[ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine  ] …o smještaju koji nije odgovarao onome što je ugovoreno, o lošoj hrani, nehigijenskim uvjetima u hotelima u kojima su bili smješteni, pa i o osipima koje su neki učenici dobili, o neljubaznosti djelatnika turističke agencije koja ih je vodila na ta putovanja. Nakon takvih iskustava, kad informacije izađu u javnost obično se počne prozivati škole i ravnatelje, kao da su oni krivci za nemile događaje koji su zadesili učenike na maturalnom putovanju daleko od roditeljskog doma. Stoga smo s nekolicinom srednjoškolskih ravnatelja razgovarali o maturalnim putovanjima i tome kakva ona jesu i kakva bi trebala biti.

– Pravilnik postoji, škola napravi svoj godišnji plan i program u kojem je točno navedeno tko kamo, kad i zašto putuje, natječajna se procedura poštuje maksimalno na temelju Pravilnika.

Škola prikuplja ponude agencija, ali o odabiru turističke agencije koja će njihovu djecu voditi na maturalno putovanje odlučuju isključivo roditelji zajedno s razrednicima. Roditelji su sklopili individualni ugovor s agencijom i ako imaju bilo kakav problem mogu ići u pravni spor s agencijom – kaže Alan LABUS, ravnatelj zaprešićke Srednje škole bana Josipa Jelačića, čiji su maturanti imali problema na maturalcu u Grčkoj, te nastavlja:

– U posljednjih nekoliko godina događale su se na maturalcima nemile scene, bilo je i smrtnih slučajeva. No, smisao maturalaca nije da učenici odu u inozemstvo da bi se opijali, bančili i da se nekome nešto dogodi. I pitanje je ne bi li maturalno putovanje trebalo biti stručna ekskurzija na kojemu bi maturanti trebali i nešto naučiti, obići neke škole, pogone.

Škola na to ne može utjecati, ali bi prosvjetna vlast stvari morala postaviti malo drukčije, jer ovakvi su maturalci izgubili smisao, iako nikad drukčije nije niti bilo. Ima još nekih problema. Recimo, ne znam po kojoj bi osnovi bilo koji pedagoški radnik morao preuzeti obvezu i odgovornost za neko maloljetno i odgovarati za njegov život i sigurnost. Zašto bi profesor morao preuzeti odgovornost za tridesetak učenika na maturalcu, 24 sata dnevno strepiti nad tim mladim ljudima kojima su roditelji rekli da mogu raditi što god hoće, jer su oni uostalom platili njihovo putovanje? A to se uglavnom podrazumijeva, profesori to moraju odraditi na takvim višednevnim izletima – zaključuje Alan Labus.

■  GLAS RAVNATELJA NIKAD NIJE PRESUDAN ■ 

Zlatko STIĆ, ravnatelj Prirodoslovne škole Vladimira Preloga u Zagrebu, objašnjava da su roditelji njegovih maturanata pokrenuli postupak protiv agencije kako bi istjerali pravdu.

– Upravo ovih dana imamo roditeljske sastanke sa svim razredima i upozoravamo ih na činjenicu da maturalci gube smisao, da su opasni za učenike, jer sve je više alkohola u igri, a pravi maturalac u kojemu je bilo mnogo kulturnih i edukativnih sadržaja, promjena mjesta tijekom sedam dana postao je preskup i mnogi ga roditelji ne mogu platiti. Jer, ako su učenici tjedan dana na jednome mjestu sve se svede na tulumarenje. I sve se više nastavnika teško odlučuje za sudjelovanje na maturalnim putovanjima, jer je prevelika njihova odgovornost za svakoga pojedinog učenika upravo zbog svih negativnih konotacija. Neke zemlje učenička putovanja poput naših maturalaca uopće ne poznaju. Negdje je to putovanje za učenike na završetku nastave koji pozovu nastavnika da im se pridruži, negdje tijekom sve četiri godine učenici idu na kraća trodnevna pedagoški osmišljena putovanja na različita odredišta, upoznaju krajeve i kulture, druže se, pa čak i posjete neke ustanove, tvrtke povezane s njihovom strukom – kaže Stić i okreće se temi izbora agencije koja će učenike voditi na maturalac:

– Posebno školsko povjerenstvo od svih pristiglih ponuda odabere tri najkvalitetnije o kojima glasuju predstavnici roditelja i razrednici. U našoj školi povjerenstvo čini po pet roditelja i razrednika te ravnatelj. No, glas ravnatelja nikad nije presudan, jer svi glasuju tajno. To moramo raskrstiti jednom za svagda, jer ravnatelj je tu radi poštivanja procedure i transparentnosti provedenog postupka odabira koji uvijek nosi rizik bez obzira na to radilo se o najskupljoj ili najpovoljnijoj ponudi.

Kad se nešto dogodi, kad se ne ispune svi elementi ponuđenog programa, uvijek nastane bura i školama i ravnateljima je svega preko glave zbog toga. Pitaju se zašto su krivi, jer proveli su mnogo neprospavanih noći, pazili na svakog učenika, a za lošu kvalitetu usluge odgovorna je agencija, a ne škola – zaključuje Zlatko Stić.

■  OVAKVE MATURALCE TREBA UKINUTI ■ 

Predsjednica Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja Suzana HITREC ističe kako su iz Udruge upozoravali resorno ministarstvo smatrajući da treba promijeniti Pravilnik i da treba promijeniti pristup toj vrsti putovanja.

– Nerealno je očekivati da će nastavnici koji su u pratnji učenicima bdjeti nad svakim učenikom 24 sata dnevno. Često ni roditelji nisu podrška školama, jer dio njih smatra da je maturalno putovanje prilika da se djeca izdivljaju, opuste, druže, zabavljaju, upoznaju nešto novo. Roditelji plaćaju maturalno putovanje pa smatraju da djeca imaju pravo na svoje slobodno vrijeme koje će provoditi kako žele te da nije ništa strašno ako im djeca na putovanju konzumiraju alkohol i tu je škola doista nemoćna.

Odabir agencije i odredišta za maturalce danas rade roditelji i to je problem, jer škola ne odlučuje ni o čemu. Ako se agencija dogovara s roditeljima, koja je tu uloga škole? Škola ima samo odgovornost, a sve ostalo odlučuju roditelji koji bi trebali preuzeti dio odgovornosti ako nešto nije prema onome što su dogovorili s agencijom i odabrali ju za realizatora putovanja. Zato mislim da bi se licenciranjem agencija i uspostavom kriterija za turističke agencije koje bi propisalo naše ministarstvo i roditeljima i školama olakšao izbor agencija koje su doista u stanju kvalitetno odraditi ta višednevna putovanja.

Problem je i u tome što roditelji u pravilu odabiru agenciju koja nudi najnižu cijenu. Obveza je agencije da ispoštuje sve što je ponudila i stavila u program, a ne da se već na startu putovanja pomiče vrijeme polaska, da hotelski smještaj bude lošiji od ugovorenoga i plaćenoga ili da se u programu putovanja ne realiziraju sve dogovorene stavke. Mislim da bi ovakva maturalna putovanja trebalo ukinuti i umjesto njih ponuditi stručne ekskurzije i edukativna putovanja koja ne bi okupljala učenike pojedinog razreda nego učenike na temelju njihova interesa. To da se organiziraju putovanja u kojima se jedino slavi zajedništvo učenika iz razrednog odjela trebalo bi, po uzoru na neke države, prepustiti roditeljima. Maturalci su oduvijek bili upravo prigoda za zabavu i slobodniji život, ali trebalo bi promijeniti općeniti stav i kod učenika i roditelja, stavove i vrijednosti koje se promiče na takvim putovanjima, ali to je ipak malo teže. Mnogo godina ponavljamo iste priče, tražimo promjenu pravilnika, reguliranje i ekskurzija i izleta da budu stručna putovanja vezana za struku za koju se mladi školuju, a ne da se sve svede na zabavu i tulumarenje te da budu što kvalitetniji i osmišljeniji kako bi se izbjegle bilo kakve negativne posljedice takvih putovanja, nakon kojih svi upiru prstom jedino u nastavnike i škole, koji su za takve loše ishode najmanje krivi – smatra Suzana Hitrec.

■  I RODITELJI U PRATNJI NA EKSKURZIJAMA  ■ 

– Činjenica je da su maturalna putovanja kao višednevni izleti ugrađeni u godišnji plan i program škole, ali sve sam skloniji ideji da bi ovakve maturalce trebalo ukinuti. Naši su maturanti mahom punoljetne osobe pa bi im trebalo prepustiti da si zajedno s roditeljima organiziraju izlete kad hoće i gdje hoće – smatra Drago BAGIĆ, ravnatelj II. gimnazije u Zagrebu, te kaže:

– Prije desetak smo se godina na nastavničkom vijeću dogovorili da roditeljima ponudimo da više sudjeluju u organizaciji i provedbi maturalnih putovanja i bilo je zainteresiranih roditelja koji su bili spremni ići i u pratnji učenika na izlet. No, onda djeca kažu: „Ako ide moj tata, onda ne idem ja.” Željeli bismo da i roditelji preuzmu dio odgovornosti, a ne da samo kažu da su platili putovanje za svoje dijete pa da zato ono može sedam dana raditi što hoće. A kad se nešto, ne daj bože, dogodi, onda su krivi jedino nastavnici i škola.

Sve sam skloniji ideji da se maturalna putovanja pretvore u stručne ekskurzije koje će biti pedagoški osmišljene s ciljanim obilascima i programima, no bojim se da će se na takve programe javiti petero učenika iz razreda. Kad bi se organizirali stručni izleti na kojima bi učenici obilazili obrazovne institucije, imali možda i malo prakse, ali i vremena za zabavu, tad bi roditelji samo dijelom financirali takve programe, ali bi zato osnivač trebao pokrivati troškove takvih putovanja. Sve dok se nešto takvo ne napravi, maturalci će i dalje biti sedmodnevni izleti na kojima će glavni cilj biti da se učenici ispušu, ižive, da ne spavaju sedam noći, popiju što više alkohola, dožive što više uzbuđenja i vrate se kući izmoždeni i preumorni – kaže Drago Bagić.

■  STUDIJSKA PUTOVANJA UMJESTO MATURALNIH? ■ 

 – Kakav je smisao maturalnih putovanja ako se na njima događaju nepredviđene i neželjene stvari čak i sa smrtnim ishodom – pita se Čedo RUŽIĆ, ravnatelj Srednje škole Mate Blažine u Labinu, i dodaje:

– U Sloveniji odavno postoji sustav u kojemu su roditelji vrlo aktivno uključeni ne samo u izbor odredišta, organizaciju nego i u realizaciju višednevnih putovanja. I njima to ide glatko. Kod nas su u Labin dolazili učenici iz Njemačke na maturalac i obvezatno su bili gosti u školi, prisustvovali su nastavi, a njihovi nastavnici nisu dežurni policajci koji ih čuvaju i paze nego su počasni gosti učenika na takvim putovanjima. Bespogovorno se poštuje kućni red, dogovor, disciplina. Teško ćemo iskorijeniti maturalna putovanja kakva su u nas uvriježena i na kojima se sve pretvori u zabavu, lumpanje do zore, alkohol. Nastavnici i dalje preuzimaju odgovornost i vode učenike na takva putovanja, ali uvijek sa strepnjom da bi se moglo nešto dogoditi i poći po zlu.

Nemoguće je ukinuti ovakve maturalce i uvesti svojevrsna studijska stručna putovanja, jer ni učenici, ni roditelji, ni škole nisu spremni na takav veliki zaokret. Njemački maturanti koje sam spomenuo bez jednodnevnog boravka u našoj školi nisu mogli ni krenuti na put, ali takvo što će kod nas teško proći. Nije na nama da napravimo takav rez, to treba krenuti od vrtića i treba raditi na vrijednostima, na odgoju mladih. Pravilnik se uvijek može poboljšati, možda bi trebalo uvesti licenciranje za agencije, a na školi je da promovira pozitivne vrijednosti koje će prepoznati i učenici i njihovi roditelji – zaključuje Čedo Ružić.

■  TERENSKA NASTAVA  ■ 

Ivka NEVISTIĆ, ravnateljica VII. gimnazije u Zagrebu, kaže da dosad nisu imali loših iskustava s maturalnim putovanjima, a učenici na takva putovanja uvijek idu krajem lipnja nakon završetka nastave i pokazalo se to kao dobro rješenje, jer tek izađu iz škole i imaju manje energije za ludovanje.

– Pravilnik je takav da roditelji biraju agencije, a za sve su odgovorni i krivi ravnatelji škole. Na školskom se povjerenstvu zalažem da biramo agencije koje imaju dugogodišnje iskustvo iza sebe, koje su prepoznate kao kvalitetne, no roditelji ipak odlučuju i na njima je izbor koji je uvijek lutrija. Sretni smo i zadovoljni kad se svi živi i zdravi vrate s maturalca, jer je za sve nas to velika odgovornost i veliki stres. Bilo bi dobro da i roditelji idu na takva putovanja kao pratnja učenicima pa da vide kakav je to posao.

Možda bi trebalo uvesti terensku nastavu, a mi to i prakticiramo, da već od prvog razreda učenici idu na jednodnevne, pa na dvodnevne, trodnevne i četverodnevne izlete i da to bude pedagoški osmišljeno. Mogli bismo i maturantima ponuditi četiri vrste terenske nastave pa da učenici mogu odabrati i stvoriti skupinu za putovanje iz više završnih razreda prema sklonostima i interesima. To nije jednostavno, jer sve treba dobro osmisliti, pripremiti i ispuniti četiri dana kvalitetnim programom koji će učenicima ostaviti i dovoljno slobodnog vremena, a ne da se sve svede na sedmodnevni odmor i boravke u noćnim lokalima. Profesori bi mogli kvalitetno osmisliti svakodnevne aktivnosti vezane za više školskih predmeta kako bi učenici imali konkretne ciljeve koje valja ostvariti te o njima nakon povratka izvijestiti i napraviti kvalitetne prezentacije. To je dobra ideja, ali teško provediva. I mislim da bi agencije trebalo licencirati kako bi se suzio izbor, jer danas imamo na stotine i tisuće agencija koje se pojavljuju na javnim pozivima i koje imaju sumnjive programe i sumnjivu kvalitetu rada – kaže Ivanka Nevistić.

Nakon svega nameće se pitanje imaju li ovakvi maturalci kakvi su već desetljećima ikakvoga smisla. Zašto bi bilo koji profesor preuzeo odgovornost i išao u pratnju velikoj skupini učenika koji idu na maturalac s jedinim ciljem – da sedam dana tulumare, piju alkohol ili se upuštaju i u mnogo ozbiljnije i opasnije konzumiranje opijata, nakon čega se mogu dogoditi i tragične scene sa smrtnim ishodima, kakvih je u posljednjih desetak godina bilo? Iz te perspektive problem kad agencija ne ispoštuje sve što je učenicima ponudila i naplatila izgleda malen, ali nije, jer ne može se na školskoj populaciji ostvarivati ekstraprofit na način da im se naplati, a ne realizira sve ono što im je u programu maturalnog putovanja ponuđeno.  [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Piše: Marijan Šimeg ]

PRESEDAN ILI POŠTIVANJE PRAVILNIKA NA MATURALCU

■  Po pijanog sina iz Makarske u Prag

Umjesto da, poput ostalih roditelja, svoje dijete na povratku s ekskurzije dočeka u Makarskoj, jedna se majka po sina morala zaputiti u Prag zbog njegova neprimjerenog ponašanja. Kako piše jedan dnevni list, maturant se opio, a nastavnica je zvala majku kako bi sina vratila u Makarsku. Riječ je o svojevrsnom presedanu, jer se ovakva situacija ne pamti u Srednjoj strukovnoj školi, o čijem se učeniku radi. Zašto je makarski maturant vraćen doma? Voditeljica ekskurzije Mihaela PEAR nije željela komentirati konkretan slučaj, kazavši samo kako se odradilo sve što se trebalo i moglo sukladno zakonu. Jednak je komentar dao i ravnatelj Momir SUMIĆ.

– Postupilo se sukladno Pravilniku o izvanučioničkoj nastavi, kojim je reguliran protokol. Nastavnici su postupili po pravilniku i to je sve što imam za reći – kazao je Sumić.

A u članku 21. Pravilnika o izvanučioničkoj nastavi pod obveze učenika navodi se primjereno ponašanje te se ističe kako učenici ne smiju uzimati ili poticati druge učenike na korištenje alkohola, duhanskih proizvoda i opijata. Sljedeći, pak, članak regulira roditeljske obveze te kaže da roditelji trebaju uputiti svoje dijete i upozoriti ga na norme društveno prihvatljivoga ponašanja te da prihvate obvezu da dođu po svoje dijete u slučaju bolesti ili težih povreda određenih pravila.

U slučaju o kojem pišemo, s mladićem je u hotelu ostao nastavnik, dok su ostali išli na razgledavanje grada. Kad se otrijeznio, u Prag je stigla i njegova majka, koja je platila oko 900 kuna povratnu kartu do 1100 kilometara udaljenog Praga te još 455 kuna za sina.

Dok jedni shvaćaju razloge postupka profesorice koja nije željela popustiti i očito na taj način poslati poruku ostalima, odnosno onima koji neozbiljno shvaćaju posljedice svojih postupaka, drugi tvrde da se sve moglo i bezbolnije riješiti.  

…………..

■  Špedicija, a ne turizam

Ministarstvo znanosti i obrazovanja sa svojim je pravilnikom otvorilo mogućnost da se u turističke poslove ubaci svatko, da ponudi jeftine i nekvalitetne programe od jednodnevnih do višednevnih i u takvom okružju kvalitetne agencije ne mogu konkurirati svojim programima. To je špedicija, a ne turizam. Maturalac ne može biti kvalitetan i jeftin, ali roditelji nasjednu na priče i predstavljanje agencija koje ponude program nekoliko stotina kuna jeftiniji i odaberu agenciju koja im ponudi i neke besplatne sadržaje. No, ništa se ne dobiva badava, a onda mnogi ostanu razočarani i sve rezultira katastrofom i nezadovoljstvom učenika i njihovih roditelja. I agencije bi se trebale specijalizirati za takve poslove, a ne da svatko može raditi sve. Onda se i dogode problemi s prijevozom, smještajem i svim ostalim, pa se i proizvede negativan učinak u kojemu se u javnosti sve agencije predstave kao loše. Dokle god se spuštaju cijene takvih programa i putovanja, dotle neće biti ni prave kvalitete i svi će biti nezadovoljni. Jeftin program podrazumijeva i lošu uslugu, to mora biti jasno. Tko god je bio kvalitetan i znao raditi taj posao odustao je od maturalnih putovanja, jer se ne može boriti s jeftinom i nekvalitetnom konkurencijom – govori nam vlasnik agencije koja je prije desetak godina odustala od organiziranja maturalnih putovanja.

…………..