nastave.

Probuditi dijete pola sata ranije jednom tjedno zaista je mala žrtva za veliki napredak, za rezultate koji će sigurno biti vidljivi.

Instrukcije nisu znak slabosti, nego prilika da školarac dobije podršku koja mu sada treba, i svakako: prije nego se posegne za privatnim instrukcijama treba dati prednost tjednoj dopunskoj nastavi u školi. Predmetni učitelj točno zna što učenik ne zna, ne treba to otkrivati tijekom nekoliko sati instrukcija. Zato je dopunska nastava iz matematike jednom tjedno u školi učinkovitija, prilagođena baš onome što učeniku treba te je izvjestan brži napredak, a samim tim i bolja ocjena u vrednovanju.

■  Napisala: Lidija POCRNIĆ, učiteljica | OŠ Odra ■