Svjetski dan matematike obilježili smo u prvom razredu OŠ Bakar na najljepši mogući način: igrom, smijehom i zajedničkim otkrivanjem čarobnog svijeta brojeva. Pokazali smo kako matematika nije samo zbrajanje i oduzimanje već zabava, razmišljanje, suradnja i radost uspjeha.
Ponavljali smo brojeve do 10, brojevne riječi, redne brojeve, jedinice i desetice na razigran način. Kako li su samo s velikim uzbuđenjem sudjelovali u matematičkim igrama koje su poticale brzinu razmišljanja, pažnju i timski duh.
U igri Minus, plus, bim bam bus, nakon veselog izgovaranja stihova, učenici su pokazivali određeni broj prstiju, a najbrži u izgovaranju zbroja ili razlike osvajao je bod.
Bilo je koncentracije – i smijeha!
Igra Pokvareni prst, nalik poznatoj igri Gluhi telefon, izazvala je posebno oduševljenje. Moji su đaci u koloni „crtali“ broj prstom po prijeteljevim leđima, a prvi u koloni zapisivao ga je na ploči. Na kraju smo s nestrpljenjem otkrivali gdje je došlo do „kvara“.
U igri Zamišljeni broj razvijali smo matematičko razmišljanje postavljajući pitanja poput: Je li broj veći od 10? Je li paran ili neparan? Nalazi li se između određenih brojeva?
Učenici su zaključivali i logički povezivali naučeno.
Posebno nam je dinamičan bio Matematički brojkolov. Učenici su muholovkom tražili točan račun nakon što bi učiteljica izgovorila rezultat.
U igri Brzi matematičar odmjeravali su snage u brzini i točnosti dok su igrom Tko će više, tko će duže strpljivo i uporno držali bojice među prstima vježbajući finu motoriku i koncentraciju.
Oduševljenje je izazvao i Matematički čovječe, ne ljuti seu kojem su bacanjem dviju kockica zbrajali ili oduzimali dobivene brojeve i prekrivali polja na ploči, kao i Matematički domino gdje su domino pločicama tražili odgovarajuće kombinacije za zadani broj.
Tijekom svih aktivnosti naša je bakarska učionica bila ispunjena radošću, navijanjem i uzvicima sreće. Moji su đaci još jednom pokazali da se najlakše i najljepše uči igrom.
Svjetski dan matematike podsjetio nas je da su brojevi svuda oko nas: u pokretu, razgovoru, smijehu i zajedništvu.
Ono što je najvrjednije nije bio samo točan rezultat već hrabrost pokušaja, strpljenje u razmišljanju i podrška prijatelju. Učenici su učili slušati jedni druge, čekati svoj red, prihvatiti pogrešku i pokušati ponovno. Upravo u tim malim trenutcima nastaje veliko učenje.
S ponosom mogu reći da su moji prvašići pokazali kako matematika može biti vesela, poticajna i puna iznenađenja. Vjerujem da smo ovim danom dodatno osnažili njihovu znatiželju i ljubav prema učenju jer kada dijete u matematici prepozna igru, tada brojevi postaju prijatelji za cijeli život.
■ Napisala: Alma HESS, dipl. učiteljica, učiteljica mentorica, OŠ Bakar ■








