U izvješću se također navodi, prema najnovijim analizama sedam velikih istraživanja, kako tinejdžeri danas manje voze, odlaze na spoj ili izlaze bez roditelja nego njihovi vršnjaci prije deset ili dvadeset godina.

Uzimajući u obzir da ne možete nužno povezati loše ponašanje poput maloljetnog opijanja s uzornim ponašanjem poput druženja s roditeljima, autor izvješća ipak dolazi do jednoga benignog zaključka. Današnjoj djeci jednostavno treba dulje da odrastu. Što im dulje treba da odrastu, to kasnije napuštaju roditeljski dom, počinju karijeru ili zasnivaju obitelj.

Na neki način ova djeca jednostavno oponašaju ponašanje svojih roditelja. Ono što autor naziva „spora životna strategija” produkt je roditelja koji imaju manje djece u sve kasnijoj dobi, koji poklanjaju više pažnje i ulažu veća financijska sredstva u razvoj svoje djece. Helikopter-roditelji stvaraju opreznu djecu. Prema autoru, trik je u tome da treba paziti kako djeca ne bi postala toliko oprezna da nikad ne požele napustiti roditeljski dom.

Odgovor na ovu kulturnu dvojbu ne krije se samo u helikopter-roditeljstvu. Ako zaista želimo razumjeti zašto djeci dugo treba da odrastu, trebali bismo se zapitati zašto odraslima dom djeluje toliko neprivlačno. Ne tako davno djeca nisu mogla dočekati slobodu koja dolazi s vlastitim automobilom, stanom, financijama. Zašto današnja djeca toliko rado zaobilaze slobodu koju nudi odrasla dob?

Pametna tehnologija pruža im pristup znanju koje njihovi mladi umovi nisu u stanju potpuno razumjeti. Znati previše u premladoj dobi može uzrokovati neopravdane strahove. Roditelji koji pretjerano bdiju nad svojom djecom mogu pojačati te strahove svojim stalnim kontroliranjem i upravljanjem djetetovim vremenom. Ako djetetu nije dopušteno ostati samo, ali ima 24-satni pristup svim medijima i vijestima, zašto onda ne bi zaključilo kako samo nikad neće biti sigurno?

Stalna prisutnost nadzora djeci također prešutno daje dozvolu da zakopaju svoje glave u instant-zadovoljstva pametne tehnologije. Dok god se netko drugi brine za svakodnevne potrebe, oni mogu na miru raditi što god ih čini sretnima, ne obraćajući pažnju. Tko bi želio voziti auto kad to znači da morate odložiti pametni telefon. Mama i tata će voziti tako da se ja mogu igrati na telefonu ili gledati film na stražnjem sjedištu.

Studija bilježi da manje tinejdžera ima spolne odnose i pije alkohol. Odlično! S jedne strane da, s druge strane ne. Oboje su društvene aktivnosti koje zahtijevaju izravnu komunikaciju s drugim ljudima. Današnje tinejdžere sve češće možete vidjeti kako stojeći u skupinama šalju poruke. Uopće se ne obraćaju osobi koja stoji do njih bez da pritom ne uključe mobilni telefon, stoga se postavlja pitanje: ako tinejdžeri ne piju i nemaju spolne odnose, je li to zato što znaju da je to neprimjereno ponašanje ili zato što još nije osmišljena aplikacija koja vam omogućuje da podijelite pivo s prijateljem preko telefona?

Japan se već suočava s mladim ljudima koji radije održavaju odnose s avatarima umjesto ljudskim bićima. Je li ova studija prva od mnogih koje će upozoriti na tužnu činjenicu da su mladi ljudi danas odgajani da više vole virtualnu stvarnost od stvarnoga života?

………………

NAPOMENA

• PJ media – američki novinski portal koji se bavi vijestima najvažnijima za budućnost SAD-a.
• Izvor: pjmedia.com
• Photo by NeONBRAND on Unsplash