Dokazano je da se tako može ne samo ubrzati učenje jezika nego i potaknuti razvoj vještina u materinskom jeziku.

Na Europskom vijeću u Barceloni 2002. godine čelnici država ili vlade EU-a pozvali su na djelovanje kako bi se unaprijedile osnovne vještine, osobito poučavanjem najmanje dvaju stranih jezika od vrlo rane dobi. Ova je preporuka donesena na inicijativu Europskog vijeća iz Lisabona 2000. godine, na kojem je Europska unija kao svoj strateški cilj donijela odluku da će postati najkonkurentnije i najdinamičnije svjetsko gospodarstvo utemeljeno na znanju.

Godine 2010./2011. obrazovne su politike u većini zemalja uvažile ove preporuke, omogućujući svim učenicima učenje najmanje dvaju stranih jezika tijekom obvezatnog obrazovanja. Ovaj se cilj ogleda u činjenici da je uobičajena praksa u cijeloj Europi obveza učenja najmanje dvaju stranih jezika tijekom najmanje jedne godine redovitoga obvezatnog obrazovanja.

U drugoj je skupini zemalja učenje dvaju stranih jezika, iako nije obvezatno, omogućeno svima tijekom redovitoga obvezatnog obrazovanja.

• FLEKSIBILNI KURIKULSKI OKVIRI

Samo mali broj zemalja ne omogućuje svima učenje dvaju stranih jezika u redovitom obvezatnom obrazovanju. U Njemačkoj, Austriji i Lihtenštajnu mogućnost nastavka učenja dvaju stranih jezika omogućuje se samo učenicima upisanima u opće obrazovanje nakon obvezatnog, a drugi strani jezik obvezatan je u Austriji i Lihtenštajnu.

U Irskoj i Ujedinjenoj Kraljevni škole nisu obvezatne učenicima osigurati mogućnost učenja dvaju stranih jezika u bilo kojem trenutku tijekom školovanja. Međutim, kurikulski okviri dovoljno su fleksibilni da učenicima u obvezatnom obrazovanju omoguće učenje dvaju stranih jezika; to u potpunosti ovisi o odluci škole. Dva ili više stranih jezika obilježje su mnogih obrazovnih smjerova, ali ne obuhvaćaju sve učenike. U Turskoj samo učenici u određenim vrstama škola moraju učiti dva strana jezika, i to u obrazovanju nakon obvezatnoga. U Poljskoj i Sloveniji pak učenje dvaju stranih jezika obvezatno je tri godine prije kraja obvezatnog obrazovanja.  

Dob u kojoj učenici moraju početi učiti drugi strani jezik značajno se razlikuje od zemlje do zemlje te se u većini zemalja kreće od 10 do 15 godina. Luksemburg je iznimka, budući da u toj zemlji svi učenici uče drugi strani jezik od sedme godine. U Estoniji, kao što je slučaj kod prvog jezika, središnja obrazovna tijela zahtijevaju od škola uvođenje drugog jezika u određenom dobnom rasponu (od 10 do 12 godina).

U nekim zemljama učenje drugoga stranog jezika kao obvezatnog predmeta počinje tri ili manje od tri godine nakon početka učenja prvoga obvezatnog jezika. To je prvenstveno slučaj u Luksemburgu i na Islandu, gdje učenici uče drugi strani jezik jednu godinu nakon što su počeli učiti prvi. U Slovačkoj bi svi učenici u općem obrazovanju trebali učiti dva strana jezika u dobi od 11 do 19 godina. Ova se obveza i dalje uvodi za učenike u dobi od 13 i 14 godina. Luksemburg i Island jedine su zemlje u kojima svi učenici u općem obrazovanju moraju učiti tri jezika. Međutim, trajanje učenja uvelike se razlikuje: pet godina (između 14 i 19 godina) u Luksemburgu i jedna godina na Islandu (između 17 i 18 godina).

• NAKON ENGLESKOGA – NJEMAČKI I FRANCUSKI

U većini zemalja drugi strani jezik koji se najčešće poučava obično je njemački ili francuski jezik. Njemački je osobito popularan u nekoliko zemalja središnje i istočne Europe, dok se francuski jezik poučava u zemljama sjeverne Europe. Španjolski je na trećem ili četvrtom mjestu kad je riječ o jezicima koji se najviše poučavaju u velikom broju zemalja, osobito na razini sekundarnog obrazovanja. Isto vrijedi i za talijanski jezik, ali za manji broj zemalja. Ruski je drugi jezik koji se najčešće poučava u Latviji i Litvi, u kojima žive velike zajednice ruskih govornika, te u Bugarskoj u nižem sekundarnom obrazovanju. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Prema Eurydice | Priredila: Ivana Čavlović ]

Poznavanje više jezika usporava demenciju

………….

Poznato da je da poznavanje više od jednog jezika može donijeti razne prednosti: može vam pomoći pri zapošljavanju, stvoriti nove poslovne mogućnosti, omogućiti da bolje provedete odmor u inozemstvu i slično. Osim toga, djeca koja odrastaju u kućanstvima gdje se govore dva različita jezika stječu kulturološke i socijalne prednosti, jedinstven pogled na različite kulture te odmalena njeguju afinitet prema jezicima.

No nedavno su znanstvena istraživanja potvrdila da višejezičnost također donosi zdravstvene prednosti. Konkretno, kod osoba koje poznaju dva ili više jezika, simptomi demencije (senilnost, teškoće u razumijevanju okoline i planiranju…) povezani s Alzheimerovom bolešću mogu se odgoditi zahvaljujući procesima u mozgu koji se aktiviraju kad osoba „prelazi” s jednog jezika na drugi.

Znanstvenici su proučavali ukupno 650 ljudi te shvatili da promjene u riječima, gramatičkim strukturama te zvukovima kojima se pojedine riječi izgovaraju predstavljaju prirodnu vježbu za mozak zahvaljujući kojoj su ljudi otporniji na različite simptome demencije. Thomas Bak, znanstvenik sa Sveučilišta u Edinburghu, izjavio je da njihova istraživanja pokazuju da višejezičnost možda ima jači utjecaj na demenciju nego bilo koji dosad poznati lijek.