Polazak u peti razred jedna je od najznačajnijih prekretnica u osnovnoškolskom obrazovanju. Prijelaz u peti razred kritična je točka za uspjeh i emocionalnu dobrobit svakog učenika, a posebno onih s teškoćama u razvoju.

Za učenika to nije samo promjena učionice, već složen proces prilagodbe na nove obveze, različite kriterije i veći broj učitelja. Naš današnji tekst nudi konkretne primjere kako razmjena prešutnog znanja i rutina može olakšati rad predmetnim nastavnicima i smanjiti stres kod učenika.

Kao autorice, koje rade u različitim školskim sredinama, uočile smo da uspjeh u ovoj fazi ne ovisi samo o djetetovim ocjenama, već o tome koliko dobro novo obrazovno okružje poznaje učenika.

Više od ocjena: Što se krije u školskom ruksaku?

Tranzicija se definira kao učestali proces planiranja, implementacije i usklađivanja života svih sudionika.

Kada učenik završi četvrti razred, on u predmetnu nastavu ne nosi samo znanje već i svoje navike učenja, socioemocionalne karakteristike i specifične potrebe. Bez adekvatne razmjene informacija, predmetni učitelji vide samo rezultate (ocjene), a gube uvid u djetetov identitet.

• To može dovesti do pada motivacije, smanjenja autonomije djeteta te povećanog stresa i anksioznosti.
• Iz navedenoga je očito kako je neophodno omogućiti prijenos informacija  razrednih učitelja prema predmetnima, što uvelike olakšava prilagodbu učenika i učitelja i tako smanjuje vrijeme prilagodbe.
• Učenici s teškoćama češće manifestiraju teškoće prilagodbe na nove uvjete.
• Ovaj tip tranzicije zahtijeva prilagodbu na veći broj učitelja, predmeta i prostorija, kao i češće izmjene prostorija u kojoj se nastava odvija.

Važno je naglasiti da su i zahtjevi u smislu sadržaja i složenosti nastavnoga gradiva znatno veći no što je to slučaj u razrednoj nastavi.

Također, stručni suradnici poput pedagoga, psihologa i edukacijskog rehabilitatora imaju veliku ulogu u razmjeni i dijeljenju važnih informacija o učenicima koje uključuju radne navike, uočene teškoće i obiteljske specifičnosti.

♦ PRIMJER IZ PRAKSE: Učiteljica razredne nastave oformi učenički portfolio prateći  djetetov napredak i zna da, primjerice, Marko izvrsno razumije matematičke koncepte, ali mu tekstualni zadatci predstavljaju teškoću i prema njima je u otporu zbog disleksije. Ako tu informaciju ne prenese učitelju matematike, on bi Markov otpor mogao protumačiti kao manjak interesa.

Pravovremena razmjena informacija omogućuje predmetnom učitelju primjenu individualiziranih postupaka, odnosno uvažavanje specifičnih obrazovnih potreba učenika, što je djetetovo zakonsko pravo (prema Pravilniku o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju, NN 24/15).

Saznanjima, koja će razmjenom informacija dobiti, učitelj matematike moći će se primjereno pripremiti za nastavu u Markovu razrednom odjelu. Tako će Marku biti osigurana odgovarajuća potpora – u smislu prilagođavanja metoda rada, produženja vremena tijekom pisanih zadataka, načina provjeravanja znanja ili, pak, korištenja različitim tehnološkim ili didaktičkim sredstvima za rad.

Tako će učeniku biti omogućeno usvajanje znanja i vještina na način koji je njemu primjeren, a rad s učenikom bit će usmjeren na ostvarivanje njegova maksimalnog razvojnog potencijala.

U oblikovanju primjerene podrške sudjeluje i stručni suradnik edukacijski rehabilitator koji će predmetnom učitelju pružiti podršku u izradi individualiziranih kurikula za pojedine učenike s teškoćama.

Prijenos prešutnog znanja: Što papiri ne govore?

Učitelji razredne nastave steknu tzv. prešutno znanje o razredu – male tajne koje čine razliku između uspješnog i neuspješnog sata. Za predmetne su učitelje ove informacije neprocjenjive:

♦  1. ♦  SUSTAV MOTIVACIJE: Što ovaj razred pokreće? Jesu li to digitalni alati, suradničko učenje ili povezanost sa životnim iskustvima (Somolanji Tokić, 2018)? Na koji način motivirati učenike kako bi sudjelovali u nastavnim aktivnostima i bili aktivni?

♦ 2. ♦  SOCIOEMOCIONALNA MAPA: Tko su tihi pomagači, a tko učenici koji u situacijama promjene trebaju dodatnu sigurnost? Kojim je učenicima potrebno malo više ohrabrenja, iako uspješno svladavaju gradivo? Tko je razredni vođa i kako ga pridobiti?

♦ 3.♦  PREDVIDLJIVOST RUTINA: Usklađivanje načina davanja uputa smanjuje djetetov osjećaj izgubljenosti – kako učenicima u razredu dati uputu i kako postaviti očekivanja, a da učenici razumiju zadatak te da ga riješe na zadovoljavajući način.

Učitelj razredne nastave tijekom četiriju godina neposrednog rada i svakodnevne interakcije s učenicima prikupi više informacija o njihovim potrebama, sposobnostima i ponašanju nego što bi to mogao učiniti stručnjak jednokratnim postupkom procjene.

Takvo znanje predstavlja vrijedan izvor informacija u planiranju odgojno-obrazovnog rada, osobito u razdobljima tranzicije.

Od iznimne je važnosti upravo te informacije prenijeti predmetnim učiteljima kako bi se postiglo bolje razumijevanje pojedinog učenika, olakšavanje prilagodbi metoda i strategija u nastavi te pravovremeno prepoznavanje potencijalnih teškoća.

Ovako se ujedno smanjuje rizik od akademskog neuspjeha i otežane prilagodbe učenika.

♦ EVO JOŠ JEDNOG PRIMJERA IZ PRAKSE: U razrednoj nastavi učenici su navikli da se zadaća uvijek zapisuje u gornji desni kut ploče. Ako u petom razredu učitelji zadaću zadaju isključivo usmeno tijekom zvona, vjerojatno je da će ju učenici s lošijim radnim pamćenjem zaboraviti zabilježiti.

U ovom slučaju razmjena informacija o rutini zapisivanja domaće zadaće omogućava učenicima osjećaj sigurnosti i kontinuiteta u radu, što pozitivno utječe na njihovu organiziranost i uspješnost u izvršavanju zadataka.

Sustav ranog upozorenja i podrška obitelji

Istraživanja potvrđuju da se ishodi učenika poboljšavaju kada učitelji, obitelji i zajednica rade zajedno. Kvalitetna tranzicija djeluje kao prevencija negativnih iskustava, a ona uključuje:

♦   INDIVIDUALIZIRANE PLANOVE: Za učenike s teškoćama neophodno je tranzicijsko planiranje temeljeno na njihovim jakim stranama.  

♦   PARTNERSTVO S RODITELJIMA: Roditelji su primaran izvor informacija o djetetu. Poznavati njihovu perspektivu znači bolje poznavati dijete  

Primjereni individualizirani planovi i partnerstvo stručnjaka i učitelja s roditeljima okosnica su uspjeha učenika s teškoćama, bilo na akademskom, ponašajnom ili socioemocionalnom planu.

Takav pristup podrazumijeva učestalu razmjenu informacija, ali i pravovremeno prepoznavanje potencijalnih teškoća.

Na taj se način tranzicija ne promatra kao jednokratan događaj, već je ona proces koji zahtijeva planiranje, suradnju i prilagodbu svih sudionika procesa.

Tranzicija kao profesionalni standard

♦   Nedostatak komunikacije između učitelja razredne i predmetne nastave često dovodi do toga da se dijete nepotrebno iznova izlaže procjenama koje su već provedene.

♦   Razmjena informacija nije samo administracija – to je čin profesionalne solidarnosti i uvažavanja djetetova razvojnog puta.

♦   Gradimo mostove suradnje kako bi peti razred za svakog učenika bio poticajno okružje, a ne izvor stresa.

■ NAPISALE: Doc. dr. sc. Aleksandra KRAMPAČ-GRLJUŠIĆ, edukacijska rehabilitatorica i učiteljica razredne nastave, OŠ Ljudevita Gaja, Osijek |  Anja KOVAČ MIŠURA, mag. psych. i mag. def., stručna suradnica psihologinja i edukacijska rehabilitatorica, OŠ Grigor Vitez, Osijek | Elizabeta HANIČAR, spec.rehab.educ., stručna suradnica edukacijska rehabilitatorica, OŠ Ivana Kukuljevića, Belišće ■

LITERATURA ■  Aldosiry, N., Alharbi, A.A., & Alrusaiyes, R. (2021). Practices to prepare students with disabilities for the transition to new educational settings. Children and Youth Services Review, 120, Article 105657.  https://doi.org/10.1016/j.childyouth.2020.105657  ■  Ankeny, E. M., Wilkins, J., & Yerby, J. (2009). Transition planning: Helping students with disabilities success. Journal of Education. https://doi.org/10.1177/002205740918900105 ■  Janus, M., Kopechanski, L., Cameron, R., & Hughes, D. (2007). In transition: Experiences of parents of children with special needs at school entry. Early Childhood Education Journal. https://doi.org/10.1007/s10643-007-0217-0 ■  Kohler, P. D., Gothberg, J. E., Fowler, C., & Coyle, J. (2017). Transition handbook: A guide for educators. https://transitionta.org/ ■  Ljubetić, M. (2014). Od suradnje do partnerstva obitelji, odgojno-obrazovne ustanove i zajednice. https://hrcak.srce.hr/125642 ■  Marković, M., & Alviž Rengel, K. (2020). Izazovi tranzicije djece s teškoćama u razvoju iz predškolskog u osnovnoškolski sustav. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja. https://doi.org/10.31299/hrri.56.2.11 ■ Narodne novine (24/15). Pravilnik o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju. Link na NN ■ Petani, R. (2017). Tranzicija djece iz vrtića u osnovnu školu. Magistra Iadertina. https://hrcak.srce.hr/189190 ■ Somolanji Tokić, I. (2018). Suradnja odgojitelja i učitelja u procesu tranzicije djeteta. Pedagogijska istraživanja. https://hrcak.srce.hr/215143 ■ Then, S., & Pohlmann-Rother, S. (2022). Transitions of children with special educational needs from preschool to primary school. Frontiers in Education. https://doi.org/10.3389/feduc.2022.846200 ■  Visković, I. (2018). Tranzicije u ranoj dječjoj dobi. Link na repozitorij ■