[ Napisala Ksenija TODOROVIĆ, prof. | učiteljica engleskoga i njemačkoga jezika | OŠ Retkovec, Zagreb ] … koje na pojedinu djecu ostavlja teže i dugotrajnije posljedice od fizičkog nasilja. Stoga taj problem u školama treba na vrijeme prepoznati i što ranije djelovati te poduzeti sve relevantne preventivne mjere kako bi se to nasilje, sa svim posljedicama koje nosi, navrijeme spriječilo. U svakom slučaju bolja je prevencija nego intervencija kada se nasilje već pojavi.

■  EDUKACIJA I SURADNJA   ■   

Današnja djeca i mladi odrastaju u kompetitivnom sustavu u kojemu se izgubio pojam suradnje, a zamijenio ga je sustav stalnoga nadmetanja koji je doveo do sve veće pojave vršnjačkoga nasilja, pri čemu su uglavnom oni „slabiji” žrtve maltretiranja i sustavnoga zlostavljanja, jer se ne mogu braniti.  

Problem vršnjačkog nasilja koji se u današnje vrijeme javlja u školama vrlo je kompleksan te zahtijeva pravodobno preventivno djelovanje, a ako do nasilja dođe tad je važna brza i pravodobna reakcija svih iz okružja djeteta žrtve nasilja, ali i onoga djeteta koje nasilje vrši. Da bi učitelji mogli na odgovarajući način reagirati kad primijete incidentalnu situaciju nasilja, trebali bi biti dovoljno educirani u tom području kako bi na vrijeme spriječili nasilje među učenicima.

Pritom je iznimno važna suradnja učitelja s roditeljima i svim stručnim djelatnicima pedagoške službe, jer se jedino tako može doći do najdjelotvornijega rješenja kojim bi se spriječile teže posljedice za žrtve nasilja koje katkad, nažalost, mogu biti fatalne. Naime, statistike pokazuju da velik broj učenika koji su dulje vrijeme izloženi nasilju može zapasti u različite oblike autodestruktivnoga ponašanja, koje, nažalost, često može dovesti i do suicida.

U sprječavanju međuvršnjačkoga nasilja veliku ulogu imaju posebice razrednici, koji bi trebali reagirati čim primijete da se nasilje pojavilo te u suradnji s roditeljima i članovima stručne pedagoške službe početi djelotvorno raditi na njegovu suzbijanju i daljnjem širenju. Morali bi odmah ponuditi učenicima moguće djelotvorne načine rješavanja sukoba tako da sami učenici vide na koji se sve način mogu riješiti sukobi i spriječiti pojava nasilja u razredu. Također je vrlo bitno osvijestiti djeci, ali i roditeljima, posljedice do kojih može dovesti dugotrajnije trpljenje nasilja.

■   „OSLUŠKIVATI” OZRAČJE U RAZREDU   ■ 

Vrlo se često čak o svom problemu učenici ne žele povjeriti ni kod kuće tako da ni roditelji katkad ne znaju da im djeca doživljavaju nasilje te poneki roditelji to shvate nažalost prekasno kada djeca već imaju teže posljedice preživljenog nasilja. Kao odgajatelji moramo biti veoma pozorni i svakodnevno promatrati reakcije djece u razredu. Posebice moramo odmah reagirati ako primijetimo da je neko dijete postalo izrazito introvertirano, što nam može biti znak da je uzrok tomu što se odjednom povuklo u sebe – možebitno nasilje koje trpi, a za koje nitko ne zna. Trebamo stalno pratiti i „osluškivati” reakcije djece i pratiti ozračje u razredu. Posebice je važno pratiti kako ostali učenici reagiraju kad uoče nasilje.

Nažalost, mnogi učenici, kad primijete nasilje, ne reagiraju na vrijeme, uglavnom zbog straha od nasilnika, te se pretvaraju u pasivne promatrače. Naša je uloga kao odgojitelja da pomognemo djeci da se oslobode toga straha od nasilnika te da odmah, čim primijete nasilje, o tome obavijeste svoje profesore ili roditelje. Učenike moramo upoznati sa svim posljedicama koje prešućivanje nasilja i zatvaranje očiju pred njim može uzrokovati. Valja im stalno naglašavati da nasilje nije hrabrost, kako im se to katkad može učiniti, nego da ono sa sobom nosi vrlo velike posljedice koje mogu često završiti i tragično.

Kao što rekosmo, zadaća je svih odraslih koji se bave odgojem djece i institucija da pravodobno i na primjeren način reagiraju na svaki oblik nasilja kad se pojavi, da preventivno poduzmu sve mjere kako do nasilja ne bi ni došlo, što bi zapravo bio idealno. To znači da velik naglasak treba stavljati na preventivno djelovanje, a ako se nasilje već dogodi o tome treba otvoreno govoriti, ne ostati „slijepi” iz straha da ne ćemo reagirati na odgovarajući način. Prešućivanje ne dovodi ni do kakvog rješenja.

■  NE NASILJU – DA NENASILJU!  ■ 

Učenici bi se u školama trebali osjećati sigurno i zaštićeno, a ne dolaziti u školu sa strahom da će doživjeti nasilje. Stoga im kao odgojno-obrazovni djelatnici trebamo nastojati pružiti tu sigurnost i vratiti im pozitivan stav kako bi u školu dolazili s veseljem umjesto sa strahom i „grčem u želucu” da će biti izloženi nasilju svojih vršnjaka koji umišljaju da moraju biti „gazde” u razredu, nastojeći se dokazati na krivi način.

Jedna od naših najvećih uloga kao učitelja u školi jest da stvaramo svakodnevno pozitivno ozračje u razredu pružajući učenicima, posebice žrtvama nasilja, osjećaj sigurnosti u školi, jer će tako djeca biti uspješnija dolazeći u školu neopterećena strahovima. Tu problematiku moramo kvalitetno odraditi već u mladenačkoj dobi, jer ćemo tako dobiti produktivne članove našega društva koji ne će prihvaćati i tolerirati nasilje, koji će na nasilje reagirati negativno i suzbijati ga u svakom pogledu i koji će u konačnici biti zdravi i sretni, a to nam je, uz stjecanje svih mogućih profesionalnih kompetencija, i najvažniji cilj: odgojiti generacije zdravih, zadovoljnih, sretnih mladih ljudi neopterećenih nasiljem i njegovim posljedicama. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine ]