Zanimala nas je percepcija učitelja o učestalosti vršnjačkog nasilja, kao i  naša kompetentnost te institucionalna podrška. Zbog svega smo provele istraživanje čiji je cilj bio ispitati kako učitelji percipiraju učestalost i oblike vršnjačkog nasilja u školi, koliko se osjećaju kompetentnima za njegovo prepoznavanje i rješavanje te u kojoj mjeri smatraju da škola pruža adekvatnu podršku u prevenciji i intervenciji. 

Istraživanje je provedeno online anketnim upitnikom tijekom ožujka i travnja ove, 2026. godine.

♦  U istraživanju je sudjelovalo 225 učitelja iz 14 zemalja: Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Turske, Grčke, Španjolske, Ujedinjenog Kraljevstva, Češke, Italije, Njemačke i Kanade.

♦  Najveći broj ispitanika je iz Republike Hrvatske (48%), Republike Srbije (20%), Bosne i Hercegovine (16,9%), zatim Slovenije (5,3%), Makedonije (3.6%) pa Crne Gore (1,8%) te Kanade i Grčke (po 0,9%).

♦  Uzorak je obuhvatio učitelje razredne nastave, učitelje predmetne nastave i stručne suradnike različitog radnog iskustva. U upitniku je bilo 10 pitanja. Pitanja su grupirana i rezultati prikazani i interpretirani trima temama.

■  REZULTATI ISTRAŽIVANJA

♦  Učestalost i kontekst vršnjačkog nasilja

Većina ispitanika prepoznaje vršnjačko nasilje kao prisutno u školskom okruženju

• 6,2 % vrlo često
• 15,1% često
• 61,8% povremeno

što potvrđuje da učitelji problem vršnjačkog nasilja doživljavaju kao učestalu pojavu i izazov u školi.

OČEKIVANO, nasilje se najčešće pojavljuje tijekom odmora 43,3 posto, 

izvan škole  29,5 posto i u online okružju 25,9 posto,  odnosno u situacijama smanjenog nadzora odraslih osoba.

Posebno zabrinjava podatak da dio ispitanika bilježi pojavnost nasilja i tijekom nastave  > 1,3 posto, što može upućivati na promjene u razrednoj dinamici i slabiju samoregulaciju učenika pri čemu se vršnjački konflikti prenose u nastavu.

♦  Kompetentnost učitelja i potreba za stručnim usavršavanjem

U okviru ove teme objedinjena su tri pitanja koja se odnose na edukacije o vršnjačkome nasilju, potrebi dodatne edukacije te kompetentnosti za prepoznavanje vršnjačkog nasilja.

REZULTATI POKAZUJU da učitelji uglavnom pozitivno procjenjuju vlastite kompetencije za prepoznavanje vršnjačkog nasilja.

Većina ispitanika osjeća se uglavnom kompetentno > 41,1%  ili djelomično kompetentno 34,8 posto njih.

• Iz rezultata je vidljivo da učitelji posjeduju osnovna znanja i iskustva o vršnjačkom nasilju, ali istodobno prepoznaju prostor za dodatno profesionalno osnaživanje.
• Kada je riječ o edukaciji o vršnjačkom nasilju, čak  > 28,1 posto < ispitanika navodi da nisu imali priliku sudjelovati u bilo kojoj edukaciji pa se pretpostavlja da edukacije o vršnjačkom nasilju nisu svima jednako dostupne.
• Potreba za dodatnom edukacijom  > 63,4 posto <   ukazuje na svijest učitelja o važnosti učestalog stručnog razvoja u ovom području; ne samo onih koji se nemaju priliku educirati, već i onih koji osjećaju potrebu za pojačanim edukacijama.

♦ Institucionalna podrška, prevencija i prepreke u postupanju

Ova tema obuhvaća najširi blok pitanja. Učitelji su odgovarali na pitanje ima li njihova škola jasno definiran protokol, koje prepreke otežavaju rješavanje nasilja te procjenjivali koliko je učinkovit sustav prevencije. Postavljena su dva pitanja otvorenog tipa gdje su ispitanici navodili što je po njihovu mišljenju najvažnije u prevenciji i koje bi promjene predložili.

♦   VEĆINA ISPITANIKA | njih  87,9% | NAVODI DA NJIHOVA ŠKOLA IMA JASNO DEFINIRAN PROTOKOL  postupanja u slučaju nasilja, što upućuje na formalnu usklađenost školskih ustanova s propisanim procedurama.

♦   KADA JE RIJEČ O UČINKOVITOSTI POSTOJEĆEG SUSTAVA PREVENCIJE, najveći broj učitelja | njih 50,9% | smatra da je djelomično učinkovit. To upućuje na pretpostavku da škole raspolažu određenim preventivnim programima i aktivnostima, no postavlja se pitanje koliko su učinci zadovoljavajući.

♦   RELATIVNO MALI UDIO ISPITANIKA SUSTAV PROCJENJUJE UGLAVNOM UČINKOVITIM | 14,3 % | ili vrlo učinkovitim  | 6,3 % |, što upućuje na izostanak zadovoljstva preventivnim programima, aktivnostima i mjerama koje se provode.

♦   GOTOVO TREĆINA ISPITANIKA SUSTAV PREVENCIJE PROCJENJUJE NEGATIVNO, pri čemu njih 19,6 posto navodi da uglavnom nije učinkovit, a 8,9  posto da uopće nije učinkovit.

Ovakvi rezultati mogu upućivati na nesklad između formalnog postojanja i praktične provedbe preventivnih mjera.

U pitanjima otvorenog tipa ispitanici ističu potrebu za daljnjim unaprjeđenjem preventivnih programa, s naglaskom na njihovu veću primjenu, učestalost i podršku učiteljima u svakodnevnom radu.

♦  NAJVEĆU PREPREKU u rješavanju vršnjačkog nasilja vide U NEDOVOLJNOJ PODRŠCI RODITELJA, što upućuje na važnost suradnje škole i obitelji u prevenciji i rješavanju vršnjačkog nasilja.

♦  DODATNE PREPREKE VIDE u nedostatku podrške stručne službe, nejasnim protokolima i nedostatku vremena. Kao ključne elemente prevencije, ispitanici ističu pravovremeno prepoznavanje nasilja, suradnju svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa te učestalu edukaciju učenika, roditelja i školskih djelatnika.

Rezultati istraživanja pokazuju da učitelji prepoznaju vršnjačko nasilje kao prisutan izazov u školskom okružju. Vlastite kompetencije procjenjuju pozitivno, ali naglašavaju potrebu za dodatnim stručnim usavršavanjima. Iako škole uglavnom raspolažu protokolima, učitelji učinkovitost sustava prevencije procjenjuju tek djelomično zadovoljavajućom. Suradnju s roditeljima i dostupnost podrške i edukacije izdvajaju kao ključne izazove. Dobiveni rezultati upućuju na potrebu za sustavnim jačanjem preventivnih aktivnosti i međusobnu suradnju svih dionika školskog okružja.