Tražite li kakva promišljanja ili savjete kako postići bolju ravnotežu, u svojem životu, ali i u učionici? Učiteljica i članica uredništva portala TeacherVision Olivia Bechtel dijeli svoj pogled na jednu od najmoćnijih riječi u našem rječniku – na riječ ne. Zašto je bitno znati upotrijebiti tu riječ i što ona može osigurati, na dobrobit i vas, i vaših učenika, slijedi u nastavku.

Tekst Zašto biste trebali početi govoriti „ne“ i kako to činiti, koji potpisuje učiteljica razredne nastave Olivia Bechtel, objavljen je na mrežnim stranicama TeacherVision.

Poučavanje je jedno od najzahtjevnijih zanimanja na svijetu i opseg učiteljskih priprema, planiranja i izvršenja pojedinih zahtjeva i aktivnosti nešto je što je gotovo nemoguće objasniti nekomu tko nije iskusio tu profesiju.

Uz sve uloge i obveze koje učiteljica ili učitelj već ima u svojem rasporedu, i uz sve ono što čini kako bi njezina (ili njegova) učionica bila najbolje moguće mjesto za razvoj i napredak učenica i učenika koje vodi na putu obrazovanja, trebalo bi biti bjelodano da je preuzimanje dodatnih obveza i zadataka jednostavno nešto što je previše.

Na nesreću… –  realnost je u pravilu takva da, kao učitelji, volimo pomoći, želimo biti oni koji su postigli razliku te nastojimo pružati potporu koliko je god to u našoj moći svakomu komu je potrebna, to je u našem unutarnjem zapisu, pa je stoga gotovo nemoguće reći ne kada netko nešto traži od nas.

Stječeš dojam da činiš nešto loše samim izricanjem riječi ne, pa i tada kada duboko znaš koliko će dodatnoga opterećenja i nemira neizbježno donijeti preuzimanje novih zadaća; jer to je ono tko jesi te ono što i kako radiš.

Bez obzira na upravo spomenute odrednice naših uobičajenih postupanja, potrebno je u sebi potražiti način na koji ćete se češće poslužiti tom riječju i to bez osjećaja krivnje kada to učinite.

Slijedi nekoliko bitnih razloga zašto je govoriti ne ključno za vašu dobrobit i učinkovitost u učiteljskom poslu/pozivu.

Vi ste toga vrijedni

Preuzimanje novih obveza i zadaća, (pri)pomoć u kakvu projektu, prihvaćanje uloge u još jednom povjerenstvu ili odboru – sve su to uobičajene situacije pri kojima se od vas traži da napravite samo još ovo.

No svaki put kad pristanete na nešto od toga, oduzimate sebi još malo vremena i snage – vremena i snage koji vam pripadaju i koje zaslužujete! Vaše pripreme za nastavu mogle bi obuhvatiti 40-satni radni tjedan a da pritom učenike uopće i ne vidite!

I vaš um i vaše tijelo zaslužuju stanku, i zato što sebi to dugujete, priuštite si predah, pa i tada kada to znači odbiti nekoliko kolegica i kolega. Jedina osoba koja istinski može procijeniti što vam je potrebno kako biste se odmorili i obnovili, jeste vi; nemojte odluke o tome kakvi su bili vaši napori i ulaganja te što i koliko zaslužujete da biste se odmorili, prepuštati drugima.

Preskočili ste omiljenu tjelovježbu, nedostaju vam tihe večeri u vlastitu domu ili nekoliko desetaka minuta kako biste nešto čitali iz zadovoljstva pa i dokolice…

Sve su to aktivnosti kojih se ne biste trebali odricati i pritom sebe poricati zato što djeluju nebitno – one su jednako vrijedne kao što je i povrće na jelovniku ili redovita opskrba tijela vodom; u nekom trenutku, nakon što ste predugo živjeli bez svega toga – riskirate bolest.

Vaša je obitelj toga vrijedna

Bez obzira je li u pitanju netko osobit, kućni ljubimac ili i prijatelji, vaši najbliži žele biti s vama.

Svaki put kada odaberete još jednu odgovornost na poslu, uložili ste vrijeme koje biste mogli provesti sa svojim voljenima. Vaš posao ima iznimno značenje u vašem životu, i vi ste toga svjesni, ali ne smije imati veće značenje od vaše obitelji i vaših najmilijih.

Prisjetite se učenika koji prije i nakon škole odlaze u „dnevna čuvališta“ te svoje roditelje jedva da vide. Vi ste tu da popunite i tu prazninu tijekom dana, ali – na kraju krajeva – na obitelji te djece jest da bude prisutna u njihovu životu kada školski dan završi. Ako vaše nastojanje da pripomognete ravnoteži u njihovu životu dovodi do toga da ne vidite vlastitu djecu ili bližnje, po čemu je to imalo različito s obzirom na djecu za koju ste zabrinuti u odjelu ili odjelima koje vodite?

I dalje možete biti izvanredna učiteljica ili učitelj a da pritom visoku cijenu vaših izostanaka i nedostupnosti ne moraju neprestance plaćati obitelj i bližnji.

Stvarajući loše obrasce postupanja upravo sada, otvarate vrata novim i novim lošim obrascima…

To se događa često, osobito kad su u pitanju novi učitelji – pristajete (govorite da) jer ste revnosni i ispunjeni željom da pokažete što i koliko možete, želite biti zapaženi kao marljiva zaposlenica, zaposlenik, kojoj nije teško prevaliti još koju udaljenost.

I dok je uistinu vrijedno biti od pomoći i bezuvjetno pomagati drugima, trenutak u kojem namještate postavke na način da ste otvoreni za nove poslove i projekte, ujedno je trenutak kada se kotačići zaduženja okreću prema vama kao prema dežurnoj osobi.

Konačno, to više nije pitanje ili potreba za uslugom, to postaje očekivanje, i odjednom ste uhvaćeni u zamku; osim ako se ne želite suprotstaviti iskazujući nevoljnost ili neslaganje. I danas, nakon šest godina rada u nastavi, zatječem se kako propuštam pauzu za obrok ili izradu planova (bez obzira na zaštitu sindikata) jer sam svojedobno, kao novo lice u zbornici, rekla „Naravno!“ kada su me zamolili da preuzmem dežurstvo tijekom odmora jer je taj dan netko izostao; ili „Nema problema!“ kada su me pozvali na sastanak u stanci za jelo i odmor.

Bez obzira na to koliko sjajni bili vaši kolege i kolegice, kao i uprava, ipak će većina u nekom trenutku pristupiti opciji koja im najbolje odgovara, bez obzira na to kakve su posljedice po vas.

Pravo je vrijeme da izaberete sebe umjesto da birate nekoga drugoga; jednostavno zato što vas nitko drugi – u pravilu – neće izabrati a da već nije izabrao sebe. Nije u pitanju da je netko nužno zlonamjeran, ili išta slično, nego – takve ste granice postavili.

Ljubazni načini kako nešto odbiti

U teoriji, čini se dosta jednostavno, nakon dugoga dana, kada osjećate iscrpljenost u svakoj stanici tijela, pomisliti: „Sutra ću sigurno zauzeti stav i reći ne.“

Na žalost, u trenutku kada ste idućega jutra ponovno na poslu, pred vama je perspektiva novoga dana, bez onih jučerašnjih muka i boli koji su vas na trenutak progutali, ulazite ponovno u istu poznatu rutinu jer je, jednostavno, tako najjednostavnije.

Stoga u nastavku donosim nekoliko izabranih primjera, kao i opravdanih razloga, kojima se možete poslužiti, načina da odbijete onu čudnu napetost u trenutcima kada biste poželjeli nešto odbiti, koji su korak po korak i meni olakšali da preuzmem kontrolu nad svojim dragocjenim vremenom i energijom.

■ Kada vas pitaju da pristupite sastanku u terminu koji ne odgovara vašem rasporedu:

„Uistinu želim doći na taj sastanak; ovo su termini kada sam slobodna kako bih se mogla potpuno posvetiti temi i razgovoru.“

Bitno je pritom jasno izraziti da vam je stalo do toga sastanka, da želite sudjelovati, zatim – ponuditi opcije koje vam odgovaraju te ponoviti tvrdnju da upravo predloženo vrijeme nikako ne bi bilo dobro za vašu učinkovitost, kako na sastanku, tako i u drugim obvezama koje imate.

■ Kada vas pozovu da se uključite u rad povjerenstva ili vam namijene koju drugu ulogu:

„Neizmjerno mi je drago da ste mene uzeli u obzir, no u ovome trenutku moram svu pozornost posvetiti zahtjevima svojih učenika; cjelokupno dodatno vrijeme, koje se eventualno javlja, moram uložiti u tome smjeru.“

Bitno je jasno izraziti kako vam je glavna potreba i nakana – ulaganje vremena u učenike. Ne mogu ni izbrojiti koliko sam puta pristala na neke obveze, samo kako bih to pitanje maknula s vrata, oduzimajući si tim postupkom i svime što je uslijedilo vrijeme koje bi bilo pametnije i svrsishodnije uložiti u poboljšanje učenja i poučavanja odnosno u rad s učenicima.

■ Kada zamisle neku promjenu i pitaju vas: Može? Slažeš se?

To je jedna od onih situacija koje su mi bile najveći izazov na putu učenja kako reći ne. Naime, ja sam od onih osoba koje ne vole ulaziti u suprotstavljanja, pa i sukobe koji mogu uslijediti, tako da često pristajem i govorim da samo kako bih ostala suradljiva i prihvaćena. No, je li to uistinu najbolja opcija za mene i moje učenike?

„Možemo li odvojiti trenutak-dva kako bismo utvrdili koliko će toga ta promjena dotaknuti i kako će izgledati u primjeni. Želim provjeriti hoće li biti povoljna za moje učenike…“

Znači, ostajete usmjereni na učenike. Niste iskazali nepoštivanje, niste neposlušni ili u potrebi vječnoga neslaganja samo zato što vam je tako došlo.

Izražavate iskrenu zainteresiranost za dobrobit svojih učenika, za koje ste odgovorni na obrazovnom, socijalnom i emocionalnom polju njihova razvoja i napretka.

Ako promjena nije u interesu vaših učenika, znači da nije vrijedna ni primjene, ni vašega pristanka.

Završno…

Sve ovdje iznesene ideje i mogućnosti nisu veličina koja odgovara svima, niti su ponuđena obrazloženja tekst koji treba naučiti napamet i po potrebi recitirati.

Na kraju krajeva, vi ste tî koji znate s čime se možete ili ne možete uhvatiti u koštac. Srž ovoga razmatranja počiva u sljedećem: na vama je da budete dovoljno snažni i zainteresirani zauzeti se za sebe i progovoriti na vlastitu dobrobit i dobrobit svojih učenika u situacijama kakve su ovdje opisane, kao i u nekim drugima koje se javljaju u učiteljskome poslu. Često osoba koja pita da se nešto napravi, itekako dobro zna o kakvu je poslu i ulaganju riječ, ali pita zato što će sebi olakšati ako nekom povjeri dio odgovornosti i posla, a katkad i svu odgovornost i posao.

Budite obzirni, budite ljubazni i imajte na umu da jedina osoba koja istinski može sagledati što je najbolje za njezino mentalno zdravlje, vrijeme i energiju jest ona sama.

U vašem slučaju, to ste VI.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ Olivia Bechtel, učiteljica razredne nastave i autorica koja živi i radi u gradu Westervilleu, u saveznoj državi Ohio ■ tekst je djelomice dorađen (iznimno), originalni tekst nalazi se na poveznici na kraju ove napomene ■ SAD: Teacher Vision – mrežna stranica namijenjena dijeljenju ideja i spoznaja vezanih uz poučavanje i rad u učionici ■ izvornik: www.teachervision.com ■