1. Oni znaju točno procijeniti kad je prošlo pet minuta, bez gledanja na sat.

Učitelji veterani imaju razvijen nevjerojatno točan unutarnji sat koji im omogućuje vrlo precizno mjere vrijeme bez gledanja na sat.

2. Oni znaju da je u redu kad djeca plaču.

Na početku svoje učiteljske karijere potpuno bi me shrvalo kad bih nehotice rasplakala učenika sedmog razreda, čak i ako je učenik napravio nešto loše. Danas znam kako reagirati u takvim situacijama, jer shvaćam da te suze nisu zbog mene kao osobe.

3. Ponašanje drugih ljudi nije mjerilo vaše vrijednosti.

Bez obzira na to radi li se o ružnim riječima nekog učenika usred strastvene rasprave, uznemirujućih e-mailova roditelja, podcjenjujućeg ponašanja nadređenih ili neumjesnih izjava političara, učitelji veterani znaju koliko vrijede (i znaju da njihova vrijednost ne proizlazi iz mišljenja manje informiranih).

4. Oni znaju kako izgledaju učenici koji na satu potajice pišu poruke na mobitelu.

Pogrbljena ramena, ruke ispod stola, pogled usmjeren u pod. Uhvaćeni ste!

5. Vrlo je malo stvari zaista toliko hitno kao što učenici misle.

Kad sam pod stresom zbog opsega posla koji me svakodnevno čeka, postavim si tri pitanja: Krvari li netko? Hoću li uništiti djetetovu budućnost ili iskustvo učenja ako odmah ne riješim taj problem? Hoće li moj posao biti ugrožen? Ako je odgovor na sva ta pitanja „ne”, tada će sve biti U REDU.

6. Nitko (ili gotovo nitko) ne čita vaše nastavne planove.

Iznimke: suradnici, pomoćnici u nastavi, vi sami ako ste novi učitelj i rijetke škole u kojima administratori imaju manje posla pa mogu redovito čitati vaše nastavne planove.

7. Pretvarati se da znate što radite gotovo je jednako učinkovito kao i zaista znati što radite.

Sjećam se kad sam kao studentica odrađivala praksu u školi i u jednom sam se trenutku okrenula svom mentoru, slegnula ramenima i rekla mu naglas, pred djecom: „Nemam pojma što radim.” Poslije mi je napomenuo da to više nikad ne kažem, čak i ako je istina. Zastao je na trenutak i smirenim mi glasom rekao: „Nikad im to nemojte dati do znanja.”

 8. Odnosi su temelj poučavanja.

Sve – od poučavanja, upravljanja učionicom, komunikacije s roditeljima – lakše je kad izgradite čvrste odnose. Trebale su mi godine da shvatim da se moji „teži” učenici ne mijenjaju dok god ja na taj način razmišljam o njima, jer to osjećaju, iako sam bila uvjerena da se prema njima ponašam kao i prema ostalima.

9. Biti pravedan ne znači ponašati se prema svima na isti način.

To znači dati svakoj osobi ono što treba da bi bila uspješna. Jednom sam na stručnom osposobljavanju čula da se to naziva „uzvratna dosljednost”. To mi se toliko svidjelo da sam zapisala taj izraz na komad papira, koji sam odmah izgubila, ali svejedno mislim da prilično dobro opisuje ovaj problem.

 10.   Zadovoljstvo donošenja gomile posla sa sobom kući za vrijeme praznika.

Doduše, i vi i svi vaši ukućani dobro znaju da će ta gomila ostati netaknuta.

 11.    Škola je dobra samo onoliko koliko je dobar onaj koji njome upravlja.

Željela bih da više administratora to zna i željela bih da se manje učitelja osjeća krivima zbog toga što su „napustili svoje učenike” kad su morali izaći iz toksičnih okruženja u kojima su se našli. Učitelji ne napuštaju škole, oni napuštaju one koji njima upravljaju.

 12.   Stvari s vremenom postanu lakše, ali ne uvijek.

Da, mnoge stvari u vezi s poučavanjem s vremenom postaju lakše. Međutim, možemo li reći da je poučavanje ikad predvidljivo? Je li ikad isto iz godine u godinu? Je li ikad manje iscrpljujuće? Postavite ova pitanja bilo kojem učitelju veteranu. To će ih dobro nasmijati.

• Jesam li nešto izostavila? Podijelite s nama vaše mišljenje u komentarima!

………………………

NAPOMENA

• We Are Teachers mrežna je zajednica edukatora čija je misija inspirirati učitelje i pomoći im dijeljenjem praktičnih razrednih ideja, savjeta i učiteljskog humora.
• Izvor: weareteachers.com