„Kamo je nestalo povjerenje u učitelje?“ pita se učitelj i autor David Webb u članku objavljenom na portalu WeAreTeachers.

Članak The Death of Teacher Autonomy (Smrt učiteljske autonomije) objavljen je na portalu WeAreTeachers.

Jednom davno, postojala su vremena u kojima su učitelji i profesori, bez obzira na razinu obrazovne ljestvice na kojoj poučavaju, mogli za svoje razredne odjele planirati nastavu koja je bila jedinstvena, kreativna i izazovna. Jednom kada bi dobili posao u školi, ravnatelji bi im vjerovali dok su radili vođeni vlastitim idejama kako primijeniti stavke objavljene u nastavnim programima.

Sve dok bi njihovi učenici ostvarivali uspjehe i aktivno učili, mogli su donositi vlastite odluke i samostalno kreirati nastavne pristupe.

 Još uvijek se sjećam ravnatelja koji mi je 1990. godine rekao: „Izvolite, ovo su udžbenici. Radite kako želite.“

Tužno, u učionicama diljem zemlje učiteljska je autonomija gotovo potpuno nestala.

Pozabavite li se anketama na temu zašto učitelji napuštaju profesiju, naći ćete da je gubitak samostalnosti u radu visoko na ljestvici uzroka napuštanja učiteljskoga posla zajedno s nedostatkom poštovanja prema profesorskoj struci te visokom izloženosti stresu.

Ti su razlozi usko povezani. Da učitelji kao profesionalci imaju poštovanje, bilo bi jasno, imaju svu nadležnost nastavu planirati kako žele. Mogli bi raditi ono što im je najdraže – kao što su primjerice organiziranje druženja („čajanke“) s piscima, objavljivanje priča, pjevanje pjesama drugim učeničkim odjelima ili izvođenje kazališnih predstava za koje su sa svojim učenicima izradili kostime i sve rekvizite.

Mogli bi se udruživati s drugim učiteljima radeći na idejama koje su ima pale na pamet dok su neobvezno čavrljali.  

Postaje nemoguće teškim zadatkom ugurati aktivnosti poput tih u dane kada je u rasporedu standardizirano ispitivanje i prikupljanje podataka.

Umjesto toga, pred učiteljima je timsko planiranje, planiranje nastavnih jedinica i razvrstavanje sadržaja nastavnoga plana vođeno strogim uputama dobivenim na stručnim usavršavanjima, kao i razrađeni planovi s precizno izvedenim ciljevima pojedinih nastavnih jedinica te zahtjevi da se popišu objektivni ciljevi poučavanja pojedinih jedinica i objave na oglasnoj ploči.

U dijelu obrazovnih okruga učenici, pa i oni koji polaze prvi razred osnovne škole, moraju sami izraziti kriterije vrednovanja te napisati osobne ciljeve koje žele ostvariti pri sljedećim provjerama znanja i ispitivanjima.

Tu su i računalni programi koji zauzimaju velik dio nastave i ispitivanja. A učitelji svoju nastavu moraju planirati vođeni rezultatima koje su dobili na temelju tih programa.

Pritom, naravno, ne tvrdim da je tehnologija loša.

Ako se primjenjuje na primjeren način, tehnologija može unaprijediti učiteljevo poučavanje, a učenje učiniti zabavnijim. No prošla su zlatna vremena kada su učitelji imali nadzor nad provedbom nastavnih programa. Sve je pod kontrolom testiranja i izabrane birokracije koja, pa i u najboljoj namjeri, donosi odluke prije negoli učitelji na temelju vlastitih uvida i zapažanja stignu i najmanje procijeniti što je najbolje za njihove učenike. 

Provjere znanja i ispitivanja, sami po sebi, nisu problem. No standardizirana ispitivanja ne pridonose zaljubljivanju učenika u čitanje i matematiku. Uvijek, na kraju svih krajeva, učiteljev osobni pristup ono je što će stvoriti čarobne trenutke navođenja učenika na učenje.

Stoga, evo prijedloga, koji je možda pomalo šašav, no vrijedan razmatranja.

Možda bi se autonomija mogla ponuditi kao oblik motiviranja u učiteljskome poslu.

Nakon godine poučavanja, ako su učenici dovoljno blizu postavljenim standardima, učitelji bi smjeli donositi više samostalnih odluka.

Vrijednost autonomije mnogima bi značila i više od novca – a mogla bi zadržati i mnoge od onih koji su na rubu odlaska iz učiteljske profesije.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ David Webb – u učiteljskom poslu više od 29 godina, doktor znanosti i autor ■ SAD: WeAreTeachers – portal koji se bavi temama iz školstva i obrazovanja ■ izvornik: WeAreTeachers ■