Individualizirani i prilagođeni programi, usmjereni na potrebe učenika, nesporno imaju važnu ulogu u obrazovanju djece s teškoćama u učenju. Donošenje odluka o uključivanju učenika u takve programe snažno utječe na roditelje.

Sam proces njihove izrade i provedbe često izaziva povećanu razinu stresa, osobito u fazi suočavanja s dijagnozom i donošenja važnih odluka. Unatoč tome roditelji se žele informirati, educirati i aktivno sudjelovati u praćenju i provedbi prilagodbi.

■  SURADNJA RODITELJA I ŠKOLE

U suvremenom obrazovnom sustavu naglašava se potreba za individualiziranim pristupom svakom učeniku, osobito onima s teškoćama u razvoju i učenju. Individualizirani i prilagođeni programi usmjereni su na optimalan razvoj učenika u skladu s njihovim sposobnostima, interesima i potrebama.Njihova uspješna provedba ovisi o stručnosti učitelja, radu stručnih suradnika te aktivnoj ulozi roditelja.

Roditelji su zaista ključni partneri u tom odgojno-obrazovnom procesu.

Kvalitetna suradnja između škole i obitelji omogućuje dosljedno i sustavno pružanje podrške što značajno utječe na obrazovni uspjeh i socioemocionalni razvoj učenika.

Unatoč tome u praksi se često javljaju poteškoće poput neprihvaćanja djetetovih teškoća ili nedostatka suradnje roditelja. Takve reakcije mogu biti posljedica nedovoljne informiranosti, emocionalne preopterećenosti, straha od stigmatizacije ili teškoća u prihvaćanju odstupanja od očekivanog razvoja. Posljedice neprihvaćanja uključuju otežanu komunikaciju, smanjeno povjerenje i izostanak zajedničkog djelovanja.

■  KADA SE ODREĐUJE PRIMJERENI OBLIK ŠKOLOVANJA?

Primjereni oblik školovanja najčešće se određuje u prvom razredu osnovne škole kod djece s uočenim razvojnim teškoćama poput kašnjenja u govoru, komunikacijskih odstupanja ili određenih zdravstvenih stanja.

RANA IDENTIFIKACIJA ČESTO PODRAZUMIJEVA POTREBU ZA DODATNOM PODRŠKOM, odnosno javlja se potreba za pomoćnikom u nastavi.

Značajniji izazovi često se javljaju u trećem razredu kada dolazi do povećanih zahtjeva u učenju. Teškoće poput disleksije, disgrafije i diskalkulije tada postaju izraženije osobito u području čitanja, pisanja i računanja. Učenici koji nisu automatizirali osnovne vještine suočavaju se s padom motivacije i osjećajem neuspjeha.

Učitelji razredne nastave pritom ulažu značajne napore u prilagodbu nastavnih metoda, često unatoč ograničenim uvjetima. Njihova učinkovitost uvelike ovisi o individualnom angažmanu i poznavanju učenikovih jakih strana.

■  PRIJELAZ U PREDMETNU NASTAVU

PRILIKOM PRIJELAZA U PETI RAZRED DOLAZI DO ZNAČAJNIH PROMJENA U OBRAZOVNOM SUSTAVU. Od učenika se očekuje veća samostalnost dok se razina individualizacije često smanjuje. Istodobno se ne osigurava uvijek kontinuitet potrebne podrške što može dovesti do produbljivanja postojećih teškoća.

UČENICI KOJI NISU USVOJILI TEMELJNE VJEŠTINE OSTAJU U NEPOVOLJNOM POLOŽAJU, a primjereni programi nerijetko ostaju na administrativnoj razini bez dosljedne provedbe u praksi.

Iskustva iz prakse pokazuju da se proces prihvaćanja teškoća od strane roditelja odvija postupno.

VEĆI STUPANJ PRIHVAĆANJA I SPREMNOSTI NA SURADnju često se javlja upravo oko petog razreda kada roditelji razvijaju realističniji uvid u djetetove mogućnosti i dugoročne obrazovne ishode.

■  DIDAKTIČKO-METODIČKI ASPEKTI PRILAGODBE

U praksi se često uočava nesklad između očekivanja roditelja i mogućnosti obrazovnog sustava. Kvalitetno osmišljeni didaktičko-metodički sadržaji imaju brojne prednosti za učenike s teškoćama.

Takvi sadržaji su pojednostavljeni, vizualno podržani i jezično prilagođeni čime se olakšava usvajanje gradiva i razvoj nedostatnih vještina.

DIDAKTIČKO-METODIČKE PRILAGODBE PREDSTAVLJAJU TEMELJ UČINKOVITE PROVEDBE INDIVIDUALIZIRANOG PRISTUPA UČENIKU. Njihova svrha nije snižavanje kriterija, već prilagodba načina poučavanja i učenja kako bi se učenicima omogućilo aktivno sudjelovanje.

Roditelji su u pravilu informirani o prilagodbama, a najčešće prilagodbe koje njihova djeca dobivaju u školi pogledajte u slijedećem grafikonu.

ZNAČAJAN BROJ UČENIKA NE MOŽE PRATITI STANDARDNI TEMPO NASTAVE TE ZAHTIJEVA SPORIJI I INDIVIDUALIZIRANI PRISTUP UČENJU.

Poseban naglasak treba staviti na usvajanje temeljnih vještina poput čitanja i računanja.

Prilagođeni udžbenici i lektire nisu dodatna pogodnost, već nužan preduvjet za uspješno učenje.

Učenicima s teškoćama potrebno je osigurati sadržajno i vizualno prilagođene materijale, jasnije zadatke i postupno uvođenje složenijih zahtjeva.

Ukoliko učenici nemaju adekvatne prilagodbe i sporiji tempo rada, utoliko su izloženi kontinuiranom osjećaju neuspjeha što negativno utječe na njihovo samopouzdanje. Roditelji su sve više upoznati s pravilnicima i zakonima, aktivno sudjeluju u procesu individualizacije i prilagodbe, ali pritom često doživljavaju povećanu razinu stresa.