Ovih dana to i mene muči, osmaši uče o metabolizmu. Kako im objasniti taj pojam, pojednostavniti ga a da me ne gledaju blijedo? Na njihovim licima čitam: Joj, tko će to uspjeti naučiti?!

I sjetim se svojega dragoga kolege Borisa MILINA koji je nastavne sate počinjao na osebujan način. Napisao bi pjesmu o temi koju obrađuju. Duhovito, jednostavno i razumljivo. I, što je najvažnije, svi su pomno upijali te neobične stihove i način na koji im je Milin objašnjavao apstraktne i često neizgovorljive pojmove.

Posegnula sam i ja za njegovim stihovima da bih pomogla i sebi i učenicima.

Naravno, bio je to vrlo uspješan i neobičan sat, a moji su učenici pokazali veliko zanimanje nakon čega se razvila i prava rasprava.  

Zašto pjesme u nastavi biologije i kemije?

Nakon što ih poslušaju, učenici su ponajprije na nastavi puno opušteniji, nema grča, straha, osjećaju pozitivan pristup učitelja, a nastavne sadržaje usvajaju znatno lakše jer su pojednostavnjeni i prikazani na njima zanimljiv način.

Neobično kreativan način Borisova poučavanja zaista je pravi primjer dobre prakse. Svi želimo da učenici s radošću dolaze u školu i ugodno se osjećaju na nastavi, a znamo da je potrebno mnogo truda da bismo to i ostvarili.

Ako mi, učitelji, stvorimo takav ugođaj u svojoj učionici, poučavanje će biti znatno uspješnije, a djeca će sa zanimanjem pratiti nastavu, bit će produktivnija, lakše će učiti i postizati bolje rezultate.

Boris je imao jedinstven način i pristup radu s djecom, bio je spontan, duhovit, jedan od najomiljenijih profesora u OŠ Bartula Kašića u Zadru. Znao je da djeca zaslužuju više i bolje od štrebanja suhoparnih činjenica i to im je pružao na svoj osebujan način. Uostalom, ne bi li nam svima cilj trebao biti sretan i zadovoljan učenik koji uči za život, a ne za ocjenu?

………………..

Dušanka DUJIĆ, prof. biologije i kemije | OŠ Bartula Kašića, Zadar | Photo by Tim Marshall on Unsplash | Photo by Hugo 700 Kemmel on Unsplash