Uz dominantan engleski jezik u našem školstvu, potrebno je i učenje drugoga stranog jezika učiniti obvezatnim, smatraju prosvjetari s kojima smo razgovarali o ovoj problematici. A resorno ministarstvo trebalo bi dati barem jasnu preporuku ravnateljima osnovnih škola da već pri upisu prvašića roditeljima osvijeste važnost i drugih jezika osim engleskoga. Inercija i neznanje dovode do toga da je engleski uzeo primat, ponajviše zbog sveprisutnosti u multimedijalnom svijetu u kojem živimo. Međutim, dugoročno je to za hrvatsko gospodarstvo loše, jer s našom zemljom posluju ponajviše zemlje s njemačkoga govornog područja.

■  EUROPSKE PREPORUKE  ■ 

U osnovnoškolskom segmentu imamo, i teoretski i zakonski, jedan od najboljih sustava učenja stranog jezika u Europi, i mali broj zemalja ima mogućnost učenja stranog jezika već od prvog razreda. Govori nam to Irena HORVATIĆ BILIĆ, predsjednica Hrvatskog društva učitelja i profesora njemačkog jezika i urednica za njemački jezik pri Školskoj knjizi, Međutim, upozorava da se u praksi većinom od prvog razreda bira i upisuje engleski jezik. Za to zakonski ne postoji nikakav razlog. Često se barata argumentom kako učenjem stranih jezika, naročito drugoga, potičemo djecu na odlazak u inozemstvo. To je vrlo loše razmišljanje i pogrješna perspektiva, ističe Horvatić Bilić:

– Mi smo zemlja u koju ulažu prvenstveno ulagači iz zemalja njemačkoga govornog područja. Pogledajmo malo oko sebe. Nećemo vidjeti logotipove kanadskih tvrtki niti reklame američkih ni britanskih. Naše gospodarstvo velikim dijelom nose investicije iz njemačkoga govornog područja. Zato se zalažemo da naš učenik, mladi čovjek koji izlazi na tržište rada, osim svog znanja struke mora imati i znanja stranih jezika. To bi trebao biti i strateški interes naše zemlje, ako hoćemo biti prisutni na međunarodnom tržištu, privući investicije i biti sposobni komunicirati s partnerima izvana.

Osim toga, i europski dokumenti odnosno preporuke upozoravaju na važnost drugoga stranog jezika. Među osam kompetencija koje se preporučuju cjeloživotnu konkurenciju, prve dvije obuhvaćaju materinski i strani jezik. Nadalje, među zaključcima sastanka Europskog vijeća iz prosinca 2017. godine jasno se preporučuje poboljšanje učenja jezika kako bi više mladih govorilo barem dva europska jezika uz materinski.

■  SLABO PREDZNANJE   ■ 

Što se srednje škole tiče, prije nekoliko je godina uspostavljen e-upis na kojem je u programskim postavkama dozvoljeno da učenici strani jezik koji su učili dotad biraju opet u početnom stadiju. Znači, da npr. njemački jezik ili francuski uče iz početka. Pa se postavlja pitanje zašto su s tim učenicima pet godine radile učiteljice u osnovnoj školi. Zašto su se rasipali resursi, zašto je država pet godina plaćala nastavni kadar, ako učenik tim jednim klikom mišem, zbog nesigurnosti ili nedovoljnog znanja, može opet taj isti njemački ili francuski od prvog srednje učiti iznova, od prve lekcije? Umjesto da se učenje nastavi.

Ponuda stranih jezika od prvog razreda mora biti drukčija da se kompetencije stranih jezika u cijeloj obrazovnoj vertikali razvijaju drukčije. Njemački, ali i drugi strani jezici, sve su manje zastupljeni u srednjim školama, a onda i na akademskoj razini – rekla nam je Horvatić Bilić, koja 12 godina radi na Pravnome fakultetu:

– Kada sam došla, imala sam skupine od po 35 studenata njemačkog jezika, koji su birali taj jezik jer su s njime došli iz srednje škole. Danas ih je u skupini jedva pet. Zašto? Zato što na akademskoj razini ubiremo plodove onoga što se dotad događalo u vertikali.

Slična je situacija i na drugim fakultetima, pa ni zadarsko ni osječko sveučilište ne popunjavaju sva upisna mjesta studentima germanistike. Melita ALEKSA VARGA s Odsjeka za germanistiku osječkog sveučilišta kaže:

– Lani smo na prvoj godini imali petnaestak nepopunjenih mjesta, što pokazuje da interes pada. Najveći je problem što nam srednjoškolci dolaze s nedovoljnim znanjem jezika. Naime, na državnoj maturi polože ispit njemačkog jezika na višoj razini, što odgovara B2 stupnju znanja jezika. Međutim, naša inicijalna testiranja, prema standardiziranim ispitima Europske unije, pokazuju da ti naši studenti barataju tek s B1 razinom znanja njemačkoga.

I profesorica Varga smatra da bi drugi strani jezik u obrazovnoj vertikali trebao biti obvezatan, kako bi naši mladi ljudi bili spremni – ili za sveučilišnu razinu obrazovanja ili pak za sve zahtjevnije tržište rada.

– Roditeljima treba dati izbor, da biraju koji će strani jezik izabrati za svoju djecu u prvome  

■  ZAKINUTE STRUKOVNE ŠKOLE   ■ 

Posebnu problematiku čini učenje stranog jezika, naročito drugoga, u strukovnim školama. Potrebno je jasno definirati zanimanja kod kojih je stvarno poznavanje jednog ili dvaju stranih jezika minimum za uspješno obavljanje poslova iz te struke.

Ipak, resorno je ministarstvo u kolovozu 2017. godine, uslijed ljetnih praznika (kad nitko na to nije mogao reagirati) donijelo Odluku o uvođenju strukovnoga kurikuluma za stjecanje kvalifikacije ekonomist, u obrazovnom sektoru ekonomija, trgovina i poslovna administracija. Iz navedene Odluke proizlazi da učenici, u okviru općeobrazovnog modula, uče samo jedan strani jezik, engleski ili njemački, dok izborni modul obuhvaća isključivo strukovne predmete bez mogućnosti učenja drugoga stranog jezika.

– Netko tko se obrazuje za ekonomista radit će vjerojatno u nekakvoj špediciji, logistici, trgovini, izvozu. Kako bi taj mladi čovjek te poslove mogao odrađivati sa znanjima isključivo jednoga stranog jezika? Dominantno engleskoga, iako su naši primarni partneri germanske zemlje. Dakle, drugoga stranog jezika za tu djecu nema. Eventualno se može ponuditi kao fakultativna aktivnost. Ali zar zaista možemo učenje stranog jezika svesti na fakultativnu razinu, poput zadrugara ili malih ekologa – pita se Horvatić Bilić.

Karmen RADETIĆ profesorica je njemačkog u Trećoj ekonomskoj školi Zagreb te upozorava kako će zbog ove odluke učenici iz šezdesetak škola sa ekonomskih smjerom iz cijele Hrvatske moći tijekom svoga srednjoškolskog obrazovanja učiti samo jedan strani jezik. Pri tome se većina učenika prilikom upisa odlučuje za engleski. Stoga je ukidanjem mogućnosti učenja drugoga stranog jezika kroz obrazovni sustav učenicima ekonomskih škola oduzeta mogućnost ostvarivanja većih kompetencija i kasnije konkurentnosti na tržištu rada. Znanjem njemačkog jezika, smatra Radetić, povećavaju se i izgledi zapošljavanja u njemačkim tvrtkama koje posluju u Hrvatskoj, a o tome najbolje govori povratna informacija bivših učenika ove škole kojima je upravo poznavanje drugoga, i to redovito njemačkog jezika pomoglo u dobivanju posla kako u hrvatskim tako i njemačkim tvrtkama u Hrvatskoj.

– Što se tiče hrvatskog turizma kao našega najznačajnijega i najvećega izvoznog proizvoda, najviše turista dolazi upravo iz Njemačke, Slovenije i Austrije pa je suvišno govoriti o važnosti znanja jezika. Nadalje, u današnjem globalnom svijetu iznimno je važan i pristup informacijama, a prema podatcima Goethe-Instituta njemački je jezik na visokom drugom mjestu po broju raspoloživih internetskih stranica. Po broju izdanih knjiga, njemačko je izdavaštvo na šestome mjestu u svijetu. To znači da je na njemačkom jeziku raspoloživo praktički sve što se izda u današnjem suvremenom svijetu. Ako se složimo s izrekom koja kaže „Englisch ist ein Muss, Deutsch ein Plus” odnosno da je poznavanje engleskog jezika nužno, a njemačkoga poželjno, možemo samo zaključiti da je europski orijentiranom, stručno kompetentnom i tržišno konkurentnom hrvatskom učeniku u njegovu profesionalnom i društvenom životu od ključne važnosti poznavanje barem dva strana jezika.

Čim je Odluka objavljena u Narodnim novinama u kolovozu 2017. godine, ravnatelj Treće ekonomske škole Mirko KOŽUL reagirao je slanjem dopisa ministarstvu s molbom da se izvođenje drugoga stranog jezika omogući u okviru izbornih modula, ali mu MZO nije odgovorio. Na ponovljeni dopis od 19. listopada 2017. odgovorio mu je pomoćnik ministrice Vlado PRSKALO dopisom od 22. studenoga 2017. da Ministarstvo „nije u mogućnosti odobriti izvođenje općeobrazovnog predmeta strani jezik u okviru strukovnog modula, strukovnoga kurikuluma za stjecanje kvalifikacije ekonomist.

■  VERTIKALNA POVEZANOST  ■ 

Horvatić Bilić je također pisala Sektoru za srednjoškolski odgoj i obrazovanje te samoj ministrici Blaženki DIVJAK, naglasivši da takav pristup sigurno neće osigurati da nove generacije hrvatskih ekonomista u međunarodnim poslovima izvoza, špedicije ili turizma raspolažu i potrebnim znanjem stranih jezika.

– Iskreno se nadam da će jednom netko reagirati na vrijeme. Ako sad nije trenutak za promjene, kad se razmatra novi kurikulum, onda ne znam kad će biti! Ako sad završimo priču i pokažemo da nam jezici više ne trebaju, nego će naglasak biti na STEM području, onda ne znam kojim će medijem komunikacije naši mladi ljudi, stručnjaci i znanstvenici komunicirati sa svijetom – zaključuje Irena Horvatić Bilić.

Naši se sugovornici slažu da bi se velik dio problema riješilo uvođenje dvaju obvezatnih stranih jezika u osnovnoj školi, jedan od prvog razreda, zajedno s opismenjavanjem na materinskom, a drugi od četvrtog razreda. Dosadašnji izborni status drugoga stranog jezika vodu je usmjeravao na mlin isključivo engleskog jezika.

Učenici u kasnijim razredima čak ispisuju taj drugi strani jezik, kako im eventualna slabija ocjena ne bi kvarila prosjek za upis u srednju školu. Potvrdila nam je to Anita KRIŽANAC RAŠIĆ, koja zadnjih desetak godina predaje njemački jezik u zagrebačkoj OŠ Bukovac.

– Njemački se u našoj školi uči kao drugi strani jezik, dakle od četvrtog razreda. U tome prvome trenutku gotovo 90 učenika bira njemački kao drugi strani jezik, međutim to s vremenom pada. Najviše ih se ispiše nakon te prve godine učenja. Ili nisu zadovoljni ocjenom ili im ne odgovara termin održavanja sata u suprotnoj smjeni itd.

Smatra da djeci u kasnijim godinama obrazovanja itekako nedostaje kvalitetno znanje drugoga stranog jezika i velika je tu odgovornost na roditeljima, koji ih ne potiču i ne pokazuju da je znanje više stranih jezika u današnjem svijetu velika prednost:

– Roditelj uvijek misli da je bitno naučiti engleski, jer je svuda oko nas, a da druge jezike djeca stignu naučiti, ako im kasnije bude potrebno. Ako govorimo o budućnosti, poslovima i zanimanja koje će ta djeca izučiti kasnije, jasno je da im je njemački potrebniji, zbog blizine Austrije, Njemačke, zemalja gdje naši ljudi najčešće odlaze raditi.

Zato bi, vjeruje, zakonski trebalo odrediti upisne kvote u prvome razredu osnovne škole, prema kojem bi roditelji za svoje mališane morali izabrati i neki drugi jezik osim engleskoga.

Najkvalitetnija dugoročna odluka bila bi da drugi strani jezik postane obvezatan za sve učenike osnovne škole, pa i srednje. Izbornost zasad rezultira velikom stopom ispisivanja u petom, šestom, sedmom razredu, pa se opet postavlja pitanje gubljenja vremena, energije i resursa, zbog čega Križanac Rašić predlaže:

– Možda bi trebalo bolje povezati cijelu obrazovnu vertikalu. U vrtićima valja učiti što više jezika, osnovna škola samo treba nastaviti s tom praksom, srednja također. Nažalost, daleko smo od takve prakse. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Piše: Branko NAĐ ]

BOŽO PAVIČIN, SAVJETNIK U HRVATSKOJ GOSPODARSKOJ KOMORI

Uključiti poslodavce u strukovno obrazovanje

…………………………….

Sasvim je sigurno da bi kod obrazovanja za određena zanimanja, kao što su to zanimanja u turizmu, trebalo biti omogućeno učenje minimalno dva strana jezika, jer se radi o zanimanjima u kojima je to zaista i potrebno. S druge pak strane postoje zanimanja kod kojih učenje drugoga stranog jezika nije nužno.

Kako bismo mogli utvrditi kod kojih je zanimanja potrebno učiti i koliko stranih jezika, potrebno je prije svega odrediti standarde zanimanja, temeljem kojih bi se sasvim jasno i nedvojbeno utvrdilo koja su znanja, vještine i sposobnosti nužne kod obavljanja određenog zanimanja. Ako želimo da oni predstavljaju potrebe tržišta rada, ti standardi zanimanja mogu se napraviti jedino u suradnji s poslodavcima i to na način da poslodavci kažu koja su to znanja i vještine koja su potrebna za određeno zanimanje. Tek nakon toga možemo pristupiti izradi standarda kvalifikacija i strukovnim kurikulima. Sve ostalo bila bi čista improvizacija i eksperimentiranje.

Nekim bi učenicima drugi strani jezik bio prednost u njihovoj daljnjoj karijeri, a drugima bi predstavljao dodatno opterećenje tijekom školovanja koje u budućem radu možda neće previše koristiti. Iako je neupitna činjenica da bi učenje drugoga stranog jezika učenicima u daljnjem životu sigurno bilo korisno, kao uostalom i mnoga druga znanja i vještine, moramo biti svjesni da je školska satnica ograničena. Svi se slažu da su učenici preopterećeni nepotrebnim znanjem, no kad se pokuša utvrditi koja su to znanja nepotrebna, nastaju problemi. Budući da kurikule obično pišu stručnjaci i nastavnici određenog područja, oni u pravilu smatraju da su upravo njihovi sadržaji važni i potrebni.

Nedavno smo mogli čuti da djeca nedovoljno uče sadržaje iz STEM područja pa uvodimo i obvezatnu informatiku, dok određeni stručnjaci upozoravaju da djeca uče premalo hrvatskoga. Činjenica je da su prostor i satnica ograničeni te da ako želimo povećavati određene sadržaje nekih se drugih trebamo odreći. U suprotnome neće biti tako velike školske torbe da u nju sve stane. Ako želimo uvesti učenicima dodatne obveze, moramo neke druge sadržaje izbaciti.

Nužno je povezivanje općeobrazovnih sadržaja sa strukovnima. Nije rijedak slučaj da općeobrazovni sadržaji učenicima strukovnih škola predstavljaju veći problem nego strukovni sadržaji. Potrebno je dobro analizirati zbog čega je to tako. Jedno bi od rješenja sasvim sigurno bilo da se primjerice strani jezik u velikoj mjeri uči kroz strukovne sadržaje. Time bi se rasteretilo učenike, a s druge strane sasvim bi im sigurno sadržaji bili zanimljiviji jer bi sve naučeno odmah mogli primjenjivati u praksi.

Ako uz to u doglednom vremenu snažnije uključimo poslodavce u strukovno obrazovanje i do maksimuma povećamo broj sati koje učenik za vrijeme školovanja provodi kod poslodavca, učenik bi tad sve što je u školi naučio odmah i primjenjivao te dodatno proširivao u stvarnome radnom okruženju. Tako bi bio i zadovoljniji i motiviraniji za daljnje učenje.

…………………………….