„Jednom sam čula kako netko opisuje višezadaćnost kao najbolji način da doživite neuspjeh u nekoliko stvari odjednom.”

Zašto definirati višezadaćnost kao put prema neuspjehu? Zato jer to definira ono što svi intuitivno znamo, a naša moderna kultura želi da zaboravimo.

Višezadaćnost je iluzija.

Kako bismo postigli više, bolje je usredotočiti se istodobno samo na jednu stvar. Iako se na prvi pogled to čini proturječno, najbolje je tajno oružje za povećanje produktivnosti i učinkovitosti u vašem poslu i životu rješavati jedan po jedan zadatak.

Tod HERMAN, među ostalim trener olimpijskih sportaša, govori o konceptu koji naziva „promjena konteksta”.

Herman podsjeća da je znanost dokazala da nam treba nekoliko minuta da se potpuno koncentriramo na prvotni zadatak kad se prebacujemo s jedne aktivnosti na drugu, na primjer s pisanja e-maila na planiranje nastave ili razgovor s učenikom, što rezultira ne samo gubitkom vremena koje bismo inače mogli iskoristiti za ispunjavanje zadatka, već i padom kvalitete našeg rada.

To možemo izbjeći ako se, naravno, koncentriramo samo na jedan zadatak u isto vrijeme. Znam da djeluje neobično objašnjavati to učiteljima, mi smo naviknuti na obavljanje stotinu zadatka u isto vrijeme, i to u punoj brzini. Ali ako se pokušate usredotočiti na jedan zadatak posvećujući mu vrijeme, energiju i punu koncentraciju, dugoročno ćete biti produktivniji.

Herman preporučuje iznimno jednostavan pristup u kojem trebate odlučiti koji su zadatci najvažniji, odvojiti određeno vrijeme i posvetiti se samo jednom zadatku. Ne radite ništa drugo. Nema društvenih mreža, slanja poruka, poziva. Ništa.

Kad biste zbrojili koliko ste se puta prebacili na Facebook, YouTube ili Twitter, zapanjili biste se koliko ste vremena, koncentracije i energije potratili. Tek nakon što obavite zadatak, napravite pauzu, pojedite nešto, prošetajte, uživajte odmarajući mozak ili se na neki drugi način nagradite za odrađeni posao.

Zatim prijeđite na drugi zadatak.

Herman predlaže da za zadatak na kojem radite odvojite od 30 do 90 minuta bez stanke. To može biti za vrijeme pauze u školi, navečer ili vikendom. Svatko se na otprilike sat vremena može koncentrirati na zadatak kako bi ga obavio i skinuo s popisa obveza.

Kako je razgovor napredovao, učiteljica i ja smo zaključili – koliko bi nam samo život bio lakši i koliko bismo mentalnog prostora i koncentracije oslobodili kad bismo si dopustili

DA SE USREDOTOČIMO

SAMO

NA

JEDNU STVAR.

ODJEDNOM.

Poslušajte Hermanov savjet.

………………

NAPOMENA

• The Zen Teacher – blog Dana TRICARICA, američkog učitelja engleskog jezika i autora knjige „The Zen Teacher”.
• Izvor: thezenteacher.com