Mogućnost umrežavanja škola i učitelja iz Europe i šire danas je dostupna svima koji imaju interes za takvom vrstom suradnje. Osvrnuti ću se na projekte preko platforme eTwinning (European School Education Platform) te objasniti kako izgleda suradnja s drugim učiteljima, posebno iz perspektiva rada u razrednoj nastavi.

Opisati ću suradnju koja je dovela do fizičke mobilnosti praćenja rada nastavnika u Španjolskoj (Job Shaddowing) te ukratko navesti razlike tih dvaju Erasmus+ programa.

eTwinning je online platforma, koja je dio Erasmus+ programa, a omogućuje suradnju vrtića te osnovnih i srednjih škola na zajedničkim projektima.

Mogu se povezati države EU, EEA, države kandidata za EU i bliskih partnera te šireg susjedstva EU – popis je svakako dugačak. Bitno je naglasiti da se mogu povezati razredi različitih uzrasta, a u samim se projektima ističe za koju su dobnu skupinu namijenjeni.

PREKO PLATFORME SE NASTAVNICIMA I UČENICIMA OMOGUĆUJE:

♦ rad na zajedničkim projektima

♦ komunikacija i razmjena ideja

♦ razvijanje digitalnih i jezičnih vještina.

Sve funkcionira poput društvene mreže za škole – preko koje je sigurno komunicirati te razmjenjivati ideje i materijale za nastavu, zvati druge (videopozivi), pisati na formu projekta i sl. Utemeljitelj projekta odlučuje o njegovoj vidljivosti pa tako projekt može biti otvoren samo za sudionike projekta, ali ne za širu javnost i/ili roditelje (premda je i ovakva vrsta otvaranja ograničena).

Iako učenike možemo dodati u projekt kreirajući im profile, nemam običaj dodavati učenike razredne nastave jer smatram da su još uvijek nedovoljno iskusni korisnici digitalnih platformi. Jasno je i da to zahtijeva dodatno vrijeme i tehnologiju, a nadasve poznavanje engleskog jezika, ako projekt vodimo na engleskom.

♦ Registraciju na platformu ne radi škola kao institucija već nastavnik/djelatnik škole. Registracija je vrlo jednostavna te nastavnik odabire školu u slučaju da je već u sustavu, a ako nije, onda je samostalno doda. Preporuka je, naravno, da se prije toga konzultira s ravnateljem i obavijesti ga se o namjeri otvaranja profila i sudjelovanja u projektu ili projektima.

♦ Nacionalna služba za eTwinning provjerava točnost podataka te odobrava profil.

♦  Kada je potvrđen prvi nastavnik, škola se smatra uključenom u eTwinning te se i ostali nastavnici mogu pridružiti.

♦ Da bi sudjelovao u projektu, nastavnik iz baze projekata može odabrati postojeći te osnivača projekta direktno kontaktirati preko platforme i zatražiti pridruživanje.

♦ Druga opcija je raspisivanje vlastitog projekta koji uz dobru ideju i smjernice vrlo lako prolazi (prednost je što nema papirologije – sve se odvija online). Od nastavnika koji raspisuju projekt traži se: opis projekta, ciljevi projekta, radni proces (opisan u etapama) te očekivani rezultati. Bitno je napomenuti da projekt ne mora imati oštro određene rokove, tj. u dogovoru s partnerima se rokovi mogu pomicati, a i sve promjene se mogu naknadno unijeti u prvotni tekst projekta.

♦  DOBRA VIJEST JE, za sve one kojima engleski jezik možda nije jezik s kojim bi se mogli sporazumjeti – projekte možete voditi i samo s učiteljima iz Hrvatske (ili uključiti naše susjedne države s kojima se možete sporazumjeti na hrvatskom jeziku).

♦  Ja sam sve projekte do sada provodila u produženom boravku te sam ih kao takve raspisala prema mogućnostima svojih učenika, sa svrhom integracije u organizirano vrijeme. Osim što su učenici o drugima saznavali s pomoću materijala koje su poslali partneri, s nekoliko videopoziva vidjeli su učenike i učitelje s kojima surađujemo.

Smatram da je za govornike kojima nije primarni cilj učenje engleskog jezika uputno tražiti zajedničke aktivnosti koje ne trebaju isticati pojedine učenike nego cijeli razred.

Primjerice, razred uvježba pjesmu na vlastitom jeziku pa s njom predstavi svoju kulturu (prigodno za božićno vrijeme) ili igramo kviz (poput Kahoota!) koji je na engleskom, ali ostavlja dovoljno vremena da učitelji u razredu direktno prevode s engleskog na materinski jezik.

U nekoliko sam godina primijetila i neke nedostatke ovakvoga projektnog rada.

Nabrojat ću neke od njih:

♦  pojedini se partneri uključuju u previše projekata pa je očigledno kako manji dio svoga vremena posvećuju jednomu

♦  različiti nastavnici imaju različito vrijeme koje provode s učenicima (primjer su učitelji jezika koji u eTwinningu sudjeluju s jednim razrednom kojega viđaju 1-2 puta na tjedan) pa ne treba očekivati da će uložiti jednako vremena kao netko tko radi u produženom boravku

♦  materijali koje šalju mogu biti nepotpuni i ponekad nedovoljno motivirajući za rad pa je potrebno uložiti dodatan trud kako bi se neki motivi prezentirali učenicima koji trebaju učiti s pomoću njih.

♦  Kako bi se (barem djelomično) odgovorilo ovim izazovima, bitno je, već kod traženja partnera, naglasiti koja su očekivanja od sudjelovanja.

S druge strane, projekte bi trebalo pisati fleksibilnije tako da se materijali koje šaljemo drugima mogu obraditi jednako u jednom školskom satu ili u par dana učenja. Sve ovisi o motiviranosti nastavnika da pojedine dijelove skrati ili obogati, ovisno o tome što mu je cilj.

Ovo je primjer obogaćenog materijala na kojemu sam dodatno radila. Iako je svaka škola u pojedinoj državi u projektu trebala poslati pet dogovorenih motiva primjera svoje kulturne baštine, mi smo o turskim tepisima (rukotvorini) učili tri dana. Sve je počelo od gledanja videozapisa izrade tepiha te načina prodaje. Potom su učenici odabirali mandale („tepihe”) koje su bojili – što je za cilj imalo razvoj fine motorike jer sam im rekla da što je detaljnije, skladnije i preciznije obojeno – može postići veću vrijednost. Zadnji smo dan posvetili pisanju argumenata za prodaju, ispunjavanju grafova o početnoj, optimalnoj (srednjoj) i najnižoj cijeni na koju su spremni pristati te pretvaranju lira u eure. Na kraju su dramskim uprizorivanjem oživjeli tursku tržnicu te procjenjivali svoju uspješnost zaključenim „poslom”.

♦  Rad na eTwinningu u šk. god. 2025./2026. donio mi je još jednu vrstu suradnje – fizičku mobilnost u okviru Erasmus+ programa, tzv. Job Shaddowing – praćenje rada nastavnika i posjet školi primateljici.

♦  Projektne partnerice, nastavnice iz Španjolske, iz mjesta Leon, ponudile su mogućnost dolaska u njihovu školu na tjedan dana.

Za razliku od eTwinninga, koji omogućava virtualnu suradnju za svakoga, mobilnost nastavnika spada pod KA1 projekte koje mora odobriti nacionalna agencija. Škola prijavljuje projekt za koji dobiva financiranje. Projekt mora biti povezan s potrebama škole te dugoročnim razvojem. Tako se nastavnicima i učenicima može omogućiti fizička mobilnost u druge škole ili na organizirane tečajeve koje pružaju različiti organizatori u drugim državama (za nastavnike).

Projektni koordinator je također osoba koja je zadužena za pisanje projekta, organizaciju aktivnosti te komunikaciju s partnerima i agencijom.

♦  Naša, školska projektna tema za ovu godinu bila je ISTRAŽIVAČKO UČENJE.

Prema toj temi su i partneri u španjolskom Leonu trebali sastaviti plan stručnog usavršavanja (napisati tzv. Learning Agreement). Osim što je eTwinning koji ove godine vodim u suradnji s tom školom izravno vezan na istraživačko učenje, praćenje nastave i rada nastavnika u toj školi omogućilo mi je uvid u njihov svakodnevni rad s učenicima i širom lokalnom zajednicom.

Mobilnost mi je donijela i promjenu u kompetencijama za rad s učenicima u promišljanju načina na koje istraživačko učenje može biti dijelom većeg, praktičnog rada kroz cijelu godinu.

Učenici su u školi uključeni u sijanje i sadnju te održavanje školskog vrta, izradu prirodne kozmetike i sapuna (od bilja koje uzgajaju u vrtu), voštanih svijeća i voštanih ubrusa za čuvanje hrane. 3D printer je također uređaj kojega koriste za izradu posudica za kozmetiku i različitih igračaka koje učenici potom prigodno prodaju na sajmovima. Ovim načinom rada izravno usvajaju poduzetničko razmišljanje te u potpunosti prate izradu i prodaju svojih proizvoda.

Čak da „pokupimo” samo 1-2 nove ideje ili razmišljanja i iste primijenimo, već smo donijeli sa sobom nešto novo za svoje učenike. Sam program traži i diseminaciju (širenje znanja i rezultata ne samo prema učenicima, već i široj javnosti i ostalim učiteljima). Izvrstan je to način da pokažemo i primijenimo nešto novo te da ga usustavimo u obliku članka, izlaganja i izravnog rada s učenicima.

■ NAPISALA:  Elena KLADARIĆ, učiteljica razredne nastave i dramska pedagoginja | OŠ Pantovčak, Zagreb ■