Ja sam uvijek na djetetovoj strani, i to ne samo vlastitog djeteta. Kad čujem kako odrasla osoba kaže „taj mali je glup”, stvarno poželim odgovoriti istom mjerom.

Iskreno vjerujem da dijete ima pravo na nesvjesnu pogrešku, za razliku od odraslih koji ih kritiziraju. Vrlo je jednostavno: odrasli su ljudi nekad bili djeca, ali djeca nikad nisu bila odrasla.

DIJETE POZNAJE SAMO SVOJ SVIJET: ono sluša, vidi, oponaša ponašanje starijih. Njegova obitelj i bliža okolina njegov su primjer i uzorak njegova ponašanja.

Ako dijete prostači, muči životinje, baca smeće uokolo, tko je za to kriv?

Ako dijete vrijeđa svoje vršnjake, upire prstom u punije ljude, gura laktom ljude u redu za autobus, tko je za to kriv?

Ako djevojčica misli za sebe da je ružna i boji se razgovarati s prijateljicama, plače dok kupuje odjeću, tko je za to kriv?

Ako dječak smatra da uvijek mora uzvratiti, biti „muško”, a ne „curica”, tko je za to kriv?

Naravno, za sve su to krivi njihovi roditeljima ili staratelji. Odrasli sami stvaraju navedene situacije, a onda se iznenađuju takvim neznanjem i grubošću.

Sad razmislite i odgovorite na pitanje: „Ponašate li se i vi možda tako? Vrijeđate li i vi svoje bližnje, upirete li i vi prstom u pretile ljude, gurate li se i vi u redovima i bezobrazno prigovarate?

Djeca iz svijeta odraslih uzimaju sve, bez iznimke. Oni su naivni, povodljivi i dobri. A mi odrasli ih oblikujemo u osobe nalik sebi, usađujući im okrutnost, nepovjerenje i mržnju.

Dopuštamo im da isprobavaju i pritom pomiču granice, opravdavajući to socijalizacijom. Mi biramo za njih i donosimo (često i pogrešne) odluke.

Tužno je kad nepažnja i ravnodušnost odraslih vode do tragedija. Ništa se ne događa iznenada, nijedan problem nije nastao trenutno.

No, nama je odraslima lakše sve smatrati standardom, lakše je opravdati svoje nedjelovanje nego pokušati nešto objasniti i razumjeti. Jer, drukčije ne znamo, nisu nas naučili.

………………

NAPOMENA

• Mel.fm – ruski portal posvećen obrazovanju i odgoju.
• Izvor: mel.fm