Važnost mentalnog zdravlja vidljiva je u definiciji zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije: „Zdravlje je stanje potpunoga tjelesnog, psihičkog i društvenog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti ili nemoći.“

Mentalno zdravlje integralni je dio ove definicije; podrazumijeva stanje dobrobiti u kojemu pojedinac ostvaruje svoj puni potencijal, može se nositi s uobičajenim životnim stresom, može produktivno raditi te doprinositi svojoj zajednici.

Za dobro mentalno zdravlje važni su bio-psiho-socijalni faktori. Kako netko percipira te faktore u svom životu, velikim dijelu ovisi o tome kakvu sliku ima o sebi.

Slika o sebi dinamična je pojava, tijekom života se mijenja, stoga je ulaganje u djecu i mlade izuzetno važno jer znamo da oni odrastanjem i sazrijevanjem još uvijek uče kako se koristiti svojim sposobnostima i kako uspješno rješavati životne izazove.

Roditelji, učitelji i profesori te vršnjaci značajna su karika u stvaranju pozitivne slike o sebi i očuvanju mentalnog zdravlja djece i mladih.

NAPISALA:  Mirjana MATKOVIĆ, dipl. defektolog – socijalni pedagog | OŠ „Stjepan Radić“ Imotski

Nalazimo se u vremenu kada je mentalno zdravlje na globalnoj razini posljedično narušeno zbog epidemije koronavirusa, a kod nas, što ne smijemo zanemariti, dodatno i zbog potresa koji su odnijeli ljudske živote i nekima uništili domove pa mnogi stanovnici u Republici Hrvatskoj još uvijek žive u kontejnerima.

Svjetska zdravstvena organizacija navodi da su problemi mentalnoga zdravlja u porastu, a depresija je jedan od vodećih zdravstvenih problema u svijetu. Svake godine više od 800 000 osoba sebi oduzme život, a samoubojstva su drugi uzrok smrti osoba između 15. i 29. godine života.

Nažalost, Hrvatska u ovakvim statistikama bitno ne zaostaje.

Kada su u pitanju djeca i mladi, procjenjuje se da je među učenicima i studentima oko 20 % onih koji imaju psihičke smetnje koje im ometaju svakodnevan život i školovanje, a njih 10 % ima značajno izražene simptome. Najzastupljeniji su problemi povezani s anksioznošću.

Istraživanje provedeno u Hrvatskoj 2016. godine pokazalo je da u višim razredima osnovne škole povišenu razinu anksioznosti doživljava oko 17 % učenika, psihosomatske simptome ima 13% učenika, a čak 58% srednjoškolaca navodi da doživljava različite strahove, od kojih 12% iznimno često.

Osobe narušenog mentalnog zdravlja ne smiju ostati bez podrške i pomoći. Jako je važno da svi koji rade s djecom i mladima znaju raditi na prevenciji mentalnozdravstvenih problema te da znaju prepoznati ako se isti jave kako bi im pravovremeno pružili podršku i uputili ih na primanje adekvatne pomoći.

Slika o sebi važna je karika u očuvanju mentalnog zdravlja

Definicija mentalnog zdravlja proizlazi iz definicije zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije i podrazumijeva stanje dobrobiti u kojemu pojedinac ostvaruje svoj puni potencijal, može se nositi s uobičajenim životnim stresom, može produktivno raditi te doprinositi svojoj zajednici.

Problemi s mentalnim zdravljem stanja su kada se osoba nađe u problemu uspješnog djelovanja, kada joj je teško izvršavati svakodnevne aktivnosti, imati ispunjene odnose s ljudima i suočavati se s problemima. Ako se adekvatno ne reagira, može se razviti u mentalnu bolest ili mentalni poremećaj. Naime, mentalnozdravstveni problemi i mentalna bolest (poremećaj) nisu istoznačnice. Mentalna bolest (poremećaj) razlikuje se od problema mentalnoga zdravlja jačinom i duljinom trajanja simptoma te za dijagnozu mentalne bolesti (poremećaja) moraju biti zadovoljeni definirani klinički kriteriji za bolest koju  dijagnosticiraju uglavnom psihijatri.

Za dobro su mentalno zdravlje važni bio-psiho-socijalni faktori. Na biološke faktore uglavnom ne možemo utjecati, na psihološke možemo donekle dok najviše možemo utjecati na socijalne faktore. Pozitivnim socijalnim okruženjem postupno može doći do promjena na psihološkoj i biološkoj razini.

Kako netko percipira i doživljava te faktore u svom životu, kako se nosi s njima, u velikom dijelu ovisi o tome kakvu sliku osoba ima o sebi.

SLIKA O SEBI predstavlja mišljenje, vjerovanje, doživljaj koji osoba ima o sebi i svome funkcioniranju u svakodnevnom životu.

Kako percipiramo sebe, utječe na to kako ćemo se nositi s izazovima u raznim područjima (akademskim, sportskim natjecanjima, javnim nastupima i sl.), ali i kako ćemo se snalaziti u odnosima s drugima (obitelji, prijateljima, kolegama itd.).

Mnogi smatraju da je slika o sebi isto što i samopoštovanje ili samopouzdanje, ali to je dvoje samo dio cjelokupne slike o sebi. Samopoštovanje predstavlja emocionalnu komponentu slike o sebi, naš subjektivni doživljaj vlastite vrijednosti temeljen na našim vlastitim procjenama, ali i ponašanjem drugih prema nama. Dijete (osoba) imat će veće samopoštovanje ako je njeno okruženje emocionalno stabilno i podržavajuće. Samopouzdanje je racionalna komponenta slike o sebi i odnosi se na vlastito mišljenje o sposobnostima koje posjedujemo i našem dojmu koliko uspješno možemo izvršiti neki zahtjev. Osoba (dijete) imat će bolje samopouzdanje ako se pred nju stavljaju primjereni zahtjevi i zadaci koje, ako je potrebno uz podršku, može uspješno riješiti.

Slika o sebi sastoji se od mnogo dijelova, a neki su od njih:

♦ generalno ja (općenita percepcija sebe kao osobe)

♦  tjelesno ja (slika o svome tijelu)

♦ akademsko / poslovno ja (slika vlastitih sposobnosti u kontekstu obrazovanja ili posla)

♦  socijalno ja (slika sebe u odnosu s drugim ljudima)

♦ intimno / romantično ja (slika sebe kao poželjnog partnera za intimne veze)

♦  virtualno ja (slika sebe na društvenim mrežama, tj. u virtualnom okruženju)…

Zašto je važna pozitivna slika o sebi pokazala su mnoga istraživanja u kojima je potvrđeno da:

♦ osobe s pozitivnom slikom o sebi lakše se nose s izazovima i snalaze u životu te se bolje koriste svojim sposobnostima

♦ mladi s pozitivnom slikom o sebi imaju manju vjerojatnost za razvijanje rizičnih ponašanja ili mentalnozdravstvenih problema (npr. anksioznost, nasilno ponašanje, poremećaji hranjenja i sl.)

♦ mladi koji imaju pozitivnu sliku o sebi, postižu bolji školski / akademski uspjeh

♦ mladi s pozitivnom slikom o sebi lakše uspostavljaju i održavaju odnose i sklapaju prijateljstva

♦ spremniji su zauzeti se za sebe

♦ postavljaju si realne ciljeve

♦ prepoznaju svoje jake strane i područja za daljnji rad i napredovanje.

Slika je o sebi dinamična pojava koja se razvija tijekom života, a ovisi o životnim iskustvima te na nju značajno utječu mišljenja drugih (roditelja, vršnjaka, učitelja, trenera, mentora ili drugih važnih osoba iz socijalnog okruženja).

Roditelji su djetetu prvi i najvažniji izvor informacija o svijetu i sebi, oni su ključni graditelji pozitivne slike djeteta o sebi. Nakon roditelja to su učitelji i vršnjaci, zato će brižan i topao, pravedan i dosljedan odnos s djetetom rezultirati pozitivnom slikom djeteta o sebi. Poruke koje djeca, mlade osobe, trebaju dobivati jest da su važni, da nam je stalo do njih, da vrijede, da, i kada griješe, imaju nekoga uza se. Ključno je i važno naglasiti da nije nužno da te poruke budu verbalne, posebno ako iza tih riječi ne stoji ponašanje, nego dijete te poruke treba dobivati neverbalno, odnosno živjeti u takvom okruženju.

O tome moraju biti poučeni svi roditelji, učitelji i ostale osobe kojima su djeca i mladi povjereni na brigu.

Može se sumirati da je pozitivna slika o sebi bitan zaštitni faktor za dobro mentalno zdravlje te je izuzetno važno u radu s djecom i mladima raditi na razvijanju pozitivne slike o sebi, njegovati zdrav i pozitivan odnos prema sebi samima, ali i prema drugim osobama. O važnosti je istog potrebno poučiti roditelje, učitelje i ostale osobe kojima su djeca i mladi povjereni na brigu i odgoj. U konačnici, svi mi, ako zapazimo bilo koji mentalnozdravstveni problem kod sebe ili druge osobe, trebamo bez odgađanja zatražiti pomoć jer problem neće nestati sam od sebe.

……………………………………….

LITERATURA  ■ Antolić, B.; Novak, M. (2016). Promocija mentalnog zdravlja: Temeljni koncepti i smjernice za roditeljske i školske programe. Psihologijske teme, 25, 317-339. ■ Brlas, S. (2009). Kako pronaći izlaz. Zavod za javno zdravstvo Virovitičko-podravske županije.  ■ Ćosić, A.; Lamešić, L.; Novak, M.; Radić Bursać, S. (2020). Slika o sebi – okvir za osnaživanje učenika. Nastavno-klinički centar edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. ■ Lebedina-Manzoni, M.; Lotar, M. (2011). Percepcija sebe kod adolescenata u Hrvatskoj. Kriminologija & socijalna integracija: Časopis za kriminologiju, penologiju i poremećaje u ponašanju, 19(1), 39-50. ■ Muslić, Lj.; Markelić, M.; Vulić Prtorić, A.; Ivasović, V.; Jovičić Burić, D. (2020). Zdravstvena pismenost  odgojno-obrazovnih djelatnika u području mentalnoga zdravlja djece i mladih. Istraživanje prepoznavanja depresivnosti i spremnosti na pružanje podrške i pomoći. Projekt „Živjeti zdravo“. Hrvatski zavod za javno zdravstvo. ■ Nacionalna strategija zaštite mentalnog zdravlja za razdoblje od 2011. do 2016. (2010). Zagreb:Vlada Republike Hrvatske  ■ Novak, M.; Petek, A. (2015). Mentalno zdravlje kao politički problem u Hrvatskoj. Ljetopis socijalnog rada, 22 (2), 191-221.  ■ Sakoman, S. (2009). Školski program prevencije ovisnosti. Agencija za odgoj i obrazovanje.