… koje se nalaze u gornjih dva posto populacije po rezultatu na standardiziranom testu inteligencije.

Suodnos visokih potencijala i ranjivosti koji karakterizira visokointeligentne dobro je opisan u definiciji Columbus grupe, američke udruge darovitih, preuzetoj iz članka Inside-out: Emotional and social needs of the gifted children:

„Darovitost je asinkroni razvoj u kojemu napredne kognitivne sposobnosti i povišeni intenzitet (doživljavanja) sustvaraju unutarnje iskustvo i svijest koje su kvalitativno drukčije od norme. Jedinstvenost darovitih čini ih posebno ranjivima i zahtijeva preinake u odgoju, poučavanju i savjetovanju da bi se razvijali optimalno.”

Iako je doživljavanje visokointeligentnih, kao što stoji u definiciji, kvalitativno različito, što znači da o njemu možemo saznati samo iz kontakta s visokointeligentnom osobom, u dostupnoj literaturi o darovitima možemo saznati više o njihovim drugim obilježjima kao skupine, a koja ih razlikuju od većine.

■ POTENCIJALI I RANJIVOSTI ■

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća poljski psiholog i psihijatar Kazimierz DABROWSKI ponudio je način razumijevanja visokointeligentnih koji ih promatra kroz sklonost prema posebnim preosjetljivostima, a koje su istodobno izvor iznimnog potencijala i iznimne ranjivosti.

Preosjetljive ili hipersenzibilne osobe doživljavaju svijet na dublji, kompleksniji i bogatiji način od prosječno osjetljivih osoba, što ih istodobno stavlja u bolji i gori položaj u odnosu na druge; bolji jer često vide ono što drugima promiče, i gori jer su češće preplavljeni i pod stresom.

Na temelju proučavanja darovitih učenika, Dabrowski je primijetio da mnogo njih pokazuje preosjetljivost u jednoj ili više od pet domena funkcioniranja:

• kognitivnoj
• emocionalnoj
• psiho-motoričkoj
• senzoričkoj i
• imaginativnoj.

Drugim riječima, ovi su učenici u većoj mjeri od prosječno inteligentnih pokazivali jednu ili više od sljedećih sklonosti: povišenu pažnju i perceptivnost, znatiželju i poriv da se razmišlja, analizira i povezuje, mentalnu zaokupljenost i ushit, snažno i bogato emocionalno doživljavanje, empatiju, zaokupljenost moralnim dvojbama i pitanjima pravednosti, fizički nemir i uzbuđenje, preosjetljivost na zvučne, vidne, taktilne i druge podražaje, snažne pozitivne ili negativne reakcije na ukuse i mirise te sklonost maštanju i sanjarenju.

• Zbog intenzivnoga kognitivnog i emocionalnog doživljavanja darovitima češće i više treba odmor.

Odmarajući se, asimiliraju naučene sadržaje i vraćaju se u stanje psihofizičke ravnoteže. Odmor može biti bilo što, od sporta do spavanja, dok se god dijete nakon toga osjeća rasterećenije. Preosjetljivosti su, dakle, izvor posebnih potreba i dragocjenosti doživljaja svijeta iz „cipela” visokointeligentnih.

■ ASINKRONOST RAZVOJA ■

Istraživanja o asinkronom (neujednačenom) razvoju pokazuju da je kod visokointeligentne populacije češće nego kod ostalih prisutan veliki varijabilitet sposobnosti unutar osobe.

Drugim riječima, sposobnosti se razvijaju neujednačeno, zbog čega je organizam pred većim izazovom postizanja i održavanja psihofizičke ravnoteže.

Što to znači?

Dok desetogodišnje dijete s kvocijentom inteligencije 150 razmišlja na razini petnaestogodišnjaka, moguće je da je emocionalno, socijalno ili psiho-motorički na razini svoje kronološke dobi, pa i nižoj.

Dijete može razmišljati kao petnaestogodišnjak, dok istodobno razumije svoje osjećaje i upravlja njima kao desetogodišnjak, trapavo je kao šestogodišnjak i razumije socijalne odnose kao dvanaestogodišnjak.

Ovo je primjer koji služi da bi se bolje predočila muka takvog djeteta.

Zbog neujednačenosti razvoja može biti izloženo većoj frustraciji u naporu da razumije i ovlada samo sobom, kao i u pokušaju da se poveže s drugima i uklopi u društvo vršnjaka.

I odraslima može biti teško razumjeti da se dijete na različitim područjima funkcioniranja ponaša drukčije.

Umjesto očekivanja o tome što je prikladno za kronološku dob ili u odnosu na vršnjake, koristi biti otvoren i sresti se s djetetom tamo gdje ono jest. Na primjeru bi to značilo da sljedeći put kad se naš iznimno inteligentni desetogodišnjak ponese kao da ima sedam godina kad se naljuti, umjesto da ga se kori ili apelira na njegovu inteligenciju u ostalim stvarima, roditelj ga može shvatiti ozbiljno i razgovarati s njim o ljutnji kao sa sedmogodišnjakom.

Time potiče daljnji razvoj razumijevanja i upravljanja osjećajem ljutnje.

■ ZAKLJUČNO ■

Za visokointeligentnu djecu važno je da ih se doživi kroz ono kakvi jesu, a ne samo kroz ono što mogu postići.

Uz visoke potencijale idu i posebne potrebe i ranjivosti, koje mogu biti prisutne u obliku različitih preosjetljivosti i neujednačenog razvoja.

Umjesto očekivanja o tome kakvo dijete treba biti s obzirom na inteligenciju ili dob, bolje je biti otvoren za osjećaje i ponašanja koje dijete iskazuje te komunicirati na razini na kojoj dijete komunicira.

Kroz povezanost i odnos izgrađuje se kapacitet djeteta:

• da svladava razvojne izazove
• da bude frustrirano
• da pogriješi
• da preuzme rizik
• da ne razumije i ne zna točan odgovor
• da ustraje
• da pritom ne dovodi u pitanje vlastitu vrijednost.

 ……………..

Piše Laura MARKOVIĆ, mag. psych. | Izvor: blogaboutlearningblog | Cjeloviti tekst o darovitima pročitajte OVDJE.