Aktualno
PET STRATEGIJA UPRAVLJANJA RAZREDOM
Izaberite i iskušajte ono što odgovara vašem učiteljskom stilu
objavljeno: 8. rujna 2021.

Dugogodišnja učiteljica Suzanne CAPEK TINGLEY na portalu Hey Teach! govori o načinima postizanja kvalitetne suradnje i ugodnoga radnoga ozračja u učionici primjenom djelotvornih pristupa. Koji je pristup djelotvoran i za koju situaciju, svaki učitelj odlučuje na temelju konkretnih procjena, ali svakako bi vrijedilo iskušati ono što donosi rezultate. Ili barem provjeriti, ima li učinka ili ne.

Upravljanje razredom jedan je od najvećih izazova s kojima se suočavaju novi, pa i iskusni učitelji. Održati učenike zainteresiranima, na zadatku i otvorenima za suradnju zahtijeva mnoštvo vještina koje se mogu sresti na predavanjima ili nastaju postupkom pokušaja i pogreške.

Pred vama je pet pristupa vođenja razreda koje sam otkrila tijekom godina. Na prvu se mogu učiniti neobičnima ili upitne učinkovitosti, ali dokazano su, u pravilu, djelotvorni.

Odmah uskočite u nastavu

Kada se oglasi zvono, počinje nastava. Smjesta krećem s izravnim uputama bez traćenja vremena na poduke o kućnom redu ili čekanje da se pridruže oni koji ne stižu pripremiti se na vrijeme.

Učenicima je bio potreban koji dan da se prilagode na takav početak nastave bez odgađanja, ali brzo su se prilagodili i kašnjenja su uskoro nestala. Provjerim učeničku nazočnost na nastavi dok oni obavljaju neki zadatak, a katkad namjestim i mjerač vremena da me podsjeti da završimo koju minutu prije zvona ako postoji još nešto u tome razredu za što se treba pobrinuti.

Kada se s nastavom počinje točno na vrijeme, stvara se atmosfera odgovornosti i reda, a ujedno se najbolji dio sata (početni) upotrebljava  za poučavanje.

Recimo da su prosječnom učeniku potrebne tri minute da bi se smjestio. Ako nastavna godina ima 180 dana, to je 540 minuta – ili devet sati poučavanja!

Dogovorite se s učenicima

Ranije, kada bi se učenik pojavio bez olovke, udžbenika ili bilježnice, potrošila bih nekoliko minuta grdeći ga zbog dolaženja na nastavu bez pribora prije nego bih mu, na kraju, posudila olovku ili udžbenik.

Sada obavim tihu razmjenu bez gubljenja vremena na držanje lekcije zaboravnom učeniku. Učenici dobiju što im je potrebno, a ja dobijem – jednu njihovu cipelu.

Nekoć sam se mijenjala za satove i mobilne telefone, ali ništa ne uspijeva bolje od cipele ako želite biti sigurni da ćete dobiti natrag svoju kemijsku.

Učenici će možda kolutati očima i uzdisati, ali ipak im je draža takva razmjena, nego slušati prijekore zbog sitnoga prijestupa.

Držite ih „na vrhovima prstiju“

Uvijek sam se trudila tijekom sata prozvati što je moguće više učenika. No zapazila sam da jednom kada učenik odgovori na pitanje, smatra prihvatljivim isključiti se iz razgovora i odlutati u mislima.

Ako mislite da se šalim, obratite pozornost koliko je učenik iznenađen prozovete li ga da odgovori na još koje pitanje dva ili tri puta uzastopce. Neki i negoduju; već je odgovorio na pitanje pa čemu ga opet prozivam?

Pristup da ih možete prozvati više puta, bez obzira na prethodno sudjelovanje, održava njihovu aktivnost i uključenost jer ne mogu biti sigurni što će se sljedeće dogoditi.

Hoću li Jackie prozvati po četvrti put ili ću preusmjeriti pozornost na nekoga drugog?

Valja napomenuti kako je takva praksa uspješna samo ako se provodi u ugodnom ozračju i kada djeca znaju kako vam nije namjera poniziti ih. Nije svrha „pržiti učenike na laganoj vatri“, nego održavati dinamiku rada; ako ne znaju odgovor, krenite dalje.

Ponavljajte ista pitanja

Kada su na pitanje odgovorili na zadovoljavajući način, često napravim krug te se vratim  na njega kako bi se provjerilo razumijevanje i utvrdile ključne ideje ili koncepti.

Na primjer, deset minuta nakon što smo oblikovali neku bitnu misao, možda ću ponovno postaviti pitanje: „Čekajte, recite mi još jednom kako znamo da je Boou Radleyu stalo do Scout i Jem?“ ili „Što smo rekli, koje gledište zauzima pripovjedač priče?“

Učenici tako uče da se odgovori ne stavljaju u pretince iz kojih ih više nikada ne uzimamo i ne razmatramo, već ostaju dijelom dnevnoga procesa učenja.

Ne zaustavljajte nastavu da biste se pred svima obračunali s neprimjerenim ponašanjem

Suočavanje s neprimjerenim ponašanjem – primjerice, učenik drijema s glavom na klupi, mumlja ispod glasa, šalje poruke, i sl. – zahtijeva istančani balans.

Zaustavite li  nastavu kako biste reagirali na neprihvatljivo ponašanje, zasigurno ćete pridobiti pozornost tog učenika ili učenice, ali ćete isto tako zaokupiti pozornost svih ostalih, prekinuti nastavu i katkad ući i u kratku i žustru prepirku.

Kada zapazim neprihvatljivo ponašanje, odem do učenika ili učenice, sagnem se te obratim s prihvaćanjem, poštovanjem i glasom toliko tihim da me razgovjetno čuje, ali ne i da čuju drugi učenici u učionici.  „Ana“, kažem, „skloni telefon.“ Ili, „Ivane, htjela bih s tobom porazgovarati u hodniku.“

Na taj način učenike koji u tome trenutku ne poštuju pravila, niste stavili pod svjetla reflektora, nego ste im omogućili da svoje ponašanje promijene u miru, zaštićeni od drugih pogleda ili komentara.

Istina, katkad vam nije do ljubaznosti kada netko naočigled krši pravila, ali opisana je vještina u pravilu učinkovita i sprječava da manja nepoštivanja prerastu u neki veći izgred.

Kako to već jest u vještinama upravljanja razredom, izneseni savjeti nisu primjenjivi za sve učenike u svim situacijama. Stvaranje novih vještina za uspješno vođenje razreda te mijenjanje onih koje imamo, stalan je i neprekinut proces. Dobar učitelj ima mnoge načine i pristupe u svojem skladištu te, kada se nešto ne pokaže najboljim rješenjem, primijenit će što drugo, prikladnije.

■ NAPOMENA ■ autorica: Suzanne CAPEK TINGLEY, dugogodišnja učiteljica, ravnateljica i autorica knjige Kako se nositi sa zahtjevnim roditeljima ■  SAD: Hey Teach! – mrežna stranica namijenjena učiteljima i drugim osobama u obrazovanju ■ izvornik: wgu.edu