ONI RAZUMIJU da se poučavanje ne može svesti samo na prenošenje gradiva. Oni poštuju, ohrabruju i cijene svoje učenike, stoga učenici iz njihovih učionica odlaze s boljim mišljenjem o sebi samima.

ONI OHRABRUJU i podržavaju svoje kolege kad je to potrebno.

ON SU BRIŽNI prema svojim učenicima zbog toga što shvaćaju da je to možda jedina ljubazna stvar koju ti učenici dožive u cijelom danu.

ONI ŽELE MOTIVIRATI RAVNODUŠNE UČENIKE. Katkad se možda čini da je njihov trud uzaludan, ali oni se nastavljaju truditi, jer to je jednostavno ono što učitelji rade.

ONI NADZIRU UČENIKE NA HODNICIMA I U RAZREDIMA. Njihova prisutnost pomaže odvratiti učenike od nedoličnog ponašanja i osigurava sigurnije okruženje za djecu.

ONI PROVODE BESKRAJNE SATE OCJENJUJUĆI UČENIČKE RADOVE, zbog toga što znaju da će njihove povratne informacije pomoći učenicima u njihovu razvoju.

ONI POUČAVAJU i zatim ponavljaju taj proces, a katkad i poučavaju pojedinačne učenike zbog toga što shvaćaju da ne mogu svi shvatiti sve iz prvog ili drugog pokušaja.

ONI DEFINIRAJU SVOJ USPJEH USPJEHOM SVOJIH UČENIKA. Naposljetku, oni razumiju da najvažnije nije poučavanje već učenje.

ONI PRIHVAĆAJU NOVE IDEJE SVOJIH KOLEGA, a katkad ih pronalaze i na internetu, zbog toga što su predani tome da sutra budu bolji nego što su bili danas.

ONI SHVAĆAJU DA NE MOGU KONTROLIRATI KUĆNO OKRUŽENJE SVOJIH UČENIKA, ali su odlučni u tome da svojim učenicima pruže najbolje moguće razredno okruženje, u kojem svi osjećaju sigurnost, podršku i ljubav, zbog toga što znaju da je to najbolje okruženje za učenje.

ONI ODVAJAJU VRIJEME ZA PRIPREMANJE SMISLENIH LEKCIJA, čak i kad nemaju vremena ili energije.

ONI SE POKUŠAVAJU POVEZATI S NEDOSTUPNIM UČENICIMA, zbog toga što shvaćaju da su oni možda jedino što ti učenici imaju.

ONI IMAJU STRPLJENJA S UČENICIMA koji remete nastavu, zbog toga što znaju da ih ti učenici još uvijek trebaju.

Oni nude strukturu i organizaciju rada u svojoj učionici, zbog toga što znaju da to neki učenici nemaju kod kuće.

• Oni nastoje biti učitelji kakve bi i svojoj djeci poželjeli.

Oni prepoznaju da se njihov posao naposljetku ne svodi na nastavne planove, ocjene ili izvješća, odnosno na rezultate na standardiziranim testovima. Oni poučavaju da bi učenicima pružili bolju budućnost.

ONI NEMAJU UVIJEK PRILIKE VIDJETI PLODOVE SVOG RADA. Oni ulažu svoje vrijeme i energiju u svoje učenike, za što često ne dobivaju ni zahvalu. Oni ulijevaju srce i dušu u svoje učenike, iako često nemaju prilike vidjeti rezultate tog čina. Međutim, nastavljaju to raditi. I ja ih volim zbog toga.

…………………….

NAPOMENA

• Danny Steele je ravnatelj koji na svom blogu piše o ljubavi prema učenicima, učiteljima, školskoj kulturi, vodstvu i javnom obrazovanju.
• Izvor: steelethoughts.com