Kad je davne 1830. godine Marko Grošl osnovao tadašnju pučku školu na zagrebačkom Kaptolu sigurno nije ni slutio da će skoro dva stoljeća kasnije to biti jedna od tri zagrebačke osnovne škole u kojima se poučavaju klasični jezici. U posljednjih 140 godina škola je na istoj adresi, u prelijepom zdanju koje su tadašnji gradski oci izgradili za potrebe pučkoga školstva i u kojemu je od 1882. godine radilo i zabavište odnosno dječji vrtić.

Iako je u samome središtu grada, školu ne muči pad broja učenika toliko karakterističan za staru gradsku jezgru u kojoj je sve manje djece. Naprotiv, kako nam govori ravnateljica Silvana GALINOVIĆ, iz godine u godinu broj učenika lagano raste.

– Sve je više upita učenika i roditelja izvan upisnog područja koji bi željeli pohađati školu i nažalost moramo ih odbijati. Roditeljima je vjerojatno zanimljivo to što radimo u jednoj smjeni, uvijek ujutro, što imamo produženi boravak za svakog učenika do trećeg razreda, što imamo školsku kuhinju koja osigurava kvalitetnu prehranu za svu zainteresiranu djecu, i to doručak i ručak. Imamo učenje klasičnih jezika i jedna smo od tri zagrebačke osnovne škole koje imaju program klasičnih jezika, tako da smo prepoznati od roditelja po mnogo čemu dobrom i zato mnogi pokušavaju svoje dijete upisati kod nas.

Njegujemo jezike, njegujemo znanje, a roditelji nam često kažu da smo zahtjevna škola. I bez obzira na tu zahtjevnost i visoko postavljene ciljeve, naši učenici postižu iznimno visoke rezultate, a o tome svjedoči i ocjena 4,74 kao aritmetička sredina svih ocjena naših učenika. I takvu visoku razinu održavamo već desetak godina. To može svjedočiti o dvije stvari – ili nismo zahtjevna škola pa postavljamo niske kriterije uspješnosti ili su naši učenici genijalci. Od te dvije solucije radije bih rekla da smo zahtjevna škola i da su naši učenici pametna djeca željna znanja. Jer, učenje klasičnih jezika omogućava im da se istaknu, ono ih izdvaja iz mediokritetske sredine, a visoki uspjeh većine učenika onda posve logično povuče i motivira i ostale učenike u školi da ulože dodatni napor i da budu još bolji. I veseli nas spoznaja da učenici jedni druge potiču na uspjeh, a ne na neuspjeh. Mi smo škola koja uvijek stremi uspjehu. Inficirani smo uspjehom i takvo je i ozračje u školi, tako razmišljaju roditelji, a takvo je raspoloženje i kod naših učenika. Ne uspjeh po svaku cijenu nego uspjeh temeljen na kvalitetnom radu i učenju. Kad završe osnovnu školu ta ambicija našim učenicima ostaje u krvi. Oni žele upisati dobre srednje škole, nastaviti na dobrim fakultetima, a prateći ih posve smo svjesni da upisuju dobre zagrebačke gimnazije – govori ravnateljica Galinović.

✿ PREDNOSTI JEDNE SMJENE  ✿ 

Škola radi u jutarnjoj smjeni, što otvara prostor za izvannastavne aktivnosti i sve programe koji nisu redovita nastava. Istina, u školskoj zgradi popodnevnu smjenu dio učionica koristi Glazbena škola Elly Bašić, ali školi i dalje ostaje dovoljno prostora za brojne programe među kojima su strani jezici, sportske sekcije – košarka, odbojka, džudo te druge izvannastavne aktivnosti.

– Stalno ulažemo u obnovu i opremanje zgrade, uredili smo krovište, sportsku dvoranu, trenutačno obnavljamo kotlovnicu, a sve zato da bismo stvorili optimalne uvjete za rad i učenicima i učiteljima. Naša su stremljenja učenicima ponuditi što više na različitim područjima. Imamo mnogo projekata, surađujemo s brojnim školama, a već skoro 30 godina surađujemo s istoimenom osnovnom i srednjom školom u Pečuhu u Mađarskoj. To je kulturna i edukativna suradnja, razmjenjujemo posjete, njegujemo hrvatski jezik, jer u Pečuhu je mnogo Hrvata. Nismo se previše uključivali u europske projekte jer su naši učenici angažirani u brojnim programima u školi, a k tome dodatno im je opterećenje klasičnim jezicima pa se fokusiramo na ono što imamo u školi. Sudjelujemo u projektu samovrjednovanja škola, jer nam je važno da naučimo sami sebe procijeniti i ocijeniti, vidjeti gdje smo i stalno unaprjeđivati kvalitetu vlastitoga rada. Želimo objektivnu sliku o sebi, želimo spoznati kako nas vide djeca i njihovi roditelji kako bismo popravili eventualne pogrješke koje činimo, da vidimo kako školu pretvoriti u školu veselja, a ne u školu stresa i prevelikih zahtjeva prema djeci. I želimo da djeca spoznaju da u školi svatko gradi vlastiti uspjeh te da u svemu tome može i treba biti dio tima, dio razredne zajednice, biti prijatelji sa svojim vršnjacima.

Ove godine planiramo napraviti školski projekt Kaptolski vremeplov, u kojem ćemo kroz sve predmete dotaknuti povijest i sadašnjost Kaptola, a na kraju školske godine bit će dan otvorenih vrata na kojemu ćemo pokazati i široj javnosti sve što su učenici napravili tijekom školske godine – kaže ravnateljica Silvana Galinović.

✿ KLASIČNI JEZICI ZAŠTITNI ZNAK  ✿ 

Klasični jezici gotovo su zaštitni znak škole, a u školi su uvedeni početkom devedesetih godina prošloga stoljeća.

– Klasične smo jezike uveli devedesetih godina. Od petog razreda imamo latinski jezik tri sata tjedno, a s grčkim počinjemo u sedmome također s tri sata tjedno, no već u četvrtom razredu imamo kao izvannastavnu aktivnost grupu malih klasičara na kojoj učenici upoznaju grčku kulturu, mitologiju i želimo ih uvesti u taj klasični svijet i pripremiti ih za izbornu nastavu. Roditelji i djeca uvijek se pitaju zašto klasični jezici već u osnovnoj školi, no i znanstveno je dokazano da upravo u dobi od deset godina dječji mozak najbolje prima sve vanjske podražaje. Učenje klasičnih jezika u toj dobi učenicima širi jezične kompetencije, jezično i logički mnogo su jači. Kulturološki je također važno učiti klasične jezike, jer i kroz te sadržaje učenici dobivaju uvid u temelje europske civilizacije, filozofije, književnosti. Drugi je aspekt lingvistički i ne treba ga zanemarivati, jer je učenje latinskoga sjajan temelj za učenje bilo kojeg stranog jezika, budući da se učenici uvježbavaju na vrlo teškom jezičnom sustavu. I zabluda je da je latinski samo za bolje učenike, jer uistinu svaki učenik ima koristi od učenja klasičnih jezika. Oni malo slabiji bolje će razviti logičko i kritičko razmišljanje i doista nije važno latinski naučiti za ocjenu odličan. Čarolija je i klasičnih jezika i matematike i svih ostalih predmeta da nam primarno razvijaju kompetencije, način razmišljanja, rješavanje problemskih situacija i upravo od najranije dobi te se vještine najbolje razvijaju kod djece – kaže profesorica klasičnih jezika Daniela DUKAT i nastavlja:

– Činjenica je da je učenje klasičnih jezika zaista naporno iako učenici ne govore da im je teško. Šest sati tjedno čitav je jedan radni dan više i tim učenicima bi te njihove napore trebalo vrjednovati i nagraditi barem bodovima za upis u srednju školu. I interes učenika je velik, jer je od 15 do 20 učenika u odgojnim skupinama latinskog i grčkog jezika pa se može reći da barem polovica učenika viših razreda uči klasične jezike. Motivirani su i zainteresirani za klasične jezike, ali mnogo ovisi i o učitelju. Trudimo se iz dana u dan prilagoditi nastavu njihovim afinitetima, učiniti ju zanimljivom, privlačnom i vjerujem da će cijeloga života pamtiti ne samo učenje klasičnih jezika nego i odnos koji su tijekom školovanja imali sa svojim profesorima. Pratimo naše učenike nakon završetka osmog razreda i većina njih upisuju klasičnu gimnaziju, a zatim mnogi nastave i na fakultetima gdje odabiru klasične jezike, filologiju. Učenici nam se rado vraćaju u školu, javljaju se svojim profesorima, stalno smo u kontaktu i ponosimo se kao škola što njegujemo antičku tradiciju i dajemo i prenosimo ljubav prema tom području na svoje učenike. A da je tako svjedoči i podatak da smo imali i državnu prvakinju.

✿ JAKI U PRIRODOSLOVLJU ✿ 

No, nije škola „jaka” samo u klasičnim jezicima. Njezini učenici zavidne rezultate postižu i u drugim područjima, pogotovo u prirodoslovlju. Profesorica matematike Sandra MAĐER ponosno je na činjenicu da je već šestu godinu škola domaćin županijskog natjecanja iz matematike, a još više na to što su bivši učenici Tvrtko KATAVIĆ i Ena ŠTEFIĆ bili visoko plasirani na državnom natjecanju. Lovro MIRKOVIĆ prvak je države iz kemije, Barbara JELIĆ četvrta iz biologije.

– Iako smo klasična škola, naši učenici jako vole prirodoslovlje i mnogi se od njih opredijele za taj smjer i kad biraju srednju školu pa i fakultet. U nastavi nastojimo pobuditi interes za prirodoslovlje. Učenici vole praktičan rad i znanstveni pristup i to jako dobro prihvaćaju što se vidi i na predmetnim natjecanjima na kojima su svake godine visoko plasirani. No, nikad nije naglasak na pripremi učenika za natjecanja, jer škola odgaja i obrazuje, ali učenici se vole usporediti sa svojim vršnjacima pa i natjecati – kaže profesorica kemije Maja PEHAR i nastavlja:

– Uvijek ima onih koji iskaču po znanjima i vještinama kojima su ovladali i važno ih je prepoznati i onda i dodatno raditi s njima da prošire svoja znanja i da se pripreme za natjecanja na svim razinama. Imamo učionicu kemije, biologije i fizike s malim laboratorijem i nastojimo učenicima omogućiti da što više rade nešto opipljivo, da u skupinama rade pokuse, jer na konkretnim primjerima mogu doživjeti mnogo više nego na pisanju po ploči i toga bi inače trebalo mnogo više u školama biti. Imamo i dodatnu nastavu na kojoj je naglasak isključivo na praktičnom laboratorijskom radu. Razredi su relativno mali pa nam i to olakšava posao, jer se možemo posvetiti svakom učeniku, odvojiti više vremena za ponavljanje gradiva. 

✿ KNJIŽNICA KAO KOŠNICA  ✿ 

Školska knjižnica obično u školama bude ili posve zapuštena i zapostavljena ili postane središte brojnih događanja. Knjižničarka Sanja KAROL kaže da je njezina misao vodilja, kad je prije devet godina došla raditi u školu, bila da knjižnicu pretvori u multimedijalni centar. I doista, u tom je razdoblju knjižnica postala ne samo mjesto na kojemu učenici provode slobodno vrijeme nego i mjesto na kojemu se mnogo toga događa.

– Organiziramo satove lektire, razne književne susrete, ali također djecu vodimo i na književne susrete u gradske knjižnice. U posljednje dvije godine potpuno smo obnovili knjižnicu. Promijenjen je parket, nabavljene su nove police, stolovi i stolci tako da je prostor lijep i ugodan za rad i vjerujem da se učenici u knjižnici jako dobro osjećaju. Trenutačno imamo oko 6000 knjižnih naslova, što je lijepa brojka za školsku knjižnicu, i neprestano obnavljamo knjižni fond, a svake godine organiziramo i akciju pod nazivom Jedan razred, jedna knjiga. Učenici u svakom razrednom odjelu skupljaju novac i sami odluče koji naslov žele da se od prikupljenog novca kupi i tako se za školsku knjižnicu nabavi velik broj knjiga za slobodno čitanje. Osim obvezatnih lektirnih naslova, učenici čitaju uistinu sve. Pomalo je začuđujuće u vremenu elektroničkih medija, ali doista vrlo rado dolaze u knjižnicu i posuđuju knjige koje nisu lektira. Zanimaju ih, recimo, knjige o vicevima pa smo i nekoliko takvih naslova nabavili, zatim ih zanimaju duhovi, utvare, knjige rekorda i različite druge teme, a ja ih nastojim motivirati i zadržati ih uz knjigu, stvoriti im naviku čitanja i razvijati ljubav prema čitanju i knjizi. I doista imamo mnogo aktivnih čitača koji osim lektire čitaju gotovo sve što im padne u ruke. Imamo i poseban izložbeni prostor na kojemu uvijek mogu vidjeti što je novo stiglo na police tako da već znaju gdje će pronaći najnovije informacije o knjigama koje im se nude.

Prošle smo se godine uključili u natjecanje Maraton priča i učenici iz tadašnjeg 3. b razreda osvojili su prvo mjesto napisavši priču Duh zvan Mrki. Sve je to u funkciji istraživanja, poticanja čitanja, motiviranja učenika da i sami pišu. U posljednjih pet godina imamo i satove ruskog jezika u knjižnici kao izvannastavnu aktivnost u koju su uključene dvije skupine učenika koje vodim i lijep je odaziv učenika iz viših razreda. Jednom mjesečno imamo gošću, Ruskinju koja živi u Zagrebu i koja je učenicima sjajan primjer izvornoga govornika stranog jezika. O tom se programu već dosta zna u gradu pa nas često iz drugih škola nazovu i pitaju bi li mogli doći na satove ruskog jezika, što je nažalost nemoguće – kaže Sanja Karol.

✿ JEZIK TREBA GOVORITI, A NE UČITI  ✿ 

Osim engleskoga kao prvoga stranog jezika, učenicima se kao izborni predmet od četvrtog razreda nudi i njemački jezik i interes učenika za nj doista je velik pa su izabrali gotovo cijeli razredni odjeli. Njemački predaje profesor Kristian KUNTARIĆ, koji svojim učenicima osim redovite nastave nudi i neke druge programe i sadržaje.

– Učenici su zainteresirani i vole raditi, a ja se trudim dati im neke nove oblike rada i sadržaje izvan standardnoga nastavnog plana i programa. Nedavno je bio tjedan europskih jezika pa sam povodom toga organizirao radionicu na kojoj učenici dobiju informacije o nečemu posve nepoznatom. Prošle smo godine imali uvod u švedski jezik, a ovih dana radim radionice iz estonskog jezika. Za Božić napravimo radionicu o božićnim običajima kroz Europu. Različitim programima učenicima želim otvoriti vidike, olakšati im da upoznaju neke druge prostore, narode, jezike i običaje na tlu Europe kojoj i sami pripadamo. Time razvijamo i građansku kulturu kod učenika, navikavamo ih na različitosti, usađujemo im osjećaj ponosa na svoju zemlju i narod, ali i razvijamo toleranciju na druge i drukčije.

Kad je riječ o nastavi njemačkog jezika moram spomenuti da smo uz podršku ravnateljice krenuli i na kraća putovanja na njemačko govorno područje, recimo do Klagenfurta u Austriji. Znamo da je to dodatni trošak za roditelje, ali je korist od takvih putovanja velika, jer su učenici prisiljeni govoriti njemački i sve ono što uvježbavamo tijekom godine na nastavi tek u takvim situacijama mogu provjeriti, osloboditi se i govoriti bez straha. Trudim se upravo raditi što više na komunikaciji u životnim situacijama, jer to je vrijednost poznavanja stranog jezika, a ne samo bubanje gramatike, inzistiranje na slaganju vremena, a s druge strane biti nemoćan kad treba kupiti pecivo na kiosku ili se snaći u nepoznatom gradu. Najgore je otići u inozemstvo, znati desetke nepravilnih glagola napamet, ali umrijeti od gladi! Želim da im strani jezik bude pomoć u svakodnevnom životu, a ne svrha samome sebi. Uostalom, sva su postignuća učenika njihova zasluga i zasluga njihovih obitelji, a zasluga je i uloga nas učitelja da ih motiviramo i usmjerimo da krenu na taj dugi i lijepi izazovni put cjeloživotnog učenja i otkrivanja stalno nečega novoga – zaključio je profesor Kristian Kuntarić. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisao Marijan Šimeg  ]