Umjetna inteligencija sve je prisutnija u životu učenika, učitelja i škole. Učenici se s njom susreću gotovo svakodnevno: pri pretraživanju informacija, korištenju digitalnih platforma, automatskom ispravljanju teksta, prevođenju, preporukama sadržaja, pisanju, učenju i komunikaciji. Iako se često doživljava kao digitalna inovacija, njezina uporaba u obrazovanju otvara važna pedagoška, etička i razvojna pitanja.

Zadaća škole nije samo pratiti tehnološke promjene nego učenike poučavati kako ih razumjeti i odgovorno se njima koristiti.

Umjetna inteligencija može ponuditi brz, jezično uređen i uvjerljiv odgovor, ali brzina i uvjerljivost nisu jamstvo za točnost. Učenike je zato potrebno učiti da umjetna inteligencija ne misli kao čovjek, ne jamči istinu i ne može zamijeniti proces učenja.

Može biti potpora i pomoć, ali samo ako se koristi promišljeno, kritički i odgovorno.

AI pismenost[i] (izraz CARNET-ova projekta) danas postaje važan dio opće pismenosti učenika. Ona uključuje razumijevanje načina rada umjetne inteligencije, prepoznavanje njezine prisutnosti u svakodnevici, kritičku procjenu odgovora koje daje, kao i odgovornu i etičku uporabu digitalnih alata. Uz AI pismenost osobito su važne medijska i podatkovna pismenost jer učenici trebaju znati provjeriti informacije, prepoznati nepouzdane izvore, razumjeti mogućnost pogreške i zaštititi osobne podatke.

Umjetna inteligencija može pomoći učenicima pri objašnjavanju nastavnih sadržaja, izradi pitanja za vježbu, provjeri pravopisa, traženju primjera, sažimanju teksta ili organizaciji učenja. Međutim, postaje prepreka kad učenik preuzima gotov odgovor, ne razumije sadržaj koji predaje kao svoj ili prestaje samostalno razmišljati. Zato je važno razvijati pošten odnos prema učenju, odgovornost za vlastiti rad i razlikovanje pomoći od prepisivanja.

Posebno mjesto u ovoj temi ima učitelj. Umjetna inteligencija može ponuditi primjer, objašnjenje ili kviz, ali ne može prepoznati učenikovu nesigurnost, ohrabriti ga, razumjeti njegove emocije, izgraditi odnos povjerenja ni odgojno djelovati. Učitelj ostaje nezamjenjiv jer obrazovanje nije samo dobivanje odgovora nego vođenje učenika u razvoju, poticanje samostalnog mišljenja, stvaranje sigurnog ozračja i razvijanje odgovornosti.

■  PRIMJER PEDAGOŠKE PRAKSE: radionice i predavanja o umjetnoj inteligenciji u I. OSNOVNOJ ŠKOLI BJELOVAR  ■ U ovoj bjelovarskoj OŠ održala sam radionice i interaktivna predavanja o umjetnoj inteligenciji i učenju za učenike šestih razreda. Aktivnost je provedena u sklopu Erasmus+ Akreditacije škole i bila je usmjerena na razvoj početne AI pismenosti, medijske i podatkovne pismenosti, odgovorne uporabe digitalnih alata i sigurnog ponašanja u digitalnom okružju.

Sadržajno polazište radionica učenicima je bilo blisko i povezano s njihovom svakodnevicom. Raspravljali su o tome gdje se već susreću s umjetnom inteligencijom, primjerice u preporukama sadržaja na YouTubeu, TikToku, Netflixu i Spotifyju, pametnim telefonima, automatskom ispravljanju teksta, prepoznavanju lica, navigaciji, alatima za pisanje, prevođenju i učenju.

Posebice su promišljali o tvrdnjama vezanima uz pouzdanost umjetne inteligencije, mogućnost pogreške, pristranost podataka, provjeru izvora, zaštitu osobnih podataka i pošteno učenje.

U radionicama je naglašeno da umjetna inteligencija ne misli kao čovjek, nego uči iz podataka, prepoznaje uzorke i stvara najvjerojatniji odgovor. Učenici su učili da umjetna inteligencija može biti korisna kad objašnjava nastavne sadržaje jednostavnijim riječima, predlaže pitanja za vježbu, pomaže u provjeri pravopisa, nudi primjere ili pomaže organizirati učenje. Istodobno su osvijestili da umjetna inteligencija nije izvor istine, da može pogriješiti, izmisliti izvor ili dati uvjerljiv, ali netočan odgovor.

U našim je radionicama velika pozornost posvećena sigurnosti i privatnosti. Učenici su upozoreni da u alate umjetne inteligencije ne unose ime i prezime, adresu, naziv škole, fotografije, glasovne snimke, lozinke ni podatke o drugim osobama.

Razgovarali smo i o etici uporabe umjetne inteligencije. Savjeti su: najprije pokušati samostalno, zatim tražiti objašnjenje ili provjeru, provjeriti informacije u udžbeniku ili drugome pouzdanom izvoru pa konačni odgovor oblikovati vlastitim riječima.

Ovaj primjer pokazuje da se tema umjetne inteligencije može primjereno obrađivati već u osnovnoj školi, uz prilagodbu dobi učenika i jasno pedagoško vođenje.

Radionice su učenike potaknule na promišljanje o vlastitim navikama učenja, odgovornosti za predani rad, zaštiti osobnih podataka i razlikovanju pomoći od prepisivanja. Time se potvrđuje važnost sustavnog provođenja sličnih aktivnosti u svim razredima jer se AI pismenost ne razvija jednokratno, nego postupno: razgovorom, primjerima, ponavljanjem i refleksijom.

Zaključna je poruka jasna: umjetna inteligencija može biti vrijedan pomagač u učenju, ali ne smije postati zamjena za razmišljanje, trud i učitelja. Odgovornost, razumijevanje i odluke uvijek ostaju na čovjeku.

■ NAPISALA: dr. sc. Nataša LJUBIĆ KLEMŠE, univ. spec., izvrsna savjetnica ■  

---