Ako možete zanemariti činjenicu da u ovoj učionici ne postoji nikakva raznovrsnost – što je bilo često u segregiranim učionicama 1947. godine – iz ovog se zapisa mogu naučiti i neke važne lekcije o upravljanju učionicom.

EVO IH NEKOLIKO.

✿  Pričajte s učenicima umjesto da im se samo obraćate.

✿Težite povjerenju, a ne kontroli.

✿ Disciplina nije isto što i kazna.

Evo najvažnije lekcije koju sam izvukao iz ovog zapisa:

Učitelji moraju biti spremni prihvatiti odgovornost za neprimjereno ponašanje učenika i/ili njihove akademske neuspjehe.

Mi učitelji prečesto za loše ocjene ili neprimjereno ponašanje krivimo učenikovu lijenost ili nedostatak interesa. To je pogrešna pretpostavka – izgrađena na ideji da prvotna odgovornost za učenje učenika i njihov angažman leži u samoj djeci.

Međutim, učitelji shvaćaju da su akademski neuspjesi i neprimjereno ponašanje često posljedica loše osmišljenih lekcija ili školskog okruženja koje ne nadahnjuje učenike.

Kad djeca ne uspiju svladati neki koncept, učitelji pokušavaju prepoznati zajedničke pogrešne pretpostavke te ih tijekom sljedećih nastavnih sati pokušati ispraviti.

Kad djeca postižu lošije rezultate od učenika u drugim razredima učitelji proučavaju praksu poučavanja svojih kolega kako bi i sami postali bolji.

Kad su djeca nezainteresirana ili nepristojna učitelji poduzimaju korake koji im pomažu da izgrade razrednu kulturu u kojoj je poštovanje očekivana norma.

Nemojte me krivo shvatiti: ne kažem da je za svaki slučaj u kojem učenik ima problema s gradivom i/ili ponašanjem kriv učitelj.

Svi smo poučavali djecu koja se trebaju naučiti primjereno ponašati ili trebaju pomoć u svladavanju gradiva; pomoć koja zahtijeva mnogo više od onoga za što su učitelji osposobljeni u sklopu svoga formalnog obrazovanja – i svi radimo u sustavu koji nam katkad ne ostavljaju mnogo mogućnosti za djelovanje. Evo primjera: katkad imam dojam da je izravno poučavanje jedini način na koji mogu proći cijeli nastavni plan koji sam obvezatan poučavati. A mojim je učenicima to dosadno – ali ne znam imam li izbora, s obzirom na to da se od mene očekuje da prođem cijeli nastavni plan.

Želim reći da je uzrok sve lošijeg ponašanja i akademskog uspjeha, a koje uočavam u svojoj učionici, taj da su moje lekcije dosadne ili da nisam izgradio snažne odnose s učenicima.

JEDNOSTAVNIJE REČENO: kad vaši učenici imaju problema na satu, taj problem nemojte tražiti u učionici nego u sebi samome.

Možda postoji nešto što VI možete napraviti da biste stvorili uspješnija iskustva učenja za vaše učenike. Okrivljavanje učenika neće vas nikamo dovesti.

…………………..

NAPOMENA

• Autor teksta je učitelj šestog razreda William FERRITER. Osim što poučava, Ferriter se bavi i održavanjem tečajeva profesionalnog razvoja za učitelje.
• Izvor: blog.williamferriter.com