Kad me prije dva desetljeća nazvala tadašnja urednica za njemački jezik prof. Ljerka TOMLJENOVIĆ BIŠKUPIĆ, zamalo sam ostala bez riječi čuvši njezino pitanje. Želite li biti suautorica novog udžbenika Školske knjige za njemački jezik s kolegicom Irenom HORVATIĆ BILIĆ? Odgovor je bio kratak i jasan – da!

Iako kolegicu Horvatić Bilić prije toga nisam znala, nas dvije Irene otada smo četiri godine zaredom pisale godišnje po jedan udžbenik, radnu bilježnicu, priručnik za nastavnike i radne materijale za nastavnike i učenike te je tako nastala udžbenička serija zweite.sprache@DEUTSCH.de 1-4. Ti su udžbenici bili naša zajednička djeca! Uvijek bismo ih proslavile! Barem odlaskom na kavu i dogovorom oko već sljedećega zajedničkog udžbenika.

Zatim su na red došli i drugi udžbenici kojih sam također bila suautorica: Deutsch ist klasse 1 (s prof. Željkom BREZNI), pa Njemački na maturi te udžbenik za strukovne škole Deutsch ist mega 1 (s prof. Željkom BREZNI i Helgom KRALJIK).

I danas surađujem sa Školskom knjigom držeći seminare, webinare, stručne skupove, izrađujući dodatne digitalne materijale za postojeće udžbenike, obnavljajući tekstove, zadatke i slike u postojećim udžbenicima itd.

Pisanje je udžbenika poput živog organizma – raste i mijenja se iz dana u dan. Za to je potrebno ljubavi, energije, predanosti, kreativnosti i nadasve vrlo mnogo slobodnog vremena.

• 

• 

• 

• 

• 

A što je konkretno potrebno znati da se napiše dobar udžbenik?

♦ Ponajprije treba dobro poznavati određeni kurikul, Zakon o udžbenicima i Udžbenički standard. Protekla dva desetljeća na tom je području bilo mnogo promjena, zato je valjalo udžbeničke serije višekratno uskladiti s novim zakonima i pravilnicima.

♦ Poslije toga svakako dolazi poznavanje potreba nastavnika i učenika. Dobar udžbenik ponajprije trebaju prihvatiti nastavnici, a onda i njihovi učenici. Sjećam se još iz vremena kad sam i sama bila učenica u XVI. gimnaziji u Zagrebu i učila po tadašnjim udžbenicima, a zatim i kao nastavnica njemačkog jezika u Prvoj privatnoj gimnaziji predavala po tadašnjim udžbenicima, kako sam priželjkivala da baš ja smislim kako će izgledati novi i suvremeni udžbenik za učenje njemačkog jezika. To me je zanimalo, jednostavno znala sam kakav bi to udžbenik trebao biti. Znala sam što je to meni kao učenici, a poslije i kao nastavnici nedostajalo u tadašnjim udžbenicima.

Da bi udžbenik bio dobar, važno je da bude pregledan, dobro organiziran, da slijedi sve metodičke zakonitosti – da se zadatci redaju od onih najjednostavnijih zatvorenog tipa, prema onima najsloženijima otvorenog tipa.

♦ Bitno je da zadatci budu i zanimljivi i raznoliki, tako da svaki učenik u njima za sebe nađe dobar poticaj – i vizualni tipovi, i auditivni, i kinestetički i čitateljsko-pisani tipovi učenika. Što se tiče pisanja udžbenika za njemački ili bilo koji drugi strani jezik, treba voditi brigu i o tome da zadatci potiču razvoj svih potrebnih jezičnih vještina – razumijevanje teksta namijenjenoga slušanju ili čitanju te vještine pisanja i govorenja.

♦ Zadatci se trebaju nadovezivati na tekstove koji moraju pratiti sadržaje propisane kurikulom, biti primjereni dobi učenika i referirati se na oba spola te pokrivati teme koje zanimaju oba spola. Tekstovi bi s jedne strane trebali biti autentični, a opet dovoljno organizirani da u njih možemo ubaciti sve one gramatičke i vokabularne sadržaje koje učenicima putem svojih tekstova i zadataka želimo prenijeti.

Kad sam započela pisati udžbenike, nije bilo niti naznaka pojave umjetne inteligencije, a ono što se od informacija moglo pronaći na internetu, bilo je dosta oskudno.

Dakle, trebalo je ozbiljno zasukati rukave i prionuti na posao. S jedne je strane valjalo fizički odraditi posao sjedenja i pisanja za računalom svakodnevno satima, a s druge je strane trebalo biti kreativan. To je doista vrlo izazovna kombinacija.

♦ Kao i u svakome drugom udžbeniku, valja posvetiti posebnu pozornost slikovnome materijalu. Slike/ilustracije trebaju biti jasne, čiste, lijepe, trebaju pratiti sadržaj tekstova, biti povezane s određenim zadatcima, nuditi zoran prikaz određenih sadržaja, prikazivati i djevojke i mladiće, ne zapostavljati prikazivanje različitih rasa, religija i općenito različitosti na svijetu.

Povrh toga valja obratiti pozornost i na grafički prijelom udžbenika, tj. kako će se pojedina slika moći kombinirati uz određeni tekst a da sve bude upravo onako kako bi to autorice željele.

♦ Pri izradi radne bilježnice svakako treba voditi brigu o tome da zadatci u njoj prate tekstove i zadatke iz udžbenika. Bitno je da pomoću rješenja tj. ključa na kraju radne bilježnice učenici samostalno mogu provjeriti točnost svojih riješenih zadataka.

Mi smo također u svojim radnim bilježnicama učenicima nakon svake lekcije ponudili i rječnik kontekstualno organiziran u izraze na oba jezika – njemačkome i hrvatskome – kao svojevrsnu pomoć učenicima dok uče i ponavljaju riječi.

♦ Izrada udžbenika podrazumijeva i izradu dodatnih (digitalnih) materijala. Nekoć su to bili nosači zvuka (CD-ovi) i različiti predlošci za kopiranje, a danas su to zvučni zapisi u mp3 obliku, videomaterijali, digitalni zadatci i igre itd.

I, za kraj, želim se još svakako osvrnuti na veliku važnost dobre suradnje sa suautoricom i urednicom jer upravo komunikacija između tih ljudi tijekom nastanka udžbenika toliko je intenzivna i učestala da je iznimno važno međusobno dobro razumijevanje, kao i tolerancija, da bi cijeli posao nastanka udžbenika bio najbolje moguće napravljen i svi sudionici u tom procesu sretni.

■ NAPISALA:  dr. sc. Irena LASIĆ, prof. njemačkog jezika, izvrsni savjetnik | V. gimnazija Zagreb |  Autorica udžbenika za učenje njemačkog jezika za gimnazije i strukovne škole za Školsku knjigu – cijela serija zweite.sprache@DEUTSCH.de 1-4, Deutsch ist klasse 1 i Deutsch ist mega 1. ■