Za razliku od nabrojanoga, pogrešan je odgovor nepravedno stigmatiziran kao neprihvatljiv. Svatko s vremena na vrijeme pogrešno odgovori na pitanje, ali sram povezan s pogrešnim odgovorom, posebno izrečenim pred drugima, šteti nam više nego sam pogrešan odgovor.

Razočaranje je prirodan osjećaj i najčešće potiče otpornost i odlučnost. Ali u današnjem društvu donošenje pogrešnih odluka ili davanja pogrešnog odgovora povezano je sa sramoćenjem, ismijavanjem, smanjenim samopouzdanjem. Bolje je ne znati nego pogriješiti.

Sigurna sam da postoje mnoge teorije o tome kako i zašto se stigma vezana za pogrešan odgovor pojavila, ali ne zamarajmo se prošlošću. Ono što je važno jest prevladati strah i ispraviti trenutačni stav prema pogreškama.

U učionici postoje dvije stvari na koje strah od pogrešnog odgovora izravno utječe: sloboda izražavanja i kreativnost.

Zbog straha od pogrešnog odgovora mnogi učenici nikad ne sudjeluju na nastavi niti postavljaju pitanja. To ima nekoliko negativnih učinaka na učenje: 1) izgubljene su moguće koristi od učenja vršnjaka jedni od drugih, 2) s obzirom na to da se učenici boje postaviti pitanje, nikad ne saznaju odgovor, 3) kad učenici znaju točan odgovor, ali ne sudjeluju zbog straha, propuštaju brojna pozitivna i korisna iskustva.

Zbog straha od pogrešaka ili osude vršnjaka, učenici ograničavaju svoju kreativnost. Igranje na sigurno i držanje po strani možda će umanjiti mogućnost odbijanja, ali će isto tako umanjiti mogućnosti učenja, napredovanja ili doprinosa društvu.

Učitelji su također pogođeni stigmatiziranjem. Kad je u pitanju isprobavanje nečega novog ili predstavljanje ideja u zbornici, i učitelji su često zarobljeni strahom od pogrešaka. Ali i oni, iz istih razloga kao i učenici, moraju prevladati strah.

EVO KAKO POMOĆI UČENICIMA DA BUDU HRABRIJI.

1) Izbjegavajte „temeljnu pogrešku atribucije”. To je pogreška koju ljudi čine kad uzrok ishoda pripisuju osobi, a ne situaciji. „Nisam dobio peticu iz matematike, jer sam loš u matematici” umjesto „Nisam dobio peticu iz matematike, jer nisam dobro uvježbao razlomke”.

2) Neuspjeh je sastavni dio učenja. Glagol „učiti” koristimo kako bismo opisali situaciju u kojoj primamo novu informaciju. Kad srednjoškolac sluša o Drugom svjetskom ratu, on skuplja informacije. Kad padne ispit na polugodištu, jer je mislio da je Franz Ferdinand ubijen početkom Drugoga svjetskog rata, on tu informaciju naknadno ispravi. Punjenje vašeg mozga činjenicama prirodan je proces učenja, ali učenje je također punjenje mozga informacijom da ste ga pogrešno napunili netočnom informacijom.

3) Neka nauče nešto iz pogrešnog odgovora. Uvijek se pitam zašto se ovakva praksa čuva unutar profesionalne sfere. Razgovarajte s učenicima. Saznajte što misle. Pobrinite se da saznaju što vi mislite o tome.

4) Na pitanje uvijek odgovorite s više riječi od samo jedne – „ne”. Najbolji učitelji objašnjavaju zašto je odgovor pogrešan umjesto da samo konstatiraju da je pogrešan.

5) Tražite točno u netočnome. Razmislite možete li prepoznati tragove točnog odgovora u pogrešnome i ohrabriti vašeg učenika da ih i on prepozna. Je li potpuno u krivu ili samo treba vjetar u leđa?

6) Pretvorite pogrešan odgovor u lekciju za sve. To je sjajan način da izbjegnete izdvajanje jednog učenika zbog pogrešnog odgovora. Uključite ostatak razreda pitajući ih što misle o ponuđenom odgovoru i ohrabrite ih da ga analiziraju. Katkad pogrešan odgovor može odvesti u zanimljiviju raspravu nego točan odgovor.

7) Potvrdite misaoni proces učenika, a ne samo odgovor. Odgovori ne dolaze niotkud. Ako pomognete učeniku da razumije i ispravi svoj misaoni proces, učinit ćete mu veću uslugu nego da samo ispravite pogrešan odgovor.

8) Pogrešan odgovor češće je poučniji od točnoga te može otvoriti novu temu i pomoći učenicima da ju bolje razumiju. Iznesite ovaj koncept učenicima.

9) Ne ocjenjujte zalaganje. Većina učitelja u konačnu ocjenu uzima u obzir i zalaganje. To je zastarjeli sustav koji odvraća učenike od sudjelovanja na nastavi. Nikada ne daje rezultate. Pričljivi učenici nastavit će govoriti, a sramežljivi će i dalje biti sramežljivi osim ako se ne razvije kultura međusobnog poštovanja, bez osude.

10) Potičite kreativnost i inovaciju. Ako udovoljite kreativnim impulsima učenika, pokazat ćete im da cijenite kreativnost i da ju i oni trebaju cijeniti.

11) Zapamtite da svi katkad griješe. Većinu se vremena ne sjećamo kad smo bili prisutni u situaciji gdje su drugi griješili i stoga nam se čini da griješimo češće od ljudi koji nas okružuju. U stvarnosti – svi griješimo.

12) Prestanite pogrešan odgovor smatrati anomalijom. Ne grizemo se zbog svih stvari koje ne znamo (a to je zaista mnogo), zašto bismo se onda grizli zbog pogrešnog odgovora? Pogrešan odgovor prirodno je stanje kao i točan odgovor.

13) Najčešće netko drugi ima u glavi isti pogrešan odgovor. Jeste li ikad imali odgovor na pitanje, ali ste radije šutjeli, da biste na kraju slušali nekoga drugog kako daje isti odgovor?

14) Zamislite da razgovarate s prijateljem ili članom obitelji. Ako poznajete nekoga tko vas ne bi osudio zbog postavljanja pitanja, tad trebate postaviti pitanje.

15) Vježbajte izlazak iz svoje sigurne zone. To će vam pomoći da više vjerujete u sebe i izložite se raznim situacijama gdje ćete shvatiti da to i nije toliko riskantno koliko ste mislili.

16) Ljudi češće poštuju razlike nego što na njima zamjeraju. Znam ljude koji su me više poštovali nakon što sam iznijela svoje mišljenje. Očekivati da su svi poput vas možda se događa samo u srednjoj školi.

17) Jednom kad stvorite naviku, bit će lakše. Dajte to učenicima do znanja čak i kada se ne osjećaju ugodno iznoseći svoje mišljenje, s vremenom i to postaje navika.

18) „Onima koji su važni nije važno, onima kojima je važno nisu važni.” – mudre riječi dr. Seussa.

19) Usvojite „mentalitet količine”. Iako se izraz uglavnom upotrebljava u poslovanju i prodaji, vrijedi i za obrazovanje. Jedan neuspjeh ne znači i konačan neuspjeh.

20) Najinteligentniji ljudi namjerno pokušavaju biti u krivu! Oni se zovu znanstvenici! Sav napredak čovječanstva počiva na principima znanstvenih istraživanja što zahtijeva metodu pokušaja i pogrešaka. Najbolji znanstvenici poduzimaju sve kako bi sami sebi dokazali da su u krivu, jer žele da njihov rezultat bude što precizniji. Svatko od nas ima koristi svaki put kad je netko drugi u krivu.

………………

NAPOMENA

•  InformED – australskastranica koja se bavi temama vezanim za obrazovanje 21. stoljeća, strategijama poučavanja i učenja.
• Izvor: opencolleges.sedu.au