U ne tako davnim vremenima, djeca su, osobito ona iz ruralnih područja, rasla sa životinjama. Alergije, različiti oblici poteškoća u učenju, svladavanju govora, čitanja i pisma, nedovoljno razvijena motorika, nemogućnost zadržavanja usmjerene pozornosti i poštivanja dogovora i pravila, socijalna isključenost, nedostatak samopouzdanja i spoznaje o osobnoj vrijednosti, otežano pamćenje te druge poteškoće koje su u današnjici sve zastupljenije u školskoj dobi, nisu bile tada toliko česte, a neke od njih ni poznate.

Danas se javljaju mnogi glasovi da se u dječje živote, pa i u učionice, uvedu životinje, poglavito psi, koji se pri takvim zahtjevima nazivaju školski psi, a katkad se spominju i terapijski psi. Istraživanjima i mjerenjima utvrđeno je da prisutnost psa pomaže djeci u učenju, jačanju socijalnih vještina, čitanju, pamćenju, stjecanju samopouzdanja, poticanju empatije, razvitku dobrih odnosa kako s drugom djecom, tako i s odraslima, ukupnoj psihičkoj dobrobiti i jačanju otpornosti organizma.

U nastavku pročitajte jedan od takvih prijedloga koji je objavljen na mrežnim stranicama The Conversation.

Kada se prisjetite školskih dana, možda vam u sjećanje dođe koji krznati prijatelj koji vam je pravio društvo u učionici… Možda – hrčak, kunić ili zamorac?

No, što je sa psima?

Upravo je pas izbor koji predlaže prorektor Sveučilišta u Buckinghamu, Sir Anthony Seldon, izloživši govor na sveučilišnoj konferenciji Najviša dobrobit u obrazovanju u kojem se zalaže za školske pse kao „moćan, najisplativiji način … da se unaprijedi psihičko zdravlje u našim školama“. Na konferenciji je sudjelovao i Damian Hinds, ministar obrazovanja u vladi Ujedinjenoga Kraljevstva (u razdoblju 2018./2019.), koji se također založio za ulazak pasa u škole kako bi potpomogli ukupnu dobrobit te je najavio da bi ih svaka škola trebala usvojiti.

Moglo bi zazvučati  ludo, ali školski su psi način da se pomogne školama u stvaranju što pitomijega okružja kao protuteže kompetitivnom i na natjecateljskom uspjehu zasnovanom principu kakav su škole učvrstile.

Bio bi to ujedno najprikladniji i najisplativiji način primjene terapijskoga učinka koji Aubrey H. Fine, ugledni stučnjak iz područja terapije potpomognute druženjem sa životinjama, opisuje kao dobrobit koja izrasta iz jednostavne prisutnosti neke životinje.

Međutim, uvođenje pasa u škole nije sasvim jednostavno.

Razmahani repići                                           

Zamisao da „svaka škola usvoji psa“ nije jednostavna. S druge strane, odbojnost prema životinjama, ako je zastupljena u školi, udaljuje djecu od jedinstvena, razvojno bogatoga i životno unaprjeđujućega iskustva.

Potpuno je moguće da pas i njegova pristunost dožive u školama veliku afirmaciju ako pas pritom nije shvaćen kao roba ili proizvod, već kao dio zajednice – kakvo shvaćanje promiče i udruga Psi zauvijek.

Boris Levinson, profesor psihologije, zastupa još davne 1972. godine u knjizi Psi i ljudski razvitak stav da životinje mogu pomoći razriješiti „kompleksna stresna stanja nastala u društvu izraslu na tehnološkom napretku pri čemu su društvene vrijednosti i institucije u mnogim oblicima dehumanizirane“. Levinson zastupa ideju da nazočnost životinje može biti „snaga“ koja će poticati dječje socijalne i emocionalne vještine kao i sposobnosti da izgrade kvalitetne emocionalne odnose s osobama u svojem okružju.

I drugi prvaci obrazovne literature, kao što su Rudolph Steiner, Maria Montessori i Susan Isaacs, također opisuju kako životinje djecu vraćaju ritmovima i realitetima prirodnoga svijeta.

Šapicom do tvojih misli?                             

Kao što već rekoh, neće svi biti oduševljeni idejom psa u prostoru škole. Postoje i pojedinci koji su alergični, nisu ljubitelji životinja ili se možda i boje psa nakon kakva neugodnoga iskustva iz prošlosti. Zastupljene su i zabrinutosti za dobrobit – osobito u slučajevima mogućega ozljeđivanja životinja, djece pa i odraslih – kao i za potencijalnu štetu u prostoru škole.

Organizacija za skrb o životinjama Dogs Trust (Zaklada za pse) kaže da psi ne bi smjeli biti u školama u svrhu ublažavanja prije nastale štete i radi zaštite životinja.

Uz sve to, često su (iako ne uvijek) zastupljena ograničenja iz zdravstvenih razloga ili su pak na snazi školske mjere koje psima ne dopuštaju ulaz u prostore škole.

No, nijedan od tih čimbenika ne bi smio zasjeniti sve dobrobiti koje donosi prisutnost psa u školskome životu.

Učiteljev ljubimac                                          

Dobar početak za svakoga učitelja ili suradnika u nastavi koji ima želju uvesti psa u školski život te koji pritom želi upoznati iskustva i preporuke vezane uz takvu namjeru, bio bi Kodeks postupanja koji je razvila vodeća britanska organizacija usmjerena na suživot ljudi i životinja – Društvo za proučavanje interakcije s kućnim ljubimcima. (Poveznica je ovdje, tekst je na engleskome jeziku.)

Osoba nadležna za psa morala bi također poštivati antrozoologijsku teoriju. To je poučavanje o međudjelovanju ljudi i drugih životinja. Također, trebala bi pristupiti i određenom treningu. Ćud i karakter psa trebao bi provjeriti stručnjak za ponašanje životinja, a ako je potrebno, psa valja uputiti na trening i pružati mu stalnu potporu u školskome okružju jer škole znaju biti bučna mjesta, a dječje ponašanje nepredvidivo.

I djeca i odrasli moraju biti ukratko upućeni u dopuštena ponašanja sa psom – uključujući i pravila o njihovu angažmanu vezanom uz psa – što zasigurno ne uključuje potezanje za rep ili naganjanje psa po školskome dvorištu.

Na kraju, dobro odabran, radostan krznati prijatelj u školi će djeci pomoći na mnoge načine. Može djecu poticati na učenje – osobito na čitanje. Također, doprinosi tomu da se smanji sklonost alergijama.  

I, za većinu djece, boravak psa u njihovoj blizini znači zabavu i užitak – on je točka u kojoj nalaze utjehu, gdje uče i razgovaraju.

Školski pas može biti i zabavan asistent u nastavi koji će dan učiniti nezaboravnim – i pritom donijeti sasvim novo tumačenje izraza „učiteljev ili učiteljičin ljubimac“ .

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ autorica engleskoga teksta: Diahann Gallard, profesorica i voditeljica obrazovnih programa na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta John Moores u Liverpoolu, u Ujedinjenom Kraljevstvu ■ Ujedinjeno Kraljevstvo: The Conversation mrežni je portal sveučilišne i znanstvene zajednice koji objavljuje tekstove različite tematike s ciljem da se znanstveno utemeljene i popularno pisane spoznaje, dostignuća i promišljanja neposredno proslijede široj zajednici. Cilj im je vratiti povjerenje u kvalitetno i vjerodostojno novinarstvo. ■ izvornik: theconversation.com  ■