Aktualno
SIR KEN ROBINSON O NASTAVI NA DALJINU 4. LIPNJA OVE GODINE ■ U RAZGOVORU S MAJKOM ČETVERO DJECE ■ „NASTAVA NA DALJINU NI U KOJEM SLUČAJU NIJE CJELOVIT ODGOVOR.“
„Uistinu me zanima koliko moja djeca imaju dobrobiti od takve nastave na daljinu“
objavljeno: 30. kolovoza 2020.

Nedavno je svijet napustio veliki majstor poučavanja i osoba koja je duboko razumjela kako prijepore i zamke suvremenoga obrazovanja, tako i pozicije na kojima se nalazi svijet u cjelini. Akademski minuciozno, emocionalno-intuicijski precizno i ljudski osvjedočeno znao je raščlaniti s kojim se poteškoćama suočavaju učitelji i poučavatelji u suvremenom svijetu neprestance nudeći dugoročna, pa i vizionarska, rješenja; zadržavši pritom najtopliju i najiskreniju jednostavnost.

Od zatvaranja društva u ožujku pa sve dok ga u tome nije spriječilo pogoršanje zdravstvenoga stanja, koje je, na žalost, dovelo do trajnoga gašenja njegovih kamera i mikrofona, Sir Ken ROBINSON snimao je videorazgovore nudeći rješenja na izazove mrežno vođene nastave i objavljujući ih na svojoj službenoj mrežnoj stranici.

Danas donosimo članak s videozapisom koji je objavio 4. lipnja ove godine. U članku se nižu poteškoće, izazovi, ali i rješenja, o kojima saznaje u razgovoru s majkom četvero djece iz američke države Utah. Potpuno svjestan da su s istim izazovima suočeni, ne samo roditelji, učitelji i učenici u toj američkoj državi, nego mnoge obitelji širom svijeta, zadržava vedar duh i usmjerenost na korisne i primjenjive odgovore.

Tekst članka donosimo u cijelosti, a priloženi videozapis na engleskom je jeziku.

Sir Ken Robinson odgovara Natalie, majci četvero djece, koji su u rasponu od odrasle do najmađe dobi – kći – 21 godina [studentica], sin – 16 [srednjoškolac], kći – 11 [5. razred osnovne škole] i kći – 6 [vrtić, s tim da se u američkim vrtićima pristupa obrazovnim ciljevima, primjerice učenju slova, nap.].

Sugovornica je iz Salt Lake Cityja, u državi Utah u Sjedinjenim Američkim Državama, zaposlena u potpunom radnom vremenu, uz to i studentica na izvanrednom studiju za vlastite potrebe. Njezino prvo iskustvo nastave na daljinu bilo je neugodno, značilo je veliko opterećenje, primjerice i zbog toga što je u samo jednom tjednu primila više od 70 poruka vezanih uz školovanje svoje djece. I njezina djevojčica vrtićke dobi dobila je zadatak posjetiti pet različitih mrežnih stranica koje su predviđene za poučavanje i obrazovanje kako njezine kćeri, tako i njezinih vrtićkih vršnjaka.

Jedna od prvih prepreka s kojom su se Natalie i njezina obitelj susrele bila je zabrinutost kako djeci olakšati praktično, svakodnevno učenje s obzirom na činjenicu da kod kuće nisu imali dovoljno računala za svako dijete pojedinačno. To je ograničenje s kojim se suočavaju mnoge obitelji širom svijeta. Na sreću, škole koje pohađaju njezina djeca iznajmile su prijenosna računala kako bi svim svojim učenicima osigurale pristup novom obliku obrazovanja.

U aktualnim postavkama mnogo je prostora za pogrešku          

Glavni izazov s kojim se obitelji suočavaju leži u očekivanju vezanom uz radne obveze postavljene pred djecu. Natalie napominje da se njezina djeca muče razumjeti upute i zahtjeve koji dolaze iz škole, osobito zbog nedostatka usklađenosti i dosljednosti između učitelja – svaki učitelj šalje drukčije upute te se pritom služi različitim mrežnim stranicama i platformama.

Povrh svega, nedostatak jasnoće vodio je k lošim ocjenama, što je djeci donijelo dodatno obeshrabrenje u novim okolnostima. Natalie je spoznala da su učitelji blagi i puni razumijevanja kada bi ih kontaktirala vezano uz pojedine ocjene, ali smatra da je za nju neprihvatljivo da im se javlja za svaki pojedinačni djetetov uradak. Kaže da je „u trenutačnim postavkama toliko mjesta za pogreške“ jer su zadatci poslani uz isključivo pisane upute kojima nedostaje prostor za dodatna objašnjenja.

Učenje na daljinu osobito je zahtjevno za Natalienu djevojčicu koja ide u vrtić zbog toga što njezina dob ne omogućuje da sama pretražuje brojne mrežne stranice ili da razumije zadatke koji su joj poslani a da pritom nema roditeljsku potporu i nadzor.

To se za Natalie pokazalo nezgodnim jer niti je uspijevala naći vremena za sebe, niti je stizala odgovoriti na druge obveze i odgovornosti.

To je također značilo da Nataliena najmlađa kći provodi mnogo vremena pred zaslonom što se odrazilo na njezino ponašanje, uzrokovavši pojavu negativnih asocijacija vezanih uz rad na prijenosnom računalu, ali i uz učenje uopće.  

Uistinu me zanima koliko moja djeca imaju dobrobiti od takve  nastave na daljinu                                                                                       

S druge strane, Nataliena jedanaestogodišnjakinja odlično se nosi sa zatvaranjem društva i novim normalnim. Natalie smatra da je to uvelike rezultat afirmativnoga pristupa koji imaju njezini učitelji. Zajedničkim snagama i usklađivanjem stvorili su sustav koji omogućuje učenicima dnevne videopozive u kojima sudjeluju učitelji i drugi učenici, pružajući tako okvir za životno neophodno društveno povezivanje, kao i prostor da se razjasne svi aspekti zadataka koji se stavljaju pred njih. Svodeći zbrku na najmanju moguću mjeru i omogućujući dosljedan obrazac postupanja pomogli su njezinoj kćeri te takav sustav Natalie smatra korisnim i lako primjenjivim.

Usprkos izazovima pri učenju na daljinu, obitelji su uložile istinske napore kako bi svaki dan izišle na svjež zrak, u šetnju ili odigrati kakvu igru, ne bi li potaknule aktivnosti u prirodi kojima razbijaju dugotrajan boravak djece pred ekranom. U prošlosti je Natalie bila sklona svesti boravak svoje djece pred ekranom na najmanju moguću mjeru pa je sadašnji zahtjev za uporabom tehnologije u izrazito velikoj mjeri vrlo nelagodan za nju i predstavlja joj nešto s čime se duboko ne slaže.

Uistinu me zanima koliko moja djeca imaju dobrobiti od takve nastave na daljinu, kaže Natalie, propitujući takav angažman i dugotrajnost ostvarenoga. Kako Sir Ken naglašava: Velike su dobrobiti nastave na daljinu, no ona ni u kojem slučaju nije cjelovit odgovor. To je bilo tako i u razdoblju prije pandemije, a tako je još više danas.

Pronalazak načina koji će potaknuti učenje bez oslanjanja isključivo na dostupnost tehnologije donijelo bi neizmjernu dobrobit ovoj obitelji, kao i mnogim drugima.

Pogledajte razgovor s Natalie Bigney, u trećoj epizodi serije razgovorâ o nastavi na daljinu i učenju kod kuće u razdoblju pandemije, koje je na svojoj stranici vodio Sir Ken Robinson.

Stručnjak za obrazovanje i kreativnost, Sir Ken Robinson, razgovara s obiteljima kao i s vrhunskim stručnjacima u odgoju i obrazovanju što je dio njegova globalnoga poziva da se iznesu osvjedočene priče, pitanja, zabrinutosti, uvidi i spoznaje vezane uz obrazovanje u razdoblju pandemije. Serija razgovora pridonosi povezivanju i zbližavanju dok dijelimo ono što je djelotvorno kako bismo pružili potporu i nadzor našoj djeci pri učenju u tom zahtjevnom vremenu, kao i osigurali platformu za dijeljenje korisnih sadržaja, izvora i savjeta sa svrhom da situacije u kojima se nalazimo učinimo lakšima i podnošljivijima.

Ako do sada niste pogledali epizode iz serije razgovora u razdoblju pandemije, možete im pristupiti OVDJE.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana MOSTARKIĆ ■ izvornik: sirkenrobinson.com