Dolazak lipnja našim je adolescentima alarm jer označava približavanje kraja školske godine. To se razdoblje općenito smatra stresnim za učenike, odnosno to je razdoblje koje mnogim učenicima stvara brigu, nervozu, napetost, anksioznost. Međutim, ono nije stresno samo za učenike nego i za njihove roditelje koji imaju određena očekivanja vezana za uspjeh svog djeteta, bez obzira na to je li riječ o ocjeni iz pojedinoga nastavnog predmeta ili o općemu školskom uspjehu.

Mnogi roditelji priželjkuju da njihovo dijete dobije odlične ocjene i postigne odličan školski uspjeh, pa se može dogoditi da počnu činiti prevelik pritisak na dijete, pogotovo prije kraja nastavne godine kad se učenici suočavaju i s najvećim brojem pisanih i usmenih provjera te naposljetku i samim zaključivanjem ocjena. Prema nekim prijašnjim istraživanjima (npr. De Anda i sur. 2000), vrednovanje znanja velik je stresor za čak 60 % učenika, a slijedi ga pritisak roditelja koji doživljava više od 40 % učenika. Roditelji katkad čine pritisak na djecu zbog ocjena i zato što preko djece žele ostvariti neke svoje ciljeve koje, nažalost, sami nisu postigli. Nadalje, oni to rade i zbog obrazovnog sustava koji je usmjeren isključivo na postignuće, kao i zbog želje da se dijete upiše u što bolju srednju školu ili na bolji fakultet da bi poslije moglo imati što bolji posao (Debeljak 2014).

Djeca koja osjećaju da su pod velikim pritiskom roditelja zbog svog uspjeha u školi mogu biti sklonija nekim nepoželjnim oblicima ponašanja te doživjeti negativne posljedice u više područja svog života. Ovdje navodimo tegobe od kojih mogu patiti takvi učenici.

♦ a ♦ Veći je rizik da takvi učenici mentalno obole. Učenici pod stalnim i golemim pritiskom mogu biti neprestano anksiozni. Velik stres zbog pritiska može također biti uzrok većeg rizika od obolijevanja od depresije, paničnog poremećaja, školske fobije i ostalih bolesti.

♦ b ♦ Učenici mogu imati teškoće sa spavanjem.

♦ c ♦ Veći je rizik od potrebe za varanjem na pisanim ispitima, u pisanju eseja i domaćih zadaća. Učenici koji su pod neprestanim pritiskom da ostvare što bolji rezultat mogu zbog straha od lošije ocjene ili doživljavanja neuspjeha biti skloniji prepisivanju na testu ili, ako je riječ o nekim esejima i domaćim radovima, mogu tražiti od drugih da im to naprave za novac.

♦ d ♦ Učenici mogu imati nisku razinu samopoštovanja i samopouzdanja. Ako su izloženi stalnom pritisku, mogu se osjećati kao da nisu dovoljno dobri svojim roditeljima, a onda i drugima te da nikad neće biti dovoljno dobri. Zbog toga je njihov identitet iznimno ugrožen, a u razdoblju adolescencije oblikovanje identiteta upravo je ključna točka.

♦ f ♦ U takvih je učenika veći rizik od konzumiranja cigareta i alkohola.

♦ g ♦ Učenike može mučiti glavobolja, slabost, ubrzano lupanje srca, bol u trbuhu itd.

• 

• 

SAVJETI ZA RODITELJE: ŠTO UČINITI A DA TO NE BUDE PRITISAK NA DIJETE?

1.] RODITELJI TREBAJU SHVATITI DA OCJENE NISU MJERILO USPJEHA U DJETETOVU ŽIVOTU. Oni ne bi trebali vrednovati dijete prema dobivenim ocjenama jer se u djeteta može stvoriti strah od neuspjeha koji u konačnici može rezultirati odustajanjem i potpunim izbjegavanjem učenja i obavljanja školskih zadataka (Brdar i Rijavec 1998).

2,] POKAŽITE DJETETU RAZUMIJEVANJE I EMPATIJU. Suosjećajte sa svojim djetetom. Pokažite da razumijete stres u kojem se nalazi i da vas zanimaju njegove obveze. Ali oprez! Pokazati zanimanje za djetetove obveze nikako ne znači da trebate s djetetom učiti i pisati zadaću! Roditelji najbolje poznaju svoje dijete i točno znaju što mu u određenim okolnostima mogu reći a da ono to doživi kao pomoć i potporu.

3.] POMOZITE DJETETU PRI PLANIRANJU. Roditelji moraju paziti da ne upadnu u zamku planiranja za dijete, nego s djetetom. Važno je pomoći mu da postavi realne ciljeve.

4.] NORMALIZIRAJTE NJEGOVE STRAHOVE I BRIGE. Posve je očekivano i normalno da se prije kraja nastavne godine djeca osjećaju tjeskobnije i nervoznije. Razgovarajte sa svojim djetetom, objasnite mu da su svi osjećaji prihvatljivi i da je u redu osjećati uznemirenost i zabrinutost zbog ishoda.

• 

• 

5.] POKAŽITE DJETETU DA VJERUJETE U NJEGA. Nemojte sumnjati u svoje dijete Katkad je dobro reći mu: Vjerujem da možeš uspjeti. Vjerujem da ćeš ispuniti svoje zadatke. Vjerujem u tebe kakav god rezultat bio.

6.] DIJELJENJE PRAKTIČNOG ISKUSTVA. Podijelite s djetetom neka svoja iskustva iz razdoblja vlastita školovanja ili iz nekih drugih situacija kad ste se veoma brinuli hoćete li uspjeti ostvariti željeni cilj.

7.] ODMOR. Važno je da unatoč mnogobrojnim obvezama dijete ipak pronađe vrijeme za odmaranje i opuštanje te da od roditelja čuje da je to itekako prihvatljivo i važno za njegov cjelokupan rad.

■ Piše: Antonia Zrilić, mag.psych., stručni suradnik psiholog i nastavnik psihologije |  Gimnazija Marul, Zagreb ■